'BAN JELAČIĆ JE BOSANAC' – TVRDI AKADEMIK MIRKO VIDOVIĆ

Kip Bana Jelačića / Zagreb

Autor: Akademik Mirko VIDOVIC | 29.09. 2009.

BIJELI KONJ BANA JELAČIĆA

Ako treba tražiti u jednom nazivu sva svojstva tradicionalnog viteštva, prefinjenosti i zdrava razuma, onda je najuputnije uzeti u obzir prezime plemenite obitelji Jelačić.

Prezme Jelačić najvjerojatnije potječe od vjekovnih vlasnika, ako ne i graditelja tvrdog grada Jeleča, čije se moćne zidine i danas mogu vidjeti blizu Foče ponad sela koje se i danas nazva Jeleč.

Iz te kneževske obitelji proizišao je i jedan od najbližih suradnika bana i kralja Tvrtka I – Stanoje Jelačić, izvrstan diplomat koji je Tvrtkovoj kraljevini pregovorima pripojio srednjedalmatinske gadove i velike otoke, a koji je, na čelu svoje odlično uvježbane vojske sudjelovao među odredima bosanskog i hrvatskog viteškog konjaništva u Boju na Kosovu 1389., gdje hrvatsko-bosanska vojska nije bila poražena, ali iako s umanjenim brojem, vratila se je u Domovinu s uzdignutim stijegom.

Povijesni izvori ukazju da je i legendarni Miloš Kobilić bio – bosanski plemić, koji je rasparao sultana Murata (v. Skupni zbornik:'Povijest hrvatskih zemalja BiH', Napredak, Sarajevo, 1942, s.340).

O tome koliko je Jelačićima bila na srcu njihova uža domovina Bosna, dovoljno govori i biografija Josipa Jelačića-Bužimskog, hrvatskog Bana i habsburškog grofa i feldmaršala, ukrotitelja nasrtljivih Mađara u onim burnim godinana Hrvatskog preporoda i europskog građanskog kaosa polovicom devetnaestog stoljeća.

“U predaji obitelji sačuvao se spomen da su Jelačići Bužimski bili u 15. i 16. stoljeću vrlo bogati, ali da su članovi obitelji morali mnogo platiti Turcima za oslobođenje jednog svog rođaka, da su konačno potpuno osiromašili i ostali bez imetka” (v.E.Bauer: “Hrvatski ban Jelačić”, s.1).

Uzmimo iz biografije Josipa Jelačića onaj dio kad je, kao pukovnik Prve Banske pukovnije s Korduna promatrao previranja u Bosni, u kojoj su, u odnosu na turske vlasti, bili međusobno podijeljeni i bosanski plemići muslimani, pogotovu nakon neuspjelih pokušaja bosanskih muslimanskih velikaša da za Bosnu u Carigradu ugovori autonomiju Bosne kao posebne kneževine s domaćim čovjekom na čelu, a zatim i oružanog pokušaja vojske Husein-kapetana Gradaščevića da to izvojuje sabljom sa svojih 25.000 izana (domaćih unovačenih ustanika) i uz vojnu pomoć albanskog vojskovođe Mahmut-paše Bušatlije.

No upravo bosanski muslimani, oni koji se nisu dali ni ustrašiti, ni zavesti ni prevariti od ikoje strane sile, i danas simboliziraju najodanije predstavnike svoje ponosne bosanske loze i svog sjedilačkog roda.

Turska vojska imala je na čelu kršćanskog prebjega Omer-pašu Latasa kojem su se pridružili i hercegovački muslimani Ali-paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić.

Porazom Husein-kapetanove vojske 1832. nije prestao neposluh bosanskih velikaša i Carigrad je pojačao svoje trupe po zapadnom rubu Bosne da bi spriječio udruženje hrvatske i bosanske vojske posebno u burnim godinama koje su, oko polovice devetnaestog stoljeća čitavu Europu zahvatile u nacionalistickom zanosu i želji da se podjarmljeni narodi oslobode hegemonije zaostalog feudalnog poretka tadašnjih carstava.

