Dijaspora i BiH

Mnoge zemlje i mnogi narodi imaju svoje dijaspore. Kako u prošlosti, kroz stoljeća, tako i danas. Njihove veze s domovinom, njihov položaj, kulturna, ekonomska i politička uloga u odnosima među državama, narodima i kulturama, njihovo značenje u međunarodnim odnosima u tranzicijskim, globalizacijskim i kriznim procesima uspostavljanja novih odnosa ravnoteže danas dobivaju na specifičnom značaju.

I naša zemlja, kao i druge zemlje našeg regiona, već desetljećima (pa i stoljećima) ima mnogobrojnu i značajnu dijasporu diljem svijeta. Poslije agresije na BiH, etničkog čišćenja i progona velikog broja stanovnika Bosne i Hercegovine, naša dijaspora u zemljama Evropske unije, Amerike i Australije je značajno porasla i, nakon prvih ratnih i poslijeratnih godina, sve uspješnije se konsoliduje na svim poljima života.

Kako sam se u nekim svojim dosadašnjim teorijskim istraživanjima a u okviru nekih domaćih i međunarodnih simpozijuma bavio nekim pitanjima socijalnog, kulturnog i religijskog identiteta i potencijala dijaspore uopće u suvremenom svijetu, a posebno bosanskohercegovačke i bošnjačke dijaspore, u više navrata sam se do sada i na ovom mjestu doticao pitanja bosanskohercegovačke (i bošnjačke) dijaspore. I, iako sam svjestan da se u našim nacionalnim bosanskohercegovačkim političkim, ekonomskim i kulturnim strategijama (koje nemamo) pitanje bh. dijaspore uopće ne nalazi na dnevnom redu ni pod tačkom razno, evo, ponovo postavljam pitanje našeg odnosa prema bh. dijaspori.

Ovoga puta za to imam dva osnovna povoda: prvi je predstojeći popis stanovništva u Bosni i Hercegovini, a drugi registracija birača za izbore 2014. godine u Bosni i Hercegovini. A temeljni razlog za postavljanje pitanja bosanskohercegovačke dijaspore morao bi biti onaj koji prevazilazi oba spomenuta povoda. Naša država bi morala nešto učiniti da promijeni svoj odnos prema bosanskohercegovačkoj dijaspori. Zapravo, Bosna i Hercegovina nema nikakav organiziran, institucionalni, strateški osmišljen odnos prema svojoj dijaspori.

Emotivne veze naših ljudi sa svojim rodnim krajem, sa svojim zavičajem i domovinom, to znaju svi, su snažne. Ali, kada je riječ o bh. dijaspori, prvo od čega treba polaziti jeste to da je riječ o velikoj, geografski razuđenoj i ekonomski sve bolje situiranoj dijaspori koja mnogo više treba Bosni i Hercegovini nego što Bosna i Hercegovina treba njoj. Danas se mnoge zemlje prema svojim dijasporama u drugim zemljama, posebno onim na Zapadu, odnose kao prema značajnim potencijalima i resursima za međunarodne i vanjskopolitičke privredne, kulturne i svake druge odnose, razvojne planove i strategije. Drugim riječima, naše dijaspore su danas najbolji način da realiziramo svoje "velikodržavne planove". Mi možemo imati "Veliku Bosnu i Hercegovinu" zahvaljujući našoj dijaspori, kao što bi "Velika Srbija" ili "Velika Hrvatska" jedino mogla biti legitimna ako bi išle za tim da njihove granice sežu do tamo gdje žive Srbi i Hrvati, dokle sežu u ekonomskoj razmjeni proizvodi made in Srbia ili made in Croatia, gdje naši ljudi sudjeluju u kreiranju svjetskih kulturnih, umjetničkih i znanstvenih procesa i dostignuća.

Iako se posljednjih godina stvari pomjeraju s mrtve tačke u pogledu konsolidiranja, različitih formi i područja organiziranja bosanskohercegovačke dijaspore, njenog globalnog umrežavanja i nastojanja da se poveže s Bosnom i Hercegovinom, ipak je bosanskohercegovačka dijaspora još najzapuštenija od državnih institucija u odnosu na naše susjede i zemlje u regionu. Druge zemlje čine mnogo više. Dijaspore iz drugih zemalja imaju dužu tradiciju svog organiziranog postojanja i djelovanja. U takvoj situaciji uz njih se vežu i dijelovi bosanskohercegovačke dijaspore.

Što se naše dijaspore tiče, ona je najorganiziranija u svojoj bošnjačkoj komponenti koju u svim zemljama u Evropi, Americi i Australiji okuplja Islamska zajednica Bošnjaka u dijaspori. Tu se, međutim, javlja jedno ozbiljno pitanje: Da li Islamska zajednica Bošnjaka u dijaspori, u nastojanju da nadomjesti druge nacionalne i kulturne institucije održavanja i njegovanja veza s Bosnom i Hercegovinom, islamski identitet svojih pripadnika u tim zemljama treba da gradi na bošnjačkom etničkom obrascu ili na obrascu primjerenom kulturnim standardima zemalja čiji su državljani njeni pripadnici?

U pogledu organiziranja bh. dijaspore i njenog povezivanja s Bosnom i Hercegovinom, nešto čine i sve će više, za očekivati je,činiti i druge nevladine institucije i organizacije. Pa ipak, Bosna i Herecegovina mora na državnom nivou, ako ne kroz ministarstvo za dijasporu, a ono bar kroz osnivanje i osnaživanje adekvatnog odjela pri nekom od ministarstava u Vijeću ministara, u bosanskohercegovačkoj dijaspori prepoznati šansu, značajan resurs i potencijal, ali i svoju obavezu prema značajnom dijelu svojih državljana koji žive i rade izvan granica Bosne i Hercegovine.

PIŠE:
Dževad HODŽIĆ


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.