Grčka zastava nad Srebrenicom

Pripadnici Zlatne Zore bili su dobrovoljci u napadu na Srebrenicu

I danas, u sjedištu ove stranke okačena je fotografija Željka Ražnatovića Arkana, te četničke kokarde i zastava koja je ukrašena drevnim grčkim simbolom koji podsjeća na "svastiku"

Hiljade Grka, okupljenih na poziv ljevičarskih i antifašističkih grupa, protestovalo je na ulicama Arene prošlog vikenda revoltirani napadom Ilijasa Kasidijarisa, glasnogovornika stranke Hrisi avgi (Zlatne zore), koji je u prošli četvrtak tokom televizijske debate išamarao zastupnicu ljevičarske Syrize Renu Duru. Kasidijaris, koji je divljački nasrnuo na pomenutu zastupnicu nakon što je ona pomenula optužnicu podignutu protiv njega zbog oružane pljačke 2007. godine, trenutno je u bjekstvu, ali više je nego zabrinjavajući uspjeh koji je ekstremno desničarska Zlatna zora, koja otvoreno zagovara progon imigranata i nasilje nad njima, postigla na izborima šestog maja osvojivši čak 6,9 odsto glasova, čime je prešla cenzus za ulazak u parlament.

Nikada u dvadeset godina koliko postoji nije dobila više od 0,23 posto glasova na izborima, a sada je postala daleko najradikalnija stranka koja će sudjelovati u radu parlamenta od rušenja vojne diktature u Grčkoj  i povratka demokraciji 1974. godine. Nastajala je od potpuno marginalne grupe uličnih batinaša koja se uoči ovih izbora borila za glasove siromašnjih Grka organiziranjem nekoliko akcija i prikupljanja hrane i odjeće, te obećavajući sigurnost, posebno u siromašnim četvrtima gdje caruje kriminal.

Iako se, ako izuzmemo njenog lidera, njegovi članovi uglavnom nepoznati javnosti, zna se da su sredinom devedesetih neki od njih učestvovali u ratu u BiH, na strani Vojske Republike Srpske. I danas, u sjedištu ove stranke okačena je fotografija Željka Ražnatovića Arkana, te četničke kokarde i zastava koja je ukrašena drevnim grčkim simbolom koji podsjeća na "svastiku".

O ulozi grčkih dobrovoljaca u ratu u BiH dosta se govorilo prije desetak godina. Mediji u Grčkoj (atinski list Elefterotipija) ranije su pisali o tri nivoa pomoći Srbima u BiH tokom rata, prvi se ticao dopremanja goriva i lakog pješadijskog naoružanja i municije, drugi obezbjeđivanja obavještajnih podataka sa grčke strane, naročito u ljeto 1995. godine tokom bombardovanja srpskih položaja od strane NATO-a i, treći,  upućivanja dobrovoljaca u redove VRS i VJ.

Uprkos zahtjevima da se zaustavi regrutacija grčkih mladića jer je Grčka priznala BiH, grčka vlada nije spriječila nesmetanu regrutaciju i prebacivanje dobrovoljaca u Srbiju. Procjene govore da se oko sto grčkih dobrovoljaca prijavilo nakon poziva u medijima za odlazak u rat u BiH.

Centri za vezu su postojali u Solunu i Atini odakle su mladići upućivani u Beograd a zatim  u Republiku Srpsku, gdje su upućivani na liniju fronta kao pripadnici VRS. U martu 1995. godine formirana je Grčka dobrovoljačka garda u sastavu Drinskog korpusa koja je bila razmještena u rejonu Vlasenice, a po naređenju Ratka Mladića. U ljeto iste godine upućena je ka Srebrenici.

Četvorica Grka su od strane Radovana Karadžića odlikovani medaljom “Beli orao”. Poslije pada Srebrenice, grčka državna televizija obavila je (telefonski) intervju s jednim pripadnikom Grčke dobrovoljačke garde, borcem „za veliku Grčku u Evropi slobodnu od cionista i muslimana“.

Veći dio ovih grčkih dobrovoljaca činili su pripadnici neonacističke organizacije Hrisi Avgi. Video snimci grčke zastave nad Srebrenicom, te transkripti koji govore o izričitom zahtjevu Ratka Mladića da se izvjesi grčka zastava nad gradom da se počaste "hrabri Grci na našoj strani" bili su gotovo zaboravljeni, a o njima se ponovo počelo govoriti nakon 2000. i pokretanja istrage u Nizozemskoj o ulozi vojnika iz ove zemlje, pripadnika UN-a u Srebrenici. 

Prema tadašnjem pisanju stranih agencija, manji dio grčkih dobrovoljaca je sudjelovao i u samom masakru. Strani mediji još 1995. pisali o isticanju grčke zastave u Srebrenici, ali su to demantovali Ministarstvo inostranih poslova i tadašnji predstavnik grčke vlade Evangelos Venizelos.

U Grčkoj se pisalo o tome da tamošnje vlasti nisu ni pokušale intervenirati  od 1992, kada su "otvoreno i preko mnogih medija mobilisani grčki dobrovoljci za učešće u ratnim operacijama protiv vlade Bosne koju je Grčka zvanično bila priznala”. Sredinom 2005. godine grupa od gotovo 200  novinara, akademika i aktivista su javno zatražili službeno izvinjenje Grčke žrtvama Srebrenice za svoju ulogu u zločinu. Dvije godine ranije, poznati grčki novinar Takis Mihas je objavio sjajnu knjigu Savez grijeha: Grčka i Miloševićeva Srbija i detaljno  dokumentovao navode o podršci grčke vlade Miloševićevoj politici u Srbiji, Crnoj Gori i BiH.

Mihas  je pisao da je oko 100 grčkih dobrovoljaca učestvovalo u operacijama oko Srebrenice i ponosno mahalo grčkom zastavom nakon najgoreg masakra poslije Drugog svjetskog rata na evropskom tlu. U svojoj je knjizi posebno kritizirao Grčku pravoslavnu crkvu.

Crkveni velikodostojnici su ljeta 1993. godine pozvali Radovana Karadžića da dođe u Atinu, a grčki sveštenici su redovno putovali u Bosnu da bi, kako su govorili, davali duhovnu podršku Vojsci Republike Srpske. Nakon što je juna 2005. objavljen snimak ubistva šestorice Bošnjaka koje su strijeljali pripadnici „Škorpiona“, grčka vlada se pod pritiskom opozicije izvinila BiH zbog podrške koju je pružila Miloševićevoj vladavini. (Danka Savić / Slobodna Bosna)


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.