Agresija na BiH
Početna - - Početna
AGRESIJA I GENOCID NAD BOSNJACIMA

Snimak: AGGRESSION AND GENOCIDE IN BIH



Agresija i genocid 1992. godine

U Svojim agresivnim planovima o podjeli Bosne i Hercegovine Milosevic i Tudjman su najvecu opasnost vidjeli u bosanskoj pameti otuda je upravo ona bila dio njihovog napada i podjele. Podsjetimo na afere (Seselj, Kecmanovic, Mikulic, Neum, Agrokomerc, Focatrans i sl.) na fizicku eliminaciju Hamdije Pozderca, Fuada Muhica i dr.

Milosevic, one daklarisane kao Srbe, milom ili silom nastoji uvuci u projekat unistenja Bosne i Bosnjaka a na njenom prostoru instaliranje dijela Velike Srbije. Rijetki i casni su imali snage da se toj ideji suprodstave sopstvenim zivotom poput pisca Branka Copica koji se u znak protesta u sred Beograda bacio sa mosta, Bogica Bogicevica koji je kao clan Predsjednistva SFRJ, kod preglasavanja o uvodjenju vojnog stanja u Jugoslaviji a to znaci puc armije kojom je vec Milosevic komandovao jasno rekao: "Ja jesam Srbin ali sam prije toga Bosanac", generala Jovana Divjaka i dr.

Od onih koji su figurirali kao Bosanski "Hrvati" ocekivalo se da ucestvuju u nistenju sopstvene drzave Bosne i Hercegovine i genocidu nad Bosnjacima muslimanima na racun njene podjele izmedju Velike Srbije i Velike Hrvatske. Spomenimo ovdje Stjepana Kljuica tada predsjednika HDZ-a koji je bio medju rijetkima koji je smogao snage i hrabrosti da kaze "Ne ovo je moja zemlja" i medju prvima obuce uniformu Armije BiH, tu je i legendarni policajac i komandant Dragan Vikic i dr.

Dio projekta unistenja Bosne i Bosnjaka jeste nastojanje da se obezglavi bosanska elita. Obzirom da je u doba komunizma bosanska elita, bila uz vlast to je srpski dio bosanske elite korupcijama, propagandom i sl. vezan uz rukovodstvo iz Srbije (SDS), hrvatski uz rukovodstvo iz Zagreba (nasilne smjene u Grudama i pokusaj trovanja Stjepana Kljuica) dok je Bosancima "muslimanima" jeftino prodata parola: "Vazno je da pobjedimo komuniste a kasnije cemo se mi dogovoriti". Tako su kao predstavnici Bosnjaka muslimana ( Muslimana) postali "Mlado muslimani", islamski vjerski sluzbenici i sitni trgovci, upravo one snage gdje nije bilo bosanske elite. Podsjetimo da je vec ranije Beograd publikovao knjigu Alije Izetbegovica "Islamska deklaracija" da je preveo na sve svjetske jezike i prakticno promovirao ga kao lidera tog dijela Bosanaca.

Po pobjedi u Bosni 1990 godine tri vjersko nacionalne stranke (SDS, HDZ i SDA) kao koalicione partije, nastavile su da rade u skladu sa ciljevima svojih osnivaca (SDS i HDZ - Milosevica i Tudjmana) odnosno u skladu svojih mogucnosti (SDA). Tako je krenula borba za "podjelu teritorije" sto je drugo ime za agresiju i genocid a u krajnjem podjelu i unistenje Bosne. Taj period je period novog progona pameti po logici: Ko nije sa nama protiv nas je! Ko nije nas njihov je!

Srpska agresija je izvrsena sa snagom cetvrte armije Evrope (JNA) i silom od 180 000 naoruzanih vojnika. Ta i takva sila uz organizaciju komunistickog sistema koji je bezprijekorno funkcionisao preko 50 godina naprosto nije racunala ni na kakav otpor a najmanje na cudo bosanskog otpora, na srecu ono se ipak desilo. Istina kao sto je svojevremeno Tito svenarodni otpor fasizmu preko noci "pretvorio" u socijalisticku revoluciju obezbjedjujuci vlast i monopol sopstvene partije (KPJ - SKJ) narednih 45 godina tako je i Izetbeegovic cudo bosanskog otpora pretvorio u uspjeh sosptvene stranke. Tako su vjersko nacionalne partije pravile kraljevstva slijepih u kojim ce one biti kraljevi, a etnicka i vjerska cistos im je bila samo imidz za pljacku drustvene i privatne imovine. U otvorenoj agresiji Srbije, Crne Gore i Hrvatske iz vana na Bosnu i Hercegovinu te SDS-a, HDZ-a i SDA stranke od 1992. do 1995. godine Bosna je dozivjela ekonomske, demografske i politicke promjene od kojih se za dugo nece oporaviti. Oko 200 000 ljudi je ubijeno, 1 500 000 ljudi je pod silom napustilo svoje prostore na kojim su zivjeli u Bosni. Najveci dio privrednih objekata je opljackan ili unisten, ekonomske posljedice se procjenjuju na milijardi dolara.

Na zalost Deytonski mirovni sporazum o Bosni 1995 godine je legalizovao dio osvajanja u Bosni i genocid nad Bosancima - Bosnjacima. Po prvi put jedan dio Bosne se ekskluzivno naziva srpskim "Republika Srpska" (49% teritorije BiH), ostali dio Bosne i Hercegovine je kantonalnim podjelama naglasio etnicke podjele. Onemogucavanje ljudi da se vrate u Bosnu i 5 godina poslije sporazuma koji im to nacelno i garantuje te podjele i nagrade njihovim nosiocima djeluju ocitije.

Treba spomenuti da su "mirotvorci" na tom sporazumu bili i Milosevic i Tudjman. Milosevic je poslije genocida na Kosovu bombardovan snagama NATO pakta, za njim je Interpol pokrenuo optuznicu za zlocine i genocid, tribunal u Hagu trazi da mu se preda ali tekovina njegovih agresivnih radnji u BiH "Republika Srpska" je ostala. Tudjman vise nije medju zivima i pitanje je koliko ce ga nadzivjeti ono sto je napravio po Bosni u dogovoru sa Milosevicem.

Vec 1995. godine poslije mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini je krenula nova kolona bosanske pameti put Kanade, SAD-a, Svedske i ko zna gdje. Procjenjuje se da je samo te godine Bosnu napustilo 80 000 mladih uglavnom obrazovanih ljudi koji ce po bijelom svijetu biti radna snaga, genetsko-socijalno osvjezenje ili pamet nicim ne placena. Promjene u politickom rukovodstvu susjedne drzave Hrvatske olicene u licnosti Stipe Mesica i njegovim odlucnim razracunom sa nacionalistickom politikom Franje Tudjmana, bombardovanje vojnih i ekonomskih potencijala Slobodana Milosevica od strane NATO snaga, ulijevaju nadu i za Bosnu gdje bi se inercijom pozitivnih promjena i u njoj moglo cudo dogoditi. Ono se nece dogoditi ako se ne promejni princip vladanja upravo po logici pameti. Slijedeci logiku Mese Selimovica i njegovih hajki samo sad: "Kad krene hajka na budale, kad se pametni docepaju vlasti a narod dodje sebi i na svoje".

U ovom hronoloskom iznosenju cinjenica o obezglavljivanju Bosnjaka od 1408. godine do danas vidno je da je svaki agresor na Bosnu prvo udarao po njenoj pameti i tu se nista nije promijenilo do danas. Pobjeda vjersko nacionalnih partija 1990. godine je samo dio tih udaraca. Upotrebljavajuci danasnju terminologiju vidno je da je na desetine puta nad Bosnom izvrsen elitocid. Danas kao i ranije Bosna ceka svoju elitu koja ce ponovo biti uz nju uz svu kob koja je prati u njenoj historiji.


KOB BOSANSKE PAMETI Sevke Kadrica,
iz knjige Bosnjastvo na vjetrometini, II izdanje, januar 2000

by Prof. Hamdo Camo

Vezano za temu:







© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved