FELJTON (IV): O meni i o postojanju

Nadam se da moji osjećaji, vjerovanja ili način razmišljanja mogu učiniti da i ostali “Srbi” razumiju koliko Srbi ni oni vjerovatno nisu, ali prije svega da će iz onoga što pišem “Bošnjaci” razumjeti koliko mnogo, ili malo, jedan “Srbin” može u danim okolnostima biti Bosanac, ili Bošanjak, i sa njima se solidarisati.

Piše Nikola Đukić

I pored moga bosanstva - i jugoslavenstva, ja sam gotovo oduvijek bio “građanin svijeta”. Moja rasa, moja nacija, moj narod, su bili ljudi poput mene i druge ili drugačije narode ili ljude kao da nisam ni trebao. Oni koji ovaj svijet dijele bezbrojnim granicama irelevantnih razlika, ili od razlika prave irelevantne razloge za granice, bili su oni koje sam trebao najmanje od svih. Nisam ja neki važan “građanin”!? Oduvijek sam bio bez velikih ambicija, lijenčina - pravo rečeno, ali se tako desilo da sam u danome mi životu, po slobodnom izboru ili zlu slučaju, živio u nekoliko zemalja, na nekoliko kontinenata i sa podosta razno-raznih ljudi i naroda. I u “Jugi” sam živio i u Bosni, i u Srbiji i u Hrvatskoj. Živeći tako, kojekao i kojekuda, ja sam izučavo, da to tako nazovemo, i te stvari relacija između ljudi i naroda oko kojih se Bosna i Bosanci danas natežu.

Makoliko lijen ili male pameti ja sam studirao “moje univerzitete” umjesto u Kembidžu ili na Sorbonini - ili “na Miljacki”, na svoju ruku i prema sopstvenom nahođenju. I mada često nije moglo biti gore nego što je bilo sa takvom sam mojom “spremom” pokušavao živjeti lagodni život pametnjakovića bez službenog pokrića. Učenje škola, zapamćivanje tuđih misli i oponašanje tuđuh mentalnih procesa nisu mi nikada išli od ruke - ili na ruku mojoj egocentričnosti, niti je uspjeh u tuđim životima ikada bio moja prevashodna ambicija! A, i mada je moje ponašanje možda bilo sebično ili samoživo, živeći bez iskušenja i ograničenja koja dolaze sa sistemskim ili staleškim pozicijama u društvu, neometan obavezama pripadnosit bilo kome ili prema bilo čemu, slijedio sam ono što je bilo saobrazno mome viđenju puta do stanja mentalnog reda i sposobnosti suvislog razmišljanja i zaključivanja. Nemam se ustvari čime hvaliti! Malo sam šta, ako išta, ikada propisno naučio i, mada sam pokušavao naučiti misliti a ne tuđa mišljenja pamtiti, malo šta sam ikada i domislio. Samo rijetko, zaokupljen prijetećim insistiranjem životnih okolnosti - ili u strahu od gubljenja razuma, nisam ni imao drugog izbora nego da ozbiljno posegnem za kakvom nužnom ili spasonosnom mišlju.

A ni jedna misao ili vjerovanje, ili istina, ne mogu biti nužniji nego oni o nama samima - o sebi samom. I ja, čovjek bez “pokrića”, i pored nekoliko zemalja i naroda na kraju čovijek bez zemlje porijekla - čak i bez uvjerljivog dokaza o bilo kakvom porijeklu uopšte, imao sam, poput mnogih, o čemu da razmišljam u godinama “kada se Balkan u krvi i blatu valjao”. I mada je blata i ratova bilo više nego dovoljno ja ovim što pišem nužno ne zagovaram dogovaranje - i pogotovo ne među “Bošnjacima”, “Srbima” i “Hrvatima” ili sa njima!

a njima ili time se nema šta dogovarati. Postojanje tih “narode” je fikcija - invencija onih čije je postojanje i danas tom fikcijom jedino moguće. Činjenica je da su bosanski “narodi” populacija dijeljena religizmima i iz njih proizašlim šovonizmima - zaluđivana i vjekovima jeftino prodavana Turcima, Srbima ili Hrvatima, i drugima, bez razlike, od strane “elita” u čiji razum, duhovnost, i dobre namjere je vjerovala.

Ljudi su u Bosni obmanjivani dogmatskim fanatizmom najgorih među sobom i dijeljeni oružjem u rukama militantnih bezumnika koje oni regrutuju u nastojanju da falsifikuju istoriju i život bosanske populacije. Ne zagovaram niti čovječanstvo niti bosanstvo bez boje, mirisa i ukusa - ne Bosnu bez razlika niti svijet bez rasa, nacija ili naroda, naprotiv, ne negiram postojanje ničega što postoji, ali ono što postoji ili moje sopstveno postojanje u mojim knjigama nisu za manipulaciju. Neki će reći, i ne samo “Srbi”, vjerovatno, da je meni lako odavde sa drugog kraja svijeta biti “konstruktivan” pa pokušavam da ne zaboravljam da bih i ja da u Bosni živim bio član jednog od “naroda” - bar tehnički, i u situaciji da iz te pozicije razmišljam i odlučujem o mojoj ličnoj poziciji.

