DAYTONSKI SPORAZUM ŠTITI RS, ALI NE I RBiH

General Mladić, svojim djelovanjem, u kojem se od zapadnih starješina u vojnika opisuje "u pregovorima, kao zao i podmukao" , samoljubiv u prikazivanju vlastite moći nad nemočnima, "čovjek seljačkih manira", 'neotesan'

Piše: Hamdo Čamo

 

Prvi izlazak generala Mladića pred haški sud, generala smrti, koji je vojničku profesiju okaljao krvlju nevinih žrtava zarobljenika, pretežno muškaraca, od kojih su najmlađi, ne računajući iživljavanje i ubijanje dojenčadi, imali svega dvanaest (12) godina. Čime opravdati tu srpsku surovost u izjavama o 'osveti turskim dahijama', sa kojim stanovništvo Srebrenice, Žepe i drugih pograničnih gradova Istočne Bosne i Hercegovine nema, ama baš nikakvu vezu.

 

General Mladić, svojim djelovanjem, u kojem se od zapadnih starješina u vojnika opisuje "u pregovorima, kao zao i podmukao" , samoljubiv u prikazivanju vlastite moći nad nemočnima, "čovjek seljačkih manira", 'neotesan' u konverzaciji zapravo, ostavlja lošu sliku jednog srpskog oficira i vojnika, kojeg cijeli srpski narod, negirajući kolektivnu krivicu, "kolektivno" voli i cijeni kao heroja takvim žarom, da majka poginulog sina u redovima ovog krvnika, javno i pred kamerama uporno žustrim glasom ponavlja:"Pogino je pod komandom Mladića, e neka je!"

Tužna slika čovjeka, pripremljenog da svijetu ponudi jadnu sliku bolesnog starca, koji daleko da potsjeća na slike nadmenog generala iz ratnih godina, izaziva još veći bijes u krugovima onih, koji su ostali bez petnaest i više članova najuže porodice, dok se ovom ratnom balkanskom đelatu nude kafe, čokolade i televizori. Preživjeli teško da mogu sakriti svoju bol, kao i pred činjenicom, dogovora suda i Srbije, da se vojni dokumenti Beograda, javnosti nikada ne pokazuju, što je presedan u sudskoj praksi, ali ne i kada je u pitanju 'jadna Srbija.'

 

Na ulicama Beograda, Banaj Luke i Pala vriska i povici:"Živo general Ratko Mladić!", što pruža još tužniju sliku svijesti srpske odgovornosti, tužniju od suznih očiju "Majki Srebrenice", koje gledaju insceniranu sliku bolesnog starca, a ne čovjeka koji odgovara pred haškim sudom za smrt preko 8000 ljudi, za prekoračenje pravila ratovanja, za najteže zločine - za genocid.

 

Na malim ekranima, slike "jadna oca", još "jadnijeg sina", povrh toga i izjave istog, da je njegov otac "spasio mnoge!" Svi se slažu u dodatku rečenice:"Da, kao što je Mengele spašavao svoje zatočenike u koncentracionim logorima!" Ostaje, da se sve i dokaže.

 

Srpski generali, kao i političari koji su se pojavili pred sudom, redom su se izjašnjavali da su nedužni, nemoćni, bolesni, dok se cijela Bosna i Hercegovina pita:"Jesu li agresiju na BiH izvršila armija umobolnih, bolesnih, nemoćnih, nedužnih i jadnih ili oni sa slika devedestih, bradate horde potpomognute Srpskom Pravoslavnom Crkvom i bande zavijene u crno, okićene 'slavnom' četničkom ikonografijom.

 

Posljednja u nizu izjava, kojom se po koji put negira Bosna i Hercegovina, jesu izjave zvanične Srbije, (garanta mira i potpisnice u Daytonu), g. Dačića, o pripajanju Republike Srpske Srbiji! Svijet ja navikao na mlaka reagovanja, ovo je prevršilo svaku mjeru i u javnosti R BiH odjeknulo kao poziv na rat, bez bilo kakvih reakcija, po koji put, od strane "zvaničnog" Sarajeva.

Dodikova izjava, najnovija u nizu, kako su "Milošević i ljudi tog vremena napravili fenomenalan posao za Republiku Srpsku", govori o Srbiji i njenom "evropskom putu", time je slika na Balkanu kompletna. Svijet je divan, Evropa također. Brani se Dayton, a njime i Srpska.

 

Evropa se ponizila dolaskom genocidnom režimu na noge u Banja Luku, tim činom direktno ponižavajući državotvornost Republike Bosne i Hercegovine. Da nije riječ o diplomatskoj greški, već namjeri, pokazuje stav - "Kakva Evropska unija, takav i komšiluk", dokazi leže u nesrazmejru broja posjeta g. Josipovića i g. Tadića, sa jedne strane Banja Luci i Sarajevu, sa druge.

 

Pravda je spora, pojedinci umiru u Den Haagu, a sa njima njihove velike laži, neki budu pušteni i prije isteka kazne, dok njihova djela ostaju vječna, netaknuta. Poređenja radi, što bi bilo isto, da se sudilo Hitlerovim nacističkim generalima, a nacističke organizacije, stranke i država, ostaju van dometa pravde i sudske ruke. Svakome je jasno, da sudovi nisu isti, ali zločini jesu!

 

Optužbe su djelomično potvrđene na suđenju Miloševiću i masi njegovih generala, vojnika, dok su na životu ostala njihova genocidna djela, izrasla na krvavim temeljima etničkog čišćenja, pljačkanja, progona, silovanja, zatvaranja i ubijanja, za koja se sve više čuje glas, i "Evropske odgovornosti!"

 

Dok sud Pravde dozvoljava zločincu da posjeti grob kćerke koja je izvršila samoubistvo, jer nije mogla da podnese težinu tereta odgovornosti vlastitog oca,"Majke Srebrenice" sa nevjericom u očima punim bola, ne mogu da shvate, da kosti njihovih najbližih, do danas nisu pronađene i da nikad neće moći posjetiti grob nestalog djeteta, oca ili muža.

 

Republika Srpska se "zaklinje" u Daytonski sporazum, jer joj je isti garant i zadnji bedem odbrane njene etnički čiste tvorevine, čiji opstanak garantuju poznate zemlje svijeta. Pomažući Republiku Srpsku, otvoreno potpomažu genocid, dokazan u dosadašnjim suđenjima zločincima, koji su direktno ili indirektno učestvovali u njemu.

 

Počinioci su u Haagu, kriv je neko drugi, a konkretna imena zemalja koje su izvršile agresiju na međunarodno priznatu R BiH, ostaju do daljega sakrivena u magli sudskih spisa i akata. Narod R BiH se pita, koja pravna sredstva su mu još uopšte ostala na raspolaganju? Gdje je ta Pravda na koju narod, ali i cijela R bosna i Hercegovina, čeka dugi niz godina?

 

Daytonski sporazum omogućuje opstanak i štiti Republiku Srpsku (i njen Ustav!), ali ne i Republiku Bosnu i Hercegovinu.

 

 

4.06.2011

 

 


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.