Filip Lastrić, začetnik kritičke historiografije Bosne i Hercegovine

Fra Filip Lastrić (1770 – 1783) spada u red najobrazovanijih, najplodnijih i najraznovrsnijih spisatelja franjevačke provincije Bosne Srebrene. Osnovnu je školu završio u Kraljevoj Sutjesci, a filozofsko-teološki studij u Italiji. Odigrao je sudbonosnu ulogu za provinciju Bosnu Srebrenu, koja je kao provincija opstala zahvaljujući upravo njemu. Lastrić nas ovdje zanima isključivo kao historiograf. Povijesnim djelom Epitome vetustatum bosniensis Provinciae (Pregled starina bosanske provincije) Lastrić je začetnik kritičke historiografije Bosne i Hercegovine.

Prema dr. Andriji Zirdumu, koji je 2003. priredio ovo djelo za tisak, neke od osnovnih značajki Lastrićeva povjesničarskog rada su:
  1.    Djelo je metodički dobro zasnovano.
  2.    Pisao ga je na latinskom zato što ga je namijenio izobraženim ljudima Bosne, Hrvatske i drugih zemalja.

  3.   Misli su mu povezane, a zaključci suvisli. Uz povijesna zbivanja unosi i osobna zapažanja iz zemljopisa, ostatke kulturnih tragova te bilježi uspomene iz susreta i razgovora sa stručnjacima i prijateljima.
  4.   Živio je u renesansnom duhu, u kojem su njegovani prošlost i baština. Lastrić uzdiše za slobodom i samostalnošću Bosanskog Kraljevstva. Ta svijest prenosila se s koljena na koljeno među bosanskim franjevcima i katolicima i nije se gasila, premda je osmanska vlast trajala preko tristo godina.

  5.    Svojim povjesničarskim radom Lastrić je prvi počeo krčiti putove kritičkom pristupu povijesti Bosne i Hercegovine te je – uza sve uvjetovanosti – vrijedan i značajan.
    
U šestom poglavlju Pregleda starina, Lastić govori o Bosni s „građanskog gledišta“. Najprije o nazivu i postanku Bosne, zatim o upravljačima, banovima i knezovima te o bosanskim kraljevima. Ovdje smo odabrali jedan kratki odlomak koji je naslovljen O zemlji Bosanskog Kraljevstva.

"Vrijednost i ljepota ovog kraljevstva uistinu je manje poznata svijetu pa se ne usuđujem da je opišem, makar to bilo iskreno, a da se taj prikaz kritičarima ne učini izmišljen i pretjeran. Silnik koji ovdje kroji pravdu zavio je sve to u tamu a povjesničari, geografi i kozmografi, budući da ne poznaju ove krajeve, crno ih prikazuju i njih se većinom površno dotiču. Stoga se događa da prešute unutarnju vrijednost ovoga tla, pa nastoje opisati samo surovost i neprijaznost planina. No onaj koji tko bi se više oslanjao na vlastito iskustvo negoli na prikaze povjesničara sigurno bi potvrdio ovo što ćemo reći.


Priznali bismo da u Bosni ima dosta planina, ali se varaju oni koji misle da su to planine Gelboe. Bosna obiluje ne samo planinama nego i ravnicama, a jedne i druge vrlo su plodne. U Bosni (posebno Donjoj, ma što mi rekli o Gornjoj, o kojoj ćemo niže govoriti) nema planina koje nisu bogato potkane krasnim i raznolikim livadama i gajevima. Natapaju ih potočići iz izvora, pa one gode pogledu i razveseljuju  srce. Nema rijeke koja ne bi bila s obje strane okružena obrađenima njivama i oranicama – što ravnim što brežuljkastim – i to vrlo rodnim. Ne treba smatrati nevjerojatnim ako se kaže da s nekih planina teku zlatonosne rijeke. O tome neka kažu svoje Epirci, koji, budući da  su vješti u ispiranju zlata iz pijeska, s dopuštenjem sultanovim često dođu da se obogate ovim zlatom. Rijeke – ne samo veće nego i gorski potoci – obiluju vrlo ukusnom ribom. Doduše, Donja Bosna, suprotno od Gornje, siromašnija je vinogradima, ali ne zbog toga što je za njih neprikladna, jer su njezini predjeli vrlo dobri za proizvodnju svakovrsnog vina, već zato što je takvo raspoloženje i volja gospodara koji njom vladaju. Međutim, žitarica, povrća, jabuka, krušaka i drugog voća svake vrste ima u izobilju. Bogata je svakovrsnom stokom i pašnjacima za njihovu ljetnu ishranu, i livadama odakle se kupi sijeno za zimsku prehranu. Umorni ljudi osvježavaju se na mnogim izvorima vrlo pitke vode, a na dosta mjesta ima kiselih voda.(…) Zaista, koliko je planina i dolina u Bosni toliko se gotovo može naći rudnih nalazišta, istina, neiskorištenih, zbog tajne državne politike. Usudio bih se reći da u Kraljevini Bosni ima minerala svake vrste i teško bih vjerovao da postoji neka kovina koje ne bi bilo u utrobi bosanskog tla. Ipak, u velikim se količinama vadi željezo,izrađuje čelik i izvozi u strne zemlje…"

Filip Lastrić, Epitome vetustatum bosniensis Provinciae, Anconae, 1776; odlomak preuzet iz: Filip Lastrić, Pregled starina bosanske provincije, Synopsis, Sarajevo-Zagreb,2003, priredio dr. Andrija Zirdum. Izvor: Prometej.ba


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.