Ferid Muhić: Popisom ćemo dobiti podatke o broju Bošnjaka i govornika bosanskog jezika

Akademik Ferid Muhić

“Prijetnja za Bošnjake je odsustvo popisa ili njegovo odlaganje u nedogled. U popisu je spas. Popis je neophodan. “Bosanci“ su i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, i Rusi, i Slovaci, i Rusini, i Jevreji, i Romi, kao i pripadnici svih drugih etničkih/nacionalnih korpusa”, rekao je između ostalog akademik Muhić.

31.0.2012.

Identitet Bošnjaka, autohtonog naroda sa prostora Bosne i Hercegovine, neupitna je historijska činjenica o kojoj se, ipak, stoljećima polemisalo. Razlozi takvih rasprava su raznoliki, dok se većina opet svodi na sumnju da je riječ o interesima koji imaju za cilj da samo postojanje Bošnjaka dovedu u pitanje. Proteklih dana je započeo probni popis stanovništva u Bosni i Hercegovini kojem je cilj i namjena utvrđivanje nedostataka i propusta koji bi se eventualno izbjegli na pravom popisu naredne godine. Ključna pitanja u sklopu popisa su ona o nacionaloj pripadnosti, jeziku i vjeri. Javnost se uzubrkala sumnjom da ovako predviđen popis stanovništva sadrži određene stvari “iza paravana”. Pojedini čak potežu pitanje opstanka identiteta Bošnjaka.


S namjerom boljeg upoznavanja javnosti sa cjelokupnom pričom oko popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, razgovarali smo s akademikom prof. dr. Feridom Muhićem.

U posljednje vrijeme određeni krugovi i grupacije iznose upozorenja da je nastupajući popis stanovništva prijetnja za Bošnjake? Koliko takve tvrdnje imaju opravdanosti? Kakvo je Vaše stajalište? Koliko ste upoznati sa samom procedurom popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, te sadržajem popisnih listića?

Prilično detaljno, jer su informacije o proceduri i sadržaju popisnih listića dostupne javnosti. Prijetnja za Bošnjake je odsustvo popisa ili njegovo odlaganje u nedogled. U popisu je spas. Popis je neophodan. Ne vidim razloga za strepnju u kontekstu tehničkih instrumenata planiranog popisa. Oni su u skladu sa uobičajenim standardima popisa stanovništva danas u svijetu. Pažnju pobuđuje činjenica da je obnovljena formulacija etničko/nacionalno izjašnjavanje, uvedena kao dopuna uz odrednicu “musliman” sa dodatkom etnička pripadnost. Ova dopuna se ne pojavljuje u popisu iz 1971. godine, nego se uz odrednicu Musliman (ovaj put napisanu velikim slovom), pojavljuje samo kategorija “nacionalnost”. Iako ostaje nejasno s kojim ciljem je upotrebljena ova formulacija, strah da bi se dio populacije mogao izjasniti na jedan način etnički, a na drugi nacionalno, ipak nema nikakvu osnovu, jer je moguće izabrati samo jednu od četiri ponuđene mogućnosti, a to su: Bošnjak, Hrvat, Srbin, Ne izjašnjava se. Upravo zato što je praktično nemoguće manipulisati podacima iz ovog ključnog izvora, nije sasvim jasno zašto je ova semantički redundantna formulacija (etničko/nacionalna pripadnost) uopšte uvedena!

Iako su to opće poznate činjenice, možete li nam, ipak, objasniti koje su centralne razlike između termina “Bosanac”, “Bošnjak” i “musliman”?

