Tekstovi
Početna - - Početna

AGONIJA
BOSNE I HERCEGOVINE


Prof. Hamdo Camo

Tekst: Download u PDF-u




AGONIJA BOSNE I HERCEGOVINE


15.10.2010



Nemoj zapovijedati prije nego sto naucis slusati.
-Solon-


Ova izreka danas tako lijepo pristaje domacim politicarima, posebno ako se ima na umu, nikako da dobiju ‚sluh‘ za ono sto im narod zeli poruciti. Na zalost, kada narod i porucuje – slabo porucuje. U najmanju ruku – neubjedljivo. Tome je i sam kriv. Igra gluvih telefona se nastavlja. Naravno, svemu ima lijeka, pa i tome – sve se moze nauciti. Ipak, ostaje gorki okus oktobarskih izbora i proteklih zbivanja, posebno cinjenice – da kojim slucajem nije bilo Bosnjaka – Bosne i Hercegovine danas ne bi bilo. Na svu srecu tu su, a i ona je. Bosna i Hercegovina je opstala – kakva god – opstala je.


GORIH STVARI IMA I OD SMRTI

Bosancima se moze oprostiti njihovo nejedinstvo, politicka kratkovidnost i korupcija, politicka i izborna neodgovornost jer, masa drzava svijeta je sve to prosla, ali im se nikada ne moze oprostiti tako niska svijest o sebi, svojoj tradiciji, svojoj domovini i napose - nivou medjusobnog postovanja.

Iz ovog posljednjeg proizilazi vecina navedenih stavki u kojoj Bosanci nisu u stanju da prepoznaju direktnu vezu, da za gradane jedne drzave gorih stvari ima i od smrti!

Bog nam je dao i podario na koriscenje Bozanstvenu zemlju – Bosnu i Hercegovinu.

Na zalost, nije pameti i dovoljno mudrosti da vladamo njom. Agonija Bosne i Hercegovine se tako nastavlja i nakon oktobarskih izbora. Doslo je do zamjene mjesta, tako da su sada na redu drugi.

Povijest nas uci da nismo znali i da ne znamo upravljati sobom, pa tako i drzavom. Sticajem okolnosti, rata i ratnih razaranja Bosna je porusena, popaljena, opljackana, bolesna. Logicno, i bosanski narod je bolestan. Tacnije, „gradjanin sa pravim pravom glasa“ je u Bosni i Hercegovini mrtav – ne postoji. Povijesno gledajuci, odakle da i postane?

Drzava nam je ta koja jeste i u njoj 'oni sa pravom glasa' - koji to nisu.

Mnogima to ne dolazi do glave, ali vjerujmo i nadajmo se – doci ce jednom.

Nekom brze, nekom sporije.


DRZAVA, ZAJEDNICA SRECE

Jedinstvo vise bica, u ovom slucaju naroda i drzave moguce je samo u zajednici u kojoj se uzajamno postujuci - uzajamno i oblikuju.

Drustvo oblikuje drzavu u kojoj zeli da zivi, a suprotna zelja, koju je sve cesce cuti od pojedinih subjekata, nikako nije prirodna, jer kao takva negira samu sebe. Negira postojanje sebe kao aktivnog i konstitutivnog subjekta u drzavi - vodeci se - samoizolaciji iz sfere utjecaja politickog zivota. Drzava i dalje voljno opstaje, sreca zajednice ostaje dakako bezvoljna i upitna.

U jednoj takvoj atmosferi trebalo bi biti logicno da drustvo oblikuje drzavu i ukoliko to nije slucaj, kao sto jeste, drzava (drzavni aparat) prepoznaje nedostatak volje drustva da upravlja (drzavom) sobom, preuzima inicijativu i pocinje da vlada drustvom oblikujuci ga shodno svojim potrebama i ciljevima. Takve vladavine su poznate kao nedemokratske vladavine, vladavine oligarhijskih struktura ili diktatura (stranaka, partija) u kojima zivot u zajednici i srecu dozivljavaju jedni, a nikako citava zajednica zbog koje drzava i postoji.

Tako bi trebalo da bude. Ovako je postala svoja cista suprotnost. I, ko je kriv sto je tako? Najvjerovatnije njeni gradani. Oni, sto je ne priznaju - sto su je se odrekli - i oni drugi, sto im to (ne)dozvoljavaju.