Da “tehnički” nisam “Srbin” ne bi se u sve ovo ni petljao - to je valjda razumljivo, a to je i jedini način na koji mogu pokušati to “srpstvo” i sebi i drugima s vrata skinuti. Nadam se da moji osjećaji, vjerovanja ili način razmišljanja mogu učiniti da i ostali “Srbi” razumiju koliko Srbi ni oni vjerovatno nisu, ali prije svega da će iz onoga što pišem “Bošnjaci” razumjeti koliko mnogo, ili malo, jedan “Srbin” može u danim okolnostima biti Bosanac, ili Bošanjak, i sa njima se solidarisati. Nadam se da će “Bošnjaci” razumjeti šta je za takvu solidarnost u njihovom ophođenju prema “Srbima”, i prema “Hrvatima”, i prema sebi - prema bosanstvu, trebalo i treba mijenjati. I da sam “Hrvat” najvjerovatnije bih i tada pisao šta ovome slično! Možda je nemogućnost postojanja Bosne, ili postojanje kakvim danas (ne)postoji, neposredno zadano sadašnjim nebosanstvom(?) “Srba” i “Hrvata”, ali odluka i o njenom postojanju i o njihovom bosanstvu je u velikoj mjeri bila i jeste u rukama “Bošnjaka”. Svojatanjem bosanskog ili bošnjačkog imena ili Bosne, insistiranjem na ili fabrikovanjem “nacionalnih” ili jezičkih razlika i udaljavanjem od ostalih ni “Bošnjaci” ne postaju Bosanci više od drugih nego manje od sebe samih. Ako Bosna na kraju ne bude postojala niti Bosanac niti Bošnjak niko neće biti!

Možemo uzeti da su ljudi ono što vjeruju da jesu ali, ako odbacimo sadašnje bosanske predrasude i “vjerovanja”, jednostavna je i logična činjenica da je onaj kome se u Bosni ne može dokazati drugačije porijeklo porijeklom Bosanac - sviđalo se to ili ne čak i njemu samom ili ne sviđalo bilo kojoj politici ili “istoriji”, ili “historiji”! Ljudi mogu mijenjati religiju ili državnost, mogu da promjene i ime i prezime, i lični opis, i misteriozni mogu izgledati putevi etnogeneze populacija ali istorija nije misterija - ono što je misterija nije istorija. Bosanska mistifikovana ili mitologizirana “istorija” nije ničija prošlost i ne može svjedočiti ni o porijeklu ili identitetu Bosanaca - niti bosanskih “naroda”. Ničiji se identited ne može “dokazivati” nit mjenjati niti misticizmom religija niti iracionalnošću religizama. Čak i ako prihvatimo da nam je to ko smo ili kakvi smo, ili i sam život, na misteriozan način ili od kakvih bogova dano onda su upravo bosnaski “vjerski autoriteti” koji se dijeleći Bosnu tim “čudom” poigravaju, svjesno ili ne, i svejedno, ništa manje nego bogohulnici. Bosanski “narodi” imaju potrebu - i obavezu, i više nego ikada prije, da istinu o svojoj prošlosti znaju i svoju sadašnjost razumiju i jedini su koji, znajući i razumijevajući ih, i samo onda, o svojoj sudbini, i o sudbini Bosne, mogu sa pouzdanjem odlučivati i odlučiti.

Tom odlukom bićemo u istoriju i kao narod i kao ljudi upisani ili iz nje izbrisani! Ta je odluka pitanje ličnog dostojanstva svakoga od nas pojedinačno i samo je njome moguće postići i dostojanstvo svih nas zajedno kao populacije, ili ne postići.

To je odluka koju za nikoga od nas ne može donijeti niko drugi - ona nije napisana ni u jednoj knjizi, ona ne može biti pročitana u ni jednim novinama, za nju se ne možemo nikome moliti, i za nju ne možemo nikoga kriviti.

Ona je izbor između razumjevanja i predrasuda, između objektivnosti i inata, između uvjernja i tvrdoglavosti, između istine i laži, između odvažnosti i rezignacije, između pobjede i kapitulacije - one je odluka o postojanju ili nepostojanju bosanstva, Bosanaca i Bosne. Ona je odluka o sopstvenom postojanju za svakoga od nas ili odluka o načinu našeg postojanja, ili nepostojanja. Bosnu onakavu kakva jeste možda nikome nije je teško odbaciti ali učiniti je boljom značilo bi učiniti boljim sebe samog - nas same! To je možda od svega najteže uraditi ali učinit sebe boljim čovjekom ili ljudima učinilo be ne samo Bosnu vrijednu njenog nego i nas našeg postojanja.

web portal LjBcom

 


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.