Mislim da je zaista nepotrebno objašnjavati tako jednostavne i očigledno različite termine, tako da mi se čini pretenciozno govoriti o bilo kakvom “objašnjavanju” razlike njihovih značenja. Sasvim jednostavno, “Bosanac” je kolokvijalna, uobičajena regionalna odrednica. Dakle, uvjetno, “Bosanci“ su i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, i Rusi, i Slovaci, i Rusini, i Jevreji, i Romi, kao i pripadnici svih drugih etničkih/nacionalnih korpusa, da upotrijebim onu redundatnu formulaciju predstojećeg popisa! Odnosno, što je samo druga strana iste formulacije, u nacionalnom i etničkom smislu niko nije Bosanac! Upravo zato “Bosanac” sasvim opravdano nije ni predviđeno kao etnička/nacionalna odrednica.

Ipak, dobro je što ste ovo pitanje postavili i na njega jeste potrebno jasno i nedvosmisleno odgovoriti i usto dovoljno detaljno, upravo s obzirom na potrebu izjašnjavanja populacije Bošnjaka, jer odrednica “Bosanac” mogla bi zavesti u popisu samo Bošnjake! Njihova sentimentalna potreba za zajedništvom, koja proističe iz povijesne činjenice milenijumski duge jedinstvenosti bošnjačkog demografskog korpusa, prepoznaje makar semantički, verbalno, to zajedništvo u ovom nacionalno potpuno neutralnom pojmu kakav je pojam “Bosanac”. Međutim, cijepanjem tog jedinstvenog demografskog korpusa, fiksirale su se nacionalne odrednice “Srbi” i “Hrvati”, i to veoma čvrsto. Sasvim je sigurno da nijedan građanin Bosne i Hercegovine, koji će se izjasniti kao “Srbin” ili “Hrvat”, neće ni za trenutak pomisliti na mogućnost da se izjasni kao “Bosanac”. Stoga, za etničku/nacionalnu pripadnost treba izabrati samo i isključivo kategoriju “Bošnjak”.

Autohtoni stanovnici cijele teritorije Bosne (dodatak “Hercegovina” je ideološko politička intervencija i utoliko je etnički aposlutno irelevantan za oznaku etničke ili nacionalne pripadnosti stanovnika onog dijela teritorije Bosne na koju se uobičajeno odnosi) izvorno se nazivaju “Bošnjaci”, ili “Bošnjani”, i upravo pod tim imenom su sebe znali, i tim imenom su ih svi drugi zvali duže od hiljadu godina! Kao što Hrvat koji živi u Dalmaciji ili u Zagorju nije “Dalmatinac” niti je “Zagorac”, nego upravo i jedino Hrvat, i kao što Srbin koji živi u Šumadiji nije “Šumadinac“, nego Srbin i jedino Srbin, tako Bošnjak koji živi u Hercegovini nije nikakav “Hercegovac”, nego je Bošnjak i jedino Bošnjak! Isto važi i za Bošnjake koji žive u Krajini, u Sandžaku, ili na Kosovu, u Makedoniji, ili bilo gdje drugdje u dijaspori! Zabrana nacionalnog imena “Bošnjaci”, gotovo bez presedana u historiji svijeta, provedena je tako efikasno i organizovano da je to ime gotovo potpuno bilo izbrisano iz upotrebe. Kolektivna amnezija Bošnjaka sada je, međutim, definitivno spriječena a njihovo kolektivno sjećanje se čvrsto utemeljilo upravo kroz obnovljeno vraćanje izvornog, drevnog, primordijalnog imena “Bošnjak” kao legitimnog naziva cijele nacije! Prema tome, naše nacionalno ime oduvijek je bilo, jeste, i ako Bog da, zauvijek će biti samo jedno: “Bošnjak”! Bošnjaci su drevni narod, danas izrastao u modernu naciju!

Konačno, termin “musliman”, nedvosmisleno i kristalno jasno označava vjersku pripadnost islamskoj religiji, i ne prejudicira etničku/nacionalnu pripadnost. Uzmimo jedan primjer, da još jednom objasnimo ovo što ne bi trebalo objašnjavati da Bošnjaci nisu tokom minulih 13 godina bili izloženi tako snažnoj i agresivnoj politici denacionalizacije. Relacija “Bosanac-Bošnjak-musliman” je u potpunosti identična relaciji “Evropljanin-Nijemac-protestant ili katolik”. “Bosanci” su svi koji žive u Bosni, na osnovu činjenice da žive u Bosni a ne zato što su Bošnjaci, Srbi, Hrvati… Kao što su “Evropljani” svi koji žive u Evropi, bez obzira na to da li su Nijemci, Francuzi, Italijani, Švajcarci… nego upravo zato što žive na tlu istog kontinenta koji se zove Evropa! Preostala dva termina u oba slučaja označavaju nacionalnu i vjersku pripadnost.

Na posljednjem popisu stanovništva 1991. godine, 43,5 posto stanovništva izjasnilo se kao “Musliman”. U Popisu 1961. godine Muslimani su iskazani pod nazivom “Muslimani u etničkom smislu”, a 1971. godine kao “Muslimani u smislu narodnosti”. Jako mali procenat (0,24 posto) ljudi izjasnio se kao “Bosanac”. Šta ove brojke znače u komparaciji s nadolazećim Popisom stanovništva i ponuđenim odgovorima za građane Bosne i Hercegovine islamske vjeroispovijesti?

Ove podatke smo već komentarisali i na moguće opasnosti njihovog ignorisanja već ukazali. U svakom slučaju, dobro je imati ih u vidu kao opomenu. Ako budemo svi jasno shvatili te opasnosti, i ako budemo bez ikakve nedoumice prihvatili svoju bošnjačku nacionalnost, bosanski jezik kao maternji jezik Bošnjaka, te islam kao religiju Bošnjaka (kod onih koji se ne smatraju ateistima!), onda navedene brojke, kao i niz drugih podataka koji ove brojke potkrepljuju dopunski, ukazuju na visoku vjerovatnost da će ovim popisom biti dobijeni najtačniji podaci o stvarnom broju Bošnjaka, muslimana, odnosno, građana kojima je bosanski jezik maternji jezik!

Nadležni organi su ustvrdili da su od ukupno 68 pitanja koliko ih ima u popisnom listiću, jedino pitanja o etničkoj pripadnosti, jeziku i vjeri sugestivna. S obzirom na to da popisivač nema pravo posebno isticati ponuđene odgovore, da li će se narod koji nije dovoljno upućen i obrazovan snaći, posebno u ruralnim predjelima, kao i starije osobe?

Mogućnost nesnalaženja i objektivno netačnih podataka u odnosu na starije osobe niskog nivoa pismenosti i uz to u ruralnim regionima, kao i u područjima sa naglašeno drugačijom etničkom/nacionalnom pripadnošću većinskog stanovništva, ostaje otvorena, uz dopunsku opasnost namjernog falsifikovanja, dovođenja u zabludu i “štimanja” podataka. Ipak, ne treba precjenjivati njihov krajnji efekat, jer su instrumenti kojima se planira realizacija popisa dovoljno efikasni da to svedu na najmanju mjeru, kao i sobirom na činjenicu da je riječ o relativno malom procentu ukupne populacije. Glavni i daleko najefikasniji metod svođenja i namjernih zloupotreba i nenamjernih pogrešaka u popisu Bošnjaka, u rukama je samih Bošnjaka! Njihova opredijeljenost za vlastito povijesno ime, vlastiti jezik, za vlastitu vjeru, kulturu, tradiciju, sama po sebi bit će dovoljna da onemogući bilo kakvu značajniju zlopupotrebu!

Popis iz 1991. godine pokazao je da je tada nepismenog stanovništva bilo između 7-8 procenata. Zašto pojedine nevladine organizacije tvrde da je danas u BiH 20-ak posto nepismenih? Kako je moguće da se taj broj toliko povećao, ako se povećao? Možemo li sumnjati u skrivene namjere da se BiH prikaže u lošijem stanju nego što jeste?

Da, bez sumnje postoje takve tendencije da se situacija u BiH u mnogim aspektima prikaže u nepovoljnijem svjetlu. Ovo je uistinu zlonamjerno, jer već i realna situacija u BiH je u mnogim apsketima toliko loša da bi trebalo zadovoljiti želje svakog prosječno zluradog dušmanina Bosne i Bošnjaka. Problem je unekoliko komplikovan definicijom nepismenosti, koja u ovom popisu predviđa kriterijum da “osoba bude u stranju pročitati i napisati i kratak tekst!” U tom kontekstu, statistički porast nepismenost zapravo se duguje izmjeni kriterija kojima se definiše nepismenost. Jasno je da je idealni cilj svakog društva da procenat nepismenosti svede na nulu, i taj se ideal, s obzirom na savremene elektronske medije i metode edukacije, zapravo svakim danom promoviše svugdje pa i u BiH.

Kao argument za potvrdan odgovor na pitanje o pismenosti, ispitanik bi trebao dati na uvid sposobnost da napiše kakve su mu svakodnevne aktivnosti, što stoji u prospektu za popis. Ono što je zanimljivo je da ako naprimjer neki starac kao argument za svoju pismenost pokaže da može čitati Kur’an, popisivač će ipak navesti da je on nepismen, jer se prema kriterijumima popisa to smatra za dio rituala. Jeste li upoznati s tim činjenicama i koji je Vaš stav?

Jesam, upoznat sam i na to sam dijelom ukazao u prethodnom odgovoru. U suštini, takva provjera pismenost ima svoje opravdanje. Teorijski a i u praksi je sasvim moguće da spomenuti starac može biti samo prividno pismen, jer je napamet naučio neke dijelove Kur’ana, odnosno, kao što može napamet naučiti da napiše neku rečenicu ili ajet, svejedno da li na arapskom ili na bosanskom jeziku. Ipak, kao što sam već napomenuo, procenat takvih slučajeva je neznatan i praktično ne može imati bitnog utjecaja na finalne rezultate. Razumije se da standard rigoroznog poštivanja izjašnjavanja svakog čovjeka obuhvaćenog popisom, pa tako i našeg hipotetičkog starca, mora biti apsolutno poštovan, što spada u moralne i zakonske obaveze vršilaca popisa i ljudi koji će raditi na sumiranju finalnih rezultata popisa.

Popisivač nema pravo tražiti lične dokumente prilikom procesa popisivanja. Ipak, u prospektu za popisivače stoji da se JMBG treba “prepisati” iz jednog od ličnih dokumenata. Imamo li pravo sumnjati da se namjerno daje više prostora popisivačima za moguće malverzacije?

Formulacija koja daje spomenuto ovlašćenje zaista nije najsretnije rješenje. Ipak, ne treba ni a priori sumnjati u to da bi iza toga mogla stajati namjera za davanje više prostora popisivačima za eventualne malverzacije. Mislim da je i ovdje savjest i odgovornost popisivača ključni faktor, koji bi, uz jednako savjesnu i odgovornu kontrolu, moguće malverzacije u ovom segmentu mogao svesti na potpuno zanemarljivu brojku.

Mnogi smatraju da je nadolazeći popis stanovništva prilika za potvrdu postojanja Bosanskog jezika na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Šta Vi mislite o tome?

Ja ne znam šta će u tom pogledu pokazati ovaj popis, ali sasvim sigurno znam da se bosanski jezik realno govori na prostotru cijele BiH, ili, da to formulišem drugačije, da je jezik koji se govori na prostou cijele Bosne i Hercegovine, i povijesno i u okvirima lingvističke istorije, kao i po svim formalnim filološkim kriterijima, jedan i isti jezik, maternji jezik Bošnjaka, jezik koji se zove: Bosanski jezik!


(akos.ba/novovrijeme.ba)


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.