Hafiz Halil ef. Mehtić govori i o motivima svog aktivnog političkog angažmana

Halil ef. Mehtić

Hafiz Mehtić govori i o motivima svog aktivnog političkog angažmana kroz BPS, o razlazu sa politikom SDA, o svom učešću u Alijansi i o Dejtonskom sporazumu. Mehtić otvoreno govori i o ulemi i politici, mogućoj islamskoj partiji, pluralizmu u Islamu…

Koji su motivi vašeg aktivnog uključivanja u politiku, posebno u trenutku kada se vrši promjena koncepta vlasti?

Mnogo je motiva koji su me rukovodili da se aktivnije uključim u politiