FOTO: Granice Bosne sa Sutorinom, grbom i..

Granice Bosne sa Sutorinom, Neumom, grbom i Autonomijom Sandžaka na razglednici iz vremena Austorugarske okupacije BiH nakon Berlinkog Kongresa 1878. godine.

Foto: Razglednica, “Gruss aus Bosnien” (Victor Schmidt & Söhne, Wien)

HISTORIJSKE ČINJENICE: BOSNA I HERCEGOVINA

mapa_bih

Historijske granice: Mapa Bosne i Hercegovine

1901444_935715599781761_696845855121841661_n
Historijske granice: Mapa Bosne i Hercegovine

10955715_578955478914460_6341337650451309543_o
Historijske granice: Mapa Bosne i Hercegovine

aa_picture_20141120_3827854_high
Historijske granice: Mapa Bosne i Hercegovine

10953285_10152557151337136_7055128261990774726_n
Granice, Panorama

Sutorina je malo seoce na obali južnog Jadrana koje je u Srednjem vijeku pripadalo Dubrovačkoj Republici koja će Sutorinu nakon pada i okupacije bosanskog grada Herceg Novog 1687. ustupiti Otomanskom Carstvu radi zaštite od Venecije koja je ugrožavala sva priobalna područja, posebno luke i gradove.

Sutorina, koja je nakon pada Osmanskog Carstva aneksijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske već bila u njenim granicama, te granice su priznate Berlinskim Kongresom, te će biti sastavni dio njenog teritorija kasnije u sastavu svih državnih asocijacija kojima je Bosna i Hercegovina pripadala, do raspada ex-Jugoslavije. Sutorina i danas pripada Bosni i Hercegovini i nakon Dejtonske podjele ona, poput Brčkog, treba i može dobiti jedino status zasebnog distrikta, do konačnog rješenja pitanja granica u Republici Bosni i Hercegovini. Odluka o tome vjerovatno čeka na arbitražni sud čijim se epilogom na miran način jedino može i riješiti pitanje granica, kako to dolikuje dvjema državama koje žele imati i nastaviti dobrosusjedske odnose.

Svima je poznata historijska epizoda iz vremena komunističke vladavine u Jugoslaviji. Na sijelima političara, njihovim sastancima ili običnim pijankama dogovarane su podjele koje nemaju međunarodno priznati karakter, te su kao takve i ostale na tom nivou, te nemaju nikakvu međudržavnu obavezu niti vjerodostojnost međunarodnog karaktera. “Sutorina koja se nalazi u Bokokotorskom zaljevu na Jadranskom moru, ukupne površine 75 kvadratnih kilometara, koja je do tada pripadala Bosni i Hercegovini, dodijeljena je 1947. godine tadašnjoj Narodnoj Republici Crnoj Gori. Učinjeno je to, kako se navodi, dogovorom Đure Pucara i Avde Hume u ime BiH, te Blaže Jovanovića u ime Crne Gore, uz dopuštenje tadašnjeg državnog vrha SFRJ na čelu s Titom i Bakarićem. Tako je drugi izlaz Bosne i Hercegovine na more, u dužini sedam kilometara, pripojen Crnoj Gori.”

Nije pretjerano reći da nije riječ samo “o granici”, već i o vrlo značajnom turističkom potencijalu u kojeg Crno Gora do sada nije ulagala, te svjesna da joj to područje ne pripada nije u njega niti ulagala u smislu unapređenja i razvoja, inače nema drugog objašnjenja. “U Sutorini, području koje obuhvata sedam naseljenih mjesta – Njivica, Kruševica, Prijevora, Ščepoševića, Solila, Vrbanje i Sitnica – trenutno živi oko 1.600 građana.”

Kada je riječ o Banditerovoj komisiji koja je bila odgovorna za fiksno utvrđivanje granica, ne treba preuranjeno donositi nepotvrđene zaključke. Razlog je jednostavan: Da  je Badinterova komisja to stvarno uradila, danas uopšte ne bi bilo sporova, ne samo po pitanju Sutorine, već i drugih mjesta kao što je Prevlaka, Piran i sl. Bosna i Hercegovina je jedini legalni i pravni vlasnik Sutorine i svi dokazi o vlasništvu nad Sutorinom su na strani Bosne i Hercegovine.

Pitanje Sutorine je ujedno najveći ispit državotvorne svijesti, ne samo građana, već i svih političara Bosne i Hercegovine, česta je izjava prof. Suada Kurtćehajića.

Piše: Hamdo Čamo


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.