Bitka kod Bileće 1388

Ilustracija: Rad Enesa Ene Bešića

Piše: Hamdo Čamo

Na današnji dan 27. augusta 1388. odigrala se bitka kod Bileće, između osmanlijskih odreda sa oko 18 000 vojnika predvođenih Lala Šahinom (koji je predvodio Osmanlije u pobjedi na Marici 1371. godine) i odreda kraljevine Bosne, koje su predvodili bosanske vojvode Vlatko Vuković i Radič Sanković sa 7000 vojnika spremnih da brane državnost, čast i slobodu. Bitka se okončala potpunim porazom mnogobrojnijih Osmanlija, u kome se i sam Lala Šahin jedva spasio bjekstvom, dok su gubici u pobjedničkim redovima bili neznatni. Nakon ove bitke, otomanski krvavi upadi u Bosnu prestali su na neko vrijeme. Nepunih godinu dana kasnije velika osmanlijska vojska sukobila se u Kosovskom boju sa kombiniranom srpskom vojskom, čije su lijevo krilo činili odredi kralja Bosne Tvrtka I (1353—1377, 1377—1392), predvođeni Vlatkom Vukovićem.

"Još u Tvrtkovo vrijeme uđe u Bosnu turski vojskovođa Šain s osamnaest tisuća vojnika, te stade paliti zemlju, u ćiju odbranu ustaše tada vojvode ili vojskovođe Tvrtkovi, Vlatko Vuković i Radić Sanković. Prvi put se sukobiše na Rudinama, a zatim u Bileći, gdje turske snage budu razbijene, poražene i sasječene, dok Bosanci, kojih bijaše oko sedam tisuća, pretrpješe tek neznatne gubitke. Taj poraz pouči Turke da ubuduće budu oprezniji i da ne upadaju tako lako u to kraljevtsvo ili koju god drugu zemlju podložnu kralju Tvrtku.1"

Bosanski veliki vojvoda , Vlatko Vuković Kosača (?-1392) - rodonačelnik Vukovića i Kosača, osnivač je plemićke porodice Vuković, i kao sin Vuka Kosače jedan je od rodonačelnika vlastelinske porodice Kosača koja je vladala južnim krajevima Kraljevine Bosne, prvenstveno Humom i Zahumljem (kasnije Hercegovina). Vlatko je i sam vladao Humom u drugoj polovini XIV vijeka, na tom mjestu nasljedivši svog oca Velikog Vojvodu Vuka.

Predvodio je bosansku vojsku u velikoj pobjedi kod Bileće, kada je 27. augusta 1388. Odaslan od strane Tvrtka I predvodio je bosanske jedinice koje je kralj Bosne poslao na Kosovo, te je napadajući sa lijevog krila združene vojske, koje je bilo pod udarom Bajazita I, jedini ostvario uspjehe vrijedne pažnje. Vlatko je sa sobom u bitku odvukao i jedan top, koji je dobio od svog susjeda dubrovačkog kneza s kojim je bio u dobrim odnosima, te će taj top činiti jedino artiljerijsko oružje u Kosovskoj bici. Kada se vratio u Bosnu izvjestio je o velikoj pobjedi.

Vlatko Vuković Kosača bio je gospodar Huma, slavni vojskovođa kralja Tvrtka I i branitelj Bosne, kraljev najpouzdaniji podanik, te je učestvovao u pregovorima sa susjednim državama u ime Bosne, a posebno sa Dubrovnikom. Po prvi put ga i spominje jedna povelja Dubrovčanima iz 1378. godine. Iako je bio vrsni diplomata, najveću slavu je stekao vojnim djelovanjem. Na čelu bosanske vojske ostvario je dvije velike pobjede nad Turcima: kod Bileće i na Kosovu.

Postoje dvije godine njegove smrti. Po jednim navodima umro je 1392. godine, po drugim 1939. Sahranjen je ispod stećka u Boljunima, kod današnjeg Stoca. I kako je boj kod Bileće i na Kosovu polju ostavio veliki utisak na ljude svoga vremena, na grobu vojvode je uklesan natpis:

"Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković. Vojvoda Vlatko je prvi pobijedio Turke kod Bileće..."

"Njegov brat Hrana Vuković, veliki vojvoda bosanski, umro je 1432. Od Hrane Vukovića potječe glasoviti Sandalj Hranić, Veliki vojvoda bosanski i Vlatkov nasljednik, koji je umro 1435. Brat Sandalja Hranića zvao se Vukac Hranić ( umro 1432 ). Sin Vukca Hranića je glasoviti Stjepan Vukčić, Veliki Vojvoda bosanski, gospodar Zahumlja i Primorja, Herceg Sv. Save. Ubrzo po propasti Bosanskog Kraljevstva, Stjepan se izmirio sa Turskim sultanom nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, od strane Mađarske, da se restaurira kraljevstvo. Umro je 1466. Po ovom njegovom naslovu «Herceg» nazvana je pokrajina kojom je upravljao «Hecegovina». Katarina, kći Stjepana Vukčića, udala se za bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Ona je bila posljednja bosanska kraljica, a u Rimu, gdje je proživjela posljednje dane kao izbjeglica, nakon smrti 25.novembra 1478 je proglašena sveticom. Stefan Hercegović, je kao musliman postao Veliki Vezir i Veliki Admiral a oženio je 1482 godine Fatimu, kći Sultana Bayezida II. Ima li su potomstvo."

_________________
1 Mavro Orbin, Kraljevstvo Slovena, str.422; Orig. naslov izvornika "Ill Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni Historia di Mavro Orbini Raveseo abbate melitense, In Pesaro, 1601.


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.