FELJTON (III): O vjerskim slobodama i o religistima

Razvoj ili nastanak političkog pluralizma ili koalicionih političkih ili bilo kakvih suvislih programa tih "etniciziranih" i međusobno sukobljenih strana od kojih nijedna u Bosni nije mogla imati podrsku većine građana bilo je iluzorno očekivati.

Piše: Nikola Đukić

Ako i uzmemo da su teolozi Islama u Bosni u vrijeme kada su zahtijevali "vjerske slobode" i bili kakvom ili čijem dobru radi oni su - poput ostalih u taborima bosanskih religizama, svakom bosanskom dobru i 1990tih godina zapriječavali sve puteve. Stranka Demokratske Akcije - njihova tvorevina, mezimče i oruđe, bila je zatočenik panislamizma kojim je i sada radija muslimanima sa drugog kraja svijeta, ili Blakana, nego svojoj bosanskoj bratiji hrišćanske vjerske tradicije.

Mada se to ili slično može prigovoriti i prigovarati i drugima ono je u slučaju SDA kao većinske ili stranke sa najvećim potencijalnim brojem sljedbenika u Bosni imalo posebnu težinu. Formiranjem i programom SDA Izetbegović i pristalice su izabrali nesporazume a priglivši Izetbegovica Muslimani su izabrali neprijateljstva i sukobe. Izabrali su oni neprijateljstvo ili sukobe ne sa potom osnovanim SDS-om ili HDZ-om čiji su osnivači njihovi i neprijatelji Bosne oduvijek ili većinom bili, nego neprijateljstvo onih koji Muslimanima i Bosni neprijatelji bili nisu. Izabrali su ili izazvali ako ne neposredno ili momentalno neprijateljstvo onda podozrenje i suzdržanost ostatka populacije i stvorili zabunu među onima bez kojih se Bosna nije mogla braniti.

Ogrezla u religizam SDA ne samo da nije mogla predvoditi nego je iz temelja osujećivala mogućnost okupljanja Bosanaca, i osujećivala duh početnog spontanog sve-bosanskog otpora srpsko-hrvatskom nacional-imperijalizmu koji ili kakav je postojao. Ona je zapravo svojim programom, ili nemenjem programa i svojim ophođenjem, tu agresiju pretvarala i pretvorila u komplikovani građanski rat - u "agresiju iznutra". Na početku 1990tih nije u Bosni ni bilo teško zastraniti ali pod kontrolom ili mentorstvom imama SDA se prevashodno borila za mogućnost afirmacije svojih relgizmom definisanih prioriteta, i za kontrolu Bosne umjesto za Bosnu - borila se ne za Bosnu nego oko Bosne sa ostalima poput sebe. Sve što su religisti sa njihovim vjerama ili vjerovanjima - i šta god jedni drugima imali prigovoriti, zagovarali ili zahtijevali bile su "slobode" kojima i danas odriču ili sputavaju mogućnosti ili slobodu drugih ili drugačijih vjerovanja u Bosni ili o Bosni. Uz njihove tri "vjerske slobode" budućnost Bosne nije ni mogla biti bolja od njene sadašnjosti.

A suočeni sa tom i takvom sadašnjošću, nakon svega, i nakon svog zla koje su uzrokovali ili činili i čine - i ne uspijevši realizovati svoje groteske ambicije, religisti su se okrenuli mogućnosti svoga pukog postojanja, postali praktično i konačno sami sebi svrha. U tu "svrhu" oni nastavljaju onemogućavati jedinstvo Bosne nemogućnost kojeg "dokazuju" postojanjem nesporazuma koji upravo i jedino njihovim sopstvenim postojanjima i vjerovanjima o Bosni i Bosancima postoje. Možda oni u nešto zaista i vjeruju - ili vjeruju da u nešto vjeruju, ali makoliko to u šta oni vjeruju - ili vjeruju da vjeruju, nama ostalima bilio nedokučivo činjenica je da isto kao što se "uvjernjima" onih kojima su trebale direktive centralnih komiteta nije moglo vjerovati tako za vjerovati nije ni "vjerovanjima" onih kojima za vjerovanja o sebi - ili o Bosni, trebaju imami, biskupi ili arhiepiskopi. Činjenica je, prije svega, i bez razlike - koja ustvari među njima ni ne postoji, da za vjerivati nije onima čija "vjerovanja" ne vjeruju nikome. Ono u šta takvi ustvari vjeruju, i ako je suditi po onome što čine, je prije svega vjerovanje u istrebljenje onih koji u njihova "vjerovanja" ne vjeruju. To sa Isusom i Muhmedom, ili sa Marksom, nije ništa imalo niti ima...