Oligarhija je vladavina manjine, a demokratija - vladavina vecine. Ono u cemu se medusobno razlikuju jeste bogatstvo oligarhije i siromastvo demokratije. Kada je Solon prije 2600 godina u Ateni prvi put u povijesti uvodio demokraciju prvo je ponistio sva dugovanja, uveo progresivne poreze i devalvirao novac.


POLITIKA I VLAST JE JEDNO, A KONTROLA VLASTI DRUGO


«Drzava je pozvana da donosi zakone samo pod uvjetom da i sebe samu smatra vezanu tim zakonima.»

Politika je borba za promjenu ili odrzavanje postojecih odnosa.

Politika je umjetnost vodjenja drzavom.

Vlast je drzavna organizacija koja donosi politicke odluke kojima je cilj upravljanje nekom drzavom. Svaka zemlja ima svojstvenu vlast i politiku zato sto one proizlaze iz jedinstvene povijesti i kulture svake pojedine zemlje. Unatoc tim razlikama, sustavi vlasti i sporna politicka pitanja posvuda su vrlo slicna buduci da je cilj voditi zemlju tako da bude u korist naroda.

Gradjanin* sa pravom glasa je u Bosni i Hercegovini, kao sto vec rekosmo - mrtav, ne postoji. On je i iskljucivo jedini koji moze da izvrsi pritisak na vlast ucestvujuci u direktnim akcijama, na javnim prosvjedima (strajkovi, demonstracije), koje sam organizuje, politicki se angazujuci u kampanjama i ukljucujuci se u skupine za pritisak na vlast radi zastite svojih interesa, prava i gradanskih sloboda.

Ovakve javne aktivnosti gradanstva vrse pritisak na vlast koja biva prisiljena u momentu da mijenja stav koji gradanstvu ne odgovara, ako ne zeli da bude svrgnuta sa vlasti, za sto je opet potreban instrument kojeg gradani putem referenduma moraju i da ugrade u najvisi zakon drzave. Ovdje i na ovom mjestu govorimo o kontroli vlasti i uvjetima pod kojim vlast ne moze vise vrsiti manipulacije.

Za razumijevanje ove materije prijeko je potrebno spomenuti Nikolu Makijavelija (1469-1527) koji je bio drzavni sluzbenik Republike Firence u Italiji. Bio je realist koji je promatrao politicki kaos svog vremena i tjerao vlasti da provode prakticnu i realisticnu politiku, a ne da slijede suhoparne politicke ideale. U svojoj knjizi Vladar (1532), govori o politici kao umijecu mogucega i istice ono sto vlast moze uciniti, a ne ono sto bi mogla uciniti.

Dok je pobornistvo sastavni dio svake religije, u politici se svaki pojedinac mora za pobornistvo boriti svojim glasom, znanjem i snagom argumenata. (*Gradanin je sinonim pojmu drzavljanin.)


ZAKONOM POSLUSNI GRADJANIN

Na prostorima Balkana, pojam podobnosti, koji je jos uvijek u upotrebi i oznacava ideolosko-politicku podobnost. U novije vrijeme "podrazumijeva" i vjersku podobnost kojom opet, udaljavanjem od demokratije, vezu sa vjerom cini vecom? Mnogi "stanje podobnosti", udobnosti, zele prikazati samo negativnom karakteristikom bivseg, socijalistickog drustva, komunistickog rezima, na takav nacin izrazavajuci svoju imunost toj pojavi i da oni, svemu tome "ne pripadaju". Egzistencijalna rijec vezana uz podobnost, kojom se otvaraju vrata, postize garancija uspjesne politicke, ekonomske buducnosti i karijere, rjesenje i magicno pitanje: "biti ili ne biti", znak pitanja mnogih generacija, kojim se rjesava necija buducnost i koji je povezan sa drugim znakom od kojeg ovisi, a to je - "Imati vezu!?"

Imati vezu znaci, biti uspjesan u drustvu, imati "upliv", "otvorena vrata" za posao, a time i potvrdu da je covjek "punopravan" clan drustva. Ne imati "vezu" - po prirodi stvari, u drustvu, gdje vlada "takav red, misljenje i praksa", covjek je - niko i nista. Osuden na propast. Mada ce jedni, koji su na vrhu drustvene ljestvice, to nijekati i negirati, pronalazeci tisuce izgovora, pa cak, kako to u praksi jeste i biva, i optuziti one, koji drugacije tvrde i misle, kao sto se to radi u vrijeme strahovlada i diktatura.

Tako se namece, da neka drustva nije moguce drugacije izgraditi, nego podijelom, na crne i bijele, podobne i nepodobne, na one "koji imaju vezu" i oni koji je nemaju. Iz tog proizilazi cilj postavljanja principa "podobnosti" kojim je zapravo lakse vrsiti manipulisanje i kontrolisanje.

Ovakvi oblici "drustvenog ponasanja" simptomaticni su za takozvana "drustva u tranziciji", a cesto i pokazatelj potpune nezrelosti i nespremnosti drustva, drustvenih instrumenata i subjekata, da u procesu svog prelaska u demokratskog drustvo inauguriraju, hitno potrebnu, za funkcionisanje drustva, profesionalnu cistotu obavljanja poslova svih subjekata, a posebno poluga vlasti, koji kako praksa pokazuje, prve bivaju na udaru cesto, tesko i same pogodene korupcijom.

Sto je odnos subjekata u ovakvim drustvima, uzrocno i posljedicno zavisnijie veci i jaci, proporcionalno raste i opasnost od mogucnosti pojava mita, korupcije, seksualnog iskoristavanja i ovisnosti "potcinjenijeg ili nizeg" u odnosu na onog, ko je u hijerarhiji na vecoj poziciji.

U svakom slucaju, ovakva ponasanja vode stvaranju staleskog drustva, koje se reziji, odakle je samo poteklo, cesto vraca, snagom bumeranga. Sto se jace "baca", povratni udarac je jaci.

Drustva se posnu dijeliti na podobne i nepodobne, vjernike i nevjernike, udate i neudate, ozenjene i neozenjene, po spolu i po vjeri, a drustvo umjesto da raste, da se razvija, da dobiva na kvaliteti, pociva na raslojenosti, podijeljenosti, medusobnom podozrenju, izolaciji, nesposobno da funkcionise, slabeci sebe i druge, toneci u dubine nadmudrivanja i prebacivanja krivice sa jednih na druge.

Na kraju, uz princip podobnosti, kojim nesumnjivo nastaje era staleskog, povlastenog, nikako slobodarskog i demokratskog drustva, otvara se borba, za rad i raspodjelu: drustvenog dohotka, dobitka, zarade, penzija, placa, viskova, odmora, ali i borba za "veca vjerska, gradanska, staleska, klasna i druga prava".


POLITICKA I EKONOMSKA ELITA

Sve dok drustvo neizvjesno plovi i dok gradanstvo ne zivi vec prezivljava, uz pojave pretvaranja covjeka sa pravom glasa u stranackog poslusnika, kormilo drustva polako, ali sigurno preuzima politicka i ekonomska elita. Kasta nedodirljivih, onih koji zakone prave i za koje isti ti zakone ne vrijede. Kasta najprozivanijih koji sa novim izborima prepustaju svoje upravljacke stolice, odlazeci obogaceni ne samo iskustvom, vec i velikim zadovoljstvom sto nikada ne bivaju prozvani na odgovornost za sve sto nisu ili jesu ucinili masama, gradanima, generacijama koja se pita, da li je moguce da nisu zasluzili bolje politicarei da im je ostala utjeha u recenici: “Boze hvala Ti, sto si nam dao Safeta Isovica“ koji je, da pociva u miru, vec davno pjevao stihove sevdalinke: „Sta se ovo Bosnom cuje.. zar mi vise pjevati ne znamo, drage pjesme sto ih srce zna“.

Drustvo je obuzela golema tuga, opravdana zabrinutost za buducnost i bolje sutra.

Ciscenje korova stranacke poslusnosti i zdravija higijena zadaha politickog smrada pocinje u stvaranju i obrazovanju profila ucenog i samosvjesnog covjeka potrebnog jednom naprednom drustvu.

Danas je moguce sve drugo cuti samo ne 'profil' tog ucenog i samosvjesnog covjeka. Svakako, moze se krenuti od rada javnih medija, javnih lincovanja i silovanja pameti, kaosa, nezainteresovanosti i apatije u cemu se prepoznaju vanjski koraci opce globalizacije - kako se drzave i drustva unistavaju. Dakako, ovdje treba napomenuti opet, da krivica nikada ne lezi u jacini drugih, vec u svojoj slabosti.

Promjena same vlasti ne znaci nista ako se ne promjeni ukupno lose stanje prethodnika.

Gdje su tu gradjani? Gdje je izlaz?


Ko zeli da gradi buducnost zemlje, treba zdrave ljude, zdravstvo, zdravu ekonomiju, privredu, banke, selo i poljoprivredu. Nuznost lezi u izmjeni izbornih zakona, aktiviranju potencijala, posebno nosilaca odgojne, obrazovne, politicke, ekonomske odgovornosti, napose dijela bankarske elite. Oni su ti koji su odgovorni za mentalno stanje zdravlja nacije u kojem glavnu ulogu ima dijalog i komunikacija.

Graditi i braniti drzavu, zemlju svojih djedova i pradjedova. Tako rade sinovi svojih oceva.

Ruseci drzavu i rezuci granu na kojoj se sjedi - cini se zlo samom sebi.
Vrijeme je da gradjani sami pocnu misliti svojom glavom i konacno da preuzmu odgovornost za sudbinu desavanja u drzavi.

Problem ne lezi toliko u politickom sistemu, koliko u kontroli tog sistema. Ukoliko se to ne dogodi na vrijeme – drzava postaje stadion korupcijei kriminala.

Glavni krivci krize su gradani, posebno oni koji podrzavaju politicku elitu, koja opet na drugoj strani zarad vlastitih interesa podrzava bankarsku elitu. Nepremostivosti krize potpomazu i niski nivo zainteresovanosti za obrazovanje, apaticnosti do koje su ljudi dovedeni s ciljem i kojoj su propratne pojave historijske demencije i bolesti imunoloskog sistema, kao sto je nebriga za kolektivnu sigurnost.

Kako izaci iz krize, prije svega iz moralne. Zasto ne krenuti sa idealom bosanske drzave?!

Nije covjek kriv, kriv mu je um. Kao sto moze da bude, da mu je nos kriv.

Bog je dao dvije stvari um i drustvo. I tako onaj koji bi izdvajanjem bio slabiji od svih, umom i drustvenoscu - vlada svijetom. (SENEKA)


Prof. Hamdo Camo





IZABRANI TEKSTOVI:

• EVROPA(EUROPA) - MIT I STVARNOST
• POLITIKA, DRZAVA, USTAV
• POPULIZAM
• PATRIOTIZAM
• POLITICKA PODOBNOST

• OPIJUM RELIGIJE
• AGONIJA BOSNE I HERCEGOVINE
• VRIJEME GLOBALNOG ZABORAVA
• KVALIFIKACIJA GENOCIDA U SREBRENICI
• DUH MILOSEVICA JOS ZIVI
• SUKOB KULTURA
• SVIJET NA KURSU KONFRONTACIJE
• DJASPORA BOSNE I HERCEGOVINE
• EKSPLOZIVNO ZADOVOLJSTVO
• KUDA LETE DIVLJE PATKE

• AKO ZELIS MIR PRIPREMI SE ZA RAT
• MISLIM DAKLE JESAM (1)
• ZLOCIN - NAD ZLOCINOM
• RAVNOPRAVNOSTI, KOLIKO JE ZELE SVI
• EVROPSKA UNIJA FAKTOR DESTABILIZACIJE
• QUO VADIS - BOSNO I HERCEGOVINO
• AGRESIJA NIJE GRADJANSKI RAT
• BOSNA JE KRASNA ZEMLJA
• DOMOVINA NIJE KAO PRIJE
• MEHAMETLUK NAS BOSANSKI

• VAKAT I NEVAKAT
• KRIZEVI U SKOLAMA
• ZAVJERA UNISTAVA BOSNU I HERCEGOVINU
• TRI IDENTITETA NISU BUDUCNOST BIH
• KO PODRZAVA RS, PODRZAVA GENOCID


© 1999-2010 by Camo, All Rights Reserved