Proizišao iz višestoljetne tradicije Jelačića i kao diplomata i kao vojnik, pukovnik Josip Jelačić je bio zapovjednikom Prve Banske pukovnije na Kordunu, kad su Turske siledžije u Podzvizdu odbile izručiti Hrvatskoj ubojicu jednog dječaka na hrvatskoj strani obližnje granice.

Nakon tog drskog odbijanja, dne 09 jula 1845. pukovnik Jelačić je poveo osam četa Prve pukovnije preko hrvatsko-bosanske granice, bez znanja i odobrenja Beča, i noću opkolio i poharao tvrdi grad Podzvizd i rastjerao, uza sve gubitke u ljudstvu (oko 70 momaka je palo u boju s Turcima), zauzeće Podzvizda na prepad pročulo se je i po Bosni i po Hrvatskoj i opet probudilo nadu koja je nadahnula Josipa Jelačića da se u svojim vojnim dokaže i potvrdi kao dostojan vođa sve svoje braće i to s obje strane granice.

Beč je osudio takve upade preko granice – u očima Turaka – ali je odlikovao pukovnika Jelačića, a i neki njegovi časnici i junaci dobili su i odlikovanja – sa srebrenom kolajnom.

Jelačićeva opsesija, da ujedini sve krajeve između Drave i mora, a posebno da oslobodi svoj narod u Bosni i Hercegovini, toliko je zanijela moćne bosanske velikaše i u Bosanskoj Krajini, da su mu pomagali i u ljudstvu i u materijalu.

U tursku vojnu odoru bili su odjeveni, Jelačićevi ‘serzani’ oboružani dugim puškama, samokresima i s jataganima za pojasom, što je izazivalo veliki strah u Mađarskoj koji su se najviše bojali Turaka, misleći da je Ban uspio sklopiti neki vojni dogovor s turskim vlastima u Bosni.

U nekima od četiri Ustaške bojne koje je formirao Ban Jelačić za pohod na Mađarsku, bilo je i nekih dobjeglih muslimana iz Bosne koji su dobrovoljno išli u borbu s Mađarima.

Jedan od onih koji su bili i ostali saveznici Husein-kapetana Gradaščevića desetak godina prije, povezali su se s Jelačićem, a među njima je bio i Mahmud-beg Bašić, koji je darovao Banu Jelačiću, još dok je bio pukovnik u vojnom logorištu u Glini, mladog bijelog konja plemenite pasmine, kojeg su umiljato nazivali “Arapin”, a na kojem je Jelačić jašio predvodeći svoje pobjedničke trupe kod Velencsa kao i prilikom svečanog ustoličenja za Bana Hrvatske dne, 05.06.1848.

Bijeli konj velebnog kipa Bana Jelačića u strogom središtu Zagreba je spomenik i bosanskom konju i junaku koji potječe iz Bosne!

On i danas simbolizira jedinstvo udruženih napora pod vodstvom jednog izuzetno inteligentnog, hrabrog, viteški neustrašivog i voljenog Bana koji i u povijesti Bosne i u povijesti Hrvatske u sebi sažima simbol vojnog zapovjednika i vojnog glavara, kojeg narod osjeća kao branitelja misao vodilju i simbol nezavisnosti u slobodi.

Oba naša velika bana i Ban Kulin i Ban Jelačić potomci su drevnog bosanskog plemstva, za kojeg Otac Domovine, dr. Ante Starčević reče da su baš oni – najstarije plemstvo u Europi!

I prvi poznati kip Ivana Meštrovića predstavlja “Bosanca na konju”. I sam Meštrović bio je podrijetlom iz Bosne.

Bosna rađa konja i Junaka – a Hrvatska lijepih djevojaka!


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.