SDA je bila prva raskolnička "nacionalna" (ne)bosanska stranka formirana u vrijeme dezintegracije Jugoslavije. SDS i HDZ utemeljene su kasnije i mada ni političke žabe pro-srpskog i pro-hrvatskog šovinizma u Bosni nije trebalo u tu vodu tjerati njihovi kasniji plasmani i "uspjeh" biće u velikoj mjeri reakcija "hrišćanskog" dijela populacije na postojanje i religizam SDA. Na njenu će se inicijativu, šta vise, religisti 1990te udružiti u paradokaslnu i grotesknu "koaliciju" šovinizma u cilju eliminacije nešovinističkih ili svebosanskih političkih programa koji su podjednako stajali na putu ambicija svih njihovih "nacionalizama". Takvi "podijeli pa pobjedi na izborima" - da to tako nazovemo, izborni trikovi "nacionalista" ne mogu opravdati sve ali našavši se u trouglu "etničkih" programa i zastrašivanja bosanskim "narodima" nije bilo teško napraviti greške koje su napravili i koje su pobjednici i zagrljajima proslavili. Svojim medvjeđim zagrljajima! Samo je vrijeme moglo pokazati ko je najveći medvjed ili čiji bi "zagrljaj" za Bosnu mogao biti najsmrtonosniji. Njihov izborni "trijumf" bio je početak kraja! Izetbegović nije imao većinu glasova ne samo u Bosni kao cjelini nego ni među Muslimanima ali je već radikalizovano lidestvo SDA nametnulo njega kao predsjednika Bosne - tim je čovjekom stavilo šlag na otrovni kolač predrasuda kojim su srpsko-hrvatski imperialisti i njihovi kolaboranti u Bosni već hranili sumnje ostatka bosanske populacije. Prvi i samo formalni bosanski predsjednik - Alija Izetbegović, nije bio izabran od strane bosanskog naroda, niti jednog od bosanskih "naroda", i nije nikada ni bio predsjednik Bosne. Bosna tek, ako dobije priliku, treba da izabere svog prvog i zaista predsjednika... U tada nastaloj situaciji, i tokom narednih par godina, "nacionalne" stranke su sve svoje političke akcije izvodile iz ili svodile na "nacionalne" interese.

Razvoj ili nastanak političkog pluralizma ili koalicionih političkih ili bilo kakvih suvislih programa tih "etniciziranih" i međusobno sukobljenih strana od kojih nijedna u Bosni nije mogla imati podrsku većine građana bilo je iluzorno očekivati. Od toga se političkog "materijala" nije moglo ništa graditi - ništa bosansko. Kada je vrijeme došlo da i Bosna krene svojim putem već se bilo zapalo u situaciju u kojoj SDS nije pristajala na političku igru "demokratskog" nadglasavanja - mada time nije mogla pravdati svoje ukorijenjemno nebosanstvo, a SDA i HDZ će upravo takvo nadglasavanje tvrdoglavo zagovarati pouzdavajući se u brojčanu nadmoćnost njihovog savezništva ophrvanog licemjerstvom. Možda je do tada SDS u Bosni i bila samostalna ali onoga dana kada se počelo pucati ona je postala zavisna i puko sredstvo u rukama srpskog imperijalizma. Ni HDZ neće, pod Tuđmanovom dirigentskom palicom, biti ništa od toga bolja - samo licemjernija, produžena ruka hrvatskih pretenzija na Bosnu...

Religizmi su bili prvobitni i najdublji uzrok bosanskih raskola pa su šovinisti i prije, i uoči, i tokom posljednjeg rata koristili religiju kao sredstvo "identifikacije" i medijum mobilizacije pristalica, i njome se koriste i danas. Zloćudni "zmaj od Bosne" vjerskih zajednica bosanskog nezajedništva se - pošto su ga "nacionalne" političke "elite" vodom zla napojile, našao na slobodi i radi ono što je radio i prije nego što se u "eri komunizma" u "buretu" našao. Oni koji su mislili da će se njime poslužiti služe sada njemu i njegovom parazitskom i izlišnom postojanju. Umjesto čudotvornog "kamena mudrosti" kojim su njihova (ne)djela trebala, kako su valjda očekivali, biti pozlaćena to je čudovište mnogima od njih o vrat objesio kamenje grijehova i srama. "Ni jedna važna odluka nije bila doneta bez crkve" - riječi su, tvrdnja, Radovana Karadžića lično. Nijedna "važna" odluka od, valjda, onih o rušenju stoljetnih bosanskih džamija do logora nasilja i sistematskog silovanja žena, preko terora Sarajeva do srebreničkog pokjušaja genocida! A ta crkva i crkvenjaci - niti nedodirljivi "vjerski autoriteti" među ostalima, tvrdokorni i svojom manipulativnom religijskom iracionalnošću najprvobitniji uzročnici svega, neće biti suđeni u Hagu. Možda komunisti nisu u ničemu drugom bili u pravu ali su "hodže i popovi najveći lopovi" i danas - veći ili prevejaniji od njih i od svih u svakom slučaju.

Ako se i uzme da "narodi" ono što rade rade u neznanju - ili u strahu, oni znaju čime su ih znajući da lažu vjekovima obmanjivali, ili čime ih i danas zastrašuju! Čak i oni među njima koji ne zagovaraju zlo - ili nekolicina koja je činila i čini kakvo dobro, prećutkujući stoljetne obmane na zlu radi. Oni su od jednog napravili tri "naroda" i prave ih i danas - svi ostali balkanski zločini bez toga ne bi ni postojali! Od neznanja do zabune i sumnje, i nepovjerenja - i nemogućnosti zajedništva koje oni ni ne žele, samo je korak i stoga su neznanje i neistine ono čime bosanski samozvani bogoznalci blagosiljaju šovinizme i hrane vjerovanja bosanskih "naroda". Bez znanja o istinama - ili o lažima, ti "narodi" nisu mogli i ne mogu donositi kompetentne odluke o tome da li mogu ili ne - da li žele ili ne žele, da žive u zajednici! Niti je prvo nužno i samo po sebi dobro ili zaloga prosperitete i sreće, niti je potonje samo sobom zlo, ali oni koji raskole uzrokuju svojim ophođenjem čine nemogućim ili zlim i jedno i drugo.

Web LjutiBosanci.com


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.