7 dokaza da bh. gradjani ne zele promjene
16.12.2009.
Postoji pretpostavka, u medijma i dijelu medjunarodne zajednice, da stanovnici Bosne i Hercegovine zele da zive bolje. Medjutim, kada ispitamo dominantne osobine drustva u BiH, moguce je izvesti sedam dokaza koji obaraju tu pretpostavku. Ima nesto skoro misticno u zivotnom stilu vecine bh. gradjana.
Broj sedam ima svoju mitsku povijest: krscanstvo tvrdi da je Bog stvorio zemlju za sedam dana, govori se o sedam smrtnih grijehova; islam i judaizm govore o sedam nebesa. U Bosni i Hercegovini mozemo govoriti o sedam stanja drustvenog duha zbog kojih nam je ovako kako nam je. Ovi dokazi su izvedeni iz drustvene prakse. Prva tri dokaza spadaju u sferu politickog misljenja:
1. «Dobro je, samo nek ne puca!» - Mir se u BiH shvata kao odsustvo rata. Sve dok te neko ne ubija, ili tebe ne tjera da ubijas – zivot je dobar. Mir se ne shvata kao napredak, kreativnost i inventivnost. Mir se shvata iskljucivo kao odsustvo fizicke prinude.
2. «Izdrzao je Mujo i gore!» - Ovaj pricip herojstva u trpnji obezbjedjuje da nema zelje za bilo kakvim individualnim ili drustvenim napretkom. Kapacitet Muje da trpi je neogranicen.
3. «Ne talasaj» - Ukoliko neki pojedinac i pozeli da akcijom provede promjenu, aktivira se drustveni princip «ne talasaj». Drustveno okruzenje se obrusava na pojedinca, demontira njegovu ili njenu akciju koja vodi promjeni i tezi da pojedinca vrati u mediokritetsku ravan poznatu pod imenom «Dobro jutro, carsijo, na sve cetiri strane».
Slijedeci dokaz pripada sferi duhovnosti:
4. «Ako bog da» - Primjena uzrecice «ako bog da» u svakodnevnom jeziku poprimila je razmjere pandemije. «Ako bog da» pokriva sve od ekonomskog prosperiteta do seksa. Polaganje ispita na fakultetu, zakazana kafa za sutra popodne, politicki napredak, sportska kladionica, izgradnja auto-puta – zapravo sve - zavisi od bozije volje.
Ovaj komotni determinizam oslobadja odgovornosti za bilo koju akciju. Sve je u bozjim rukama, pa tako nema potrebe za bilo kakvim planom, strukturom, ili, ne daj boze, zalaganjem. Prebacujuci na Boga da se brine da li ce im zagorjeti rucak, da li ce im dijete postati narkoman ili da li ce vlada povecati porez, Bosanci i Hercegovci su uspjesno skinuli sa sebe svaku odgovornost za vlastiti zivot.
Slijedeca dva dokaza su iz domena ekonomskog razvoja:
5. «Ne mogu oni mene malo platit koliko ja mogu malo radit.» - Ova drevna bosansko-hercegovacka izreka opisuje ekonomsku mudrost stanovnika jedne od tri najsiromasnije zemlje Evrope. Nije poznato da se ovakva ekonomska misao pojavljuje i u jednom drugom svjetskom jeziku, osim u bosanskom, srpskom i hrvatskom.
6. «Nemam ja vremena da radim» - Moderna business misao u BiH biljezi jos jedan doprinos svjetskim ekonomskim teorijama. Ovaj misaoni dijamant, koji transcendira logiku i fiziku, uspjesno devastira svaku do sada poznatu ekonomsku doktrinu. Princip «Nemam ja vremena da radim» nastao je krajem 20. stoljeca u BiH kao progresivni bh. pogled na tranziciju ka slobodnom trzistu. U svakodnevnoj praksi ocituje se u i u slijedecim formulama: «Daj meni i daj odmah!», «Pare dolaze same, samo treba skontat kako!» i «Previse sam ja pametan/a da bih radio/la.»
Sedmi dokaz je iz domena fizike i oslanja se na Opcu teoriju relativnosti:
7. «Ma» - Pocetak recenice sa «Ma, ...» omogucava dosljedno rusenje svakog struktuiranog napora . «Ma,..» obezvrjedjuje svaki rad, odluku, svaki konstruktivni pokusaj i svaki izniman rezultat. «Ma, daj, sta on ima doktorirat, a ja iso s njim u skolu?»; «Ma, hajde popi, ba, jaro!» (npr. upuceno lijecenom alkoholicaru); «Ma, ne mogu se ja njoj zamjerat'...», i mnogi drugi primjeri uvijek su u funkciji relativizianja svakog individualnog ili kolektivnog napora. Rijec «Ma» je rijec-zlocinac i morala bi biti stavljena izvan zakona.
Zalosno je sto Evropa nikako da prihvati fatalnu privlacnost ovih sedam stupnjeva duhovnog razvitka u BiH. To je ista ona Evropa koja radi od jutra do mraka, a i vikendom, ta anti-neradnicka, racionalna, bosnofobicna Evropa! Ta Evropa koja njeguje svoju demokratiju, svoju nauku i umjetnost, koja ima auto-putove, parkove, bazene i sportska igralista. Mi u takvu Evropu necemo!
Haris Pasovic
(harispasovic.blogger.ba/arhiva/2009/12/14)
|
