70 GODIŠNJICA NIRNBERŠKOG PROCESA

Sa lijeva na desno : U prvom redu, Hermann Göring, Rudolf Hess, Joachim von Ribbentrop, Wilhelm Keitel, Ernest Kaltenbrunner. U drugom redu, Karl Dönitz, Erich Raeder, Baldur von Schirach i Fritz Sauckel, Foto: zVg

Piše: Hamdo Čamo

 

Zemaljska palata u Nirnbergu mjesto je iza čije fasade se pred očima svijeta i vojnog suda savezničkih zemalja prije 70 godina odvijao najveći sudski proces ratnim zločincima Drugog svjetskog rata u kojem je stradalo 60-70 miliona ljudi, od kojih je 60 miliona izravnih žrtava rata. Ovaj, u povijesti čovječanstva najveći sudski proces svoga vremena nije bio suđenje samo zločincima, već i nacističkom režimu, njegovim instititucijama, političkim strankama, njihovim krvnicima i saradnicima. Suđenje je trajalo od 20. novembra 1945. do 1. oktobra 1946. U sudskoj dvorani Zemaljskog suda (br. 600) u Nirnbergu za ratne zločine suđeno je i presuđeno ratnim zločincima – Rudolfu Hesu, prvom zamjeniku Hitlera,  Martinu Bormanu, Hesovom nasljedniku i sekretaru NSDAP, Hermanu Geringu, komandantu vazdušnih snaga i SS odijeljenja, Joahimu von Ribentropu, ministru vanjskih poslova nacističke Njemačke, Viljemu Kajtelu, zapovjedniku Vrhovne komande OS Vermahta, Alfredu Jodlu,  Kajtelovom prvom vojnom saradniku, Albertu Šperu, ministru i arhitekti i mnogim drugima.

Proces suđenja održan je sa nadom spokojnijeg i mirnijeg svijeta u kojem ljudi i gradovi neće morati stradati na način kako su stradavali tokom Drugog svjetskog rata. Proces suđenja održan je da se svijetu pokaže da rat nije nastavak politike nasilnim sredstvima, već da je ono što je rat uvijek i bio – zločin uperen protiv mira i čovječanstva. Proces je pokazao da je za taj zločin predviđena smrtna kazna strijeljanjem ili vješanjem. Čak i najokorjeliji među nacistima, znajući da ih za njihova nedjela očekuje zaslužujuća smrtna kazna, nisu oklijevali i ne čekajući pravdu presuđuju sami sebi. Organizirano ubijanje najvišeg nivoa postalo je kažnjivo djelo.

Presude Nirnberškog procesa utrle su put svjetskoj politici Ujedinjenih nacija u borbi protiv ratnih zločina, zločina protiv mira i zločina protiv čovječnosti. Ideja mira odaslata svijetu presudama u Nirnbergu postaće mjerom ponašanja. Svijet će za kratko vrijeme shvatiti da je zlo koje je bilo norma i pravilo u mnogim evropskim zemljama postala nepravda i da je međunarodno pravo u službi pravde stalo na stranu ugroženog svijeta. Na žalost, povrede najviših principa uskoro će postati pravilo. Politička realnost postaće mjera međunarodnoj pravdi i pravu. Mada su počinjeni mnogi zločini, zločine i ratne neprikladnosti pratile su političke. Neprijatelji su postajali prijatelji, a prijatelji su postajali neprijatelji, državni interesi uvjetovali su politiku, a ona je uvjetovala saveze. Ako je trebalo da strada zlo, to je onda bilo manje.

Sve što je bilo zlo i nevaljalo, osuđeno je, čime je automatski i u javnosti prezirano. Sve što je bilo dobro, poput vojne tehnologije, razvojnih projekata, industrijskih i naučnih dostignuća provjerenih u praksi, uzimano je i usavršavano. Uskoro će dio po dio slagalice ugledati svjetlo dana, sa kojim će biti suočene mnoge zemlje svijeta. Činjenica da su u  Nirnberškom procesu mnogi zločinci izbjegli pravdi pokrenula je stvaranje i osnivanje  instituta za otkrivanje ratnih zločinaca, poput Centra „Simon Vizental“ koji je prebačen iz Linca u Beč,  nastavljajući sa radom na više nivoa od kojih je katalogizacijom žrtava i slučajeva navedenih zločina  poznata dosljednost sjećanja na zločine kroz proučavanje i prepoznavanje zločinaca dugo vremena nakon počinjenih zločina. Efikasan način borbe protiv zaborava, ali i kažnjavanja preostalih zločinaca koji su smatrali da su izbjegli pravu i pravdi. Na drugoj strani, svijet se suočio sa mnoštvom tajnih računa u bankama koji su preostali od žrtava holokausta. Pored banaka, koje su čuvali zakonske odredbe zaštite i tajnog poslovanja, pojavile su se sudske presude plaćanja odštete za rad preživjelim zatvorenicima logora smrti, milionske nadoknade, ali i optužbe koje će promijeniti historijsko štivo mnogih evropskih zemalja, štiva o zlatu i zlatnim polugama izlivenih od zlata iščupanih zuba žrtava holokausta, štiva o izdaji, nehumanom odnosu i exportiranju ratnih izbjeglica. Na vidjelo će zatim laganim koracima iskrsnuti i afera o Kurtu Valdhajmu, koji je uprkos internacionalnim spoznajama o njegovoj nacističkoj prošlosti dugi niz godina aktivne službe, prvo na kao ministar inostranih poslova  Austrije, dva mandata (1972-1981) kao sekretar Ujedinjenih nacija, potom i kao predsjednik Austrije (1986-1992).

U poveznici sa današnjom zbiljom historijskih događaja, izuzimajući teška vremena zločina u prošlosti od završetka Drugog svjetskog rata na ovamo, svijet je suočen sa počinjenim groznim zločinima genocida u Ruandi (1994) i Bosni i Hercegovini (1995) aktivirao je Međunarodni tribunal za ratne zločine u Den Haagu ad hoc, sa doduše simboličkim osudama naspram počinjenih zločina. U jednom slučaju (Ruanda) jasno imenujući počinitelja, a u drugom slučaju nejasno definišući počinitelja i agresora.

Nakon Nirnberških procesa uslijedili su drugi sudski procesi, tačnije njih dvanaest. Gledajući na presude odgovornih počinitelja koji su bili sastavni dio NS-režima doneseno je 177 presuda od kojih je bilo 35 oslobađajućih. Pred internacionalnim sudom za Ruandu osnovanog uz pomoć UN rezolucije u Tanzaniji, sud je donio 75 presuda od kojih je bilo 14 oslobađajućih. Pred internacionalnim sudom za bivšu Jugoslaviju sa sjedištem u Den Haagu, za zločine počinjene od 1991-1995, sud je pored 161 predočenih krivičnih prijava povukao njih 37, donio je 102 presude i dok se vodi još nekoliko krivičnih sudskih postupaka, sud je donio 19 oslobađajućih presuda.

01.10.2016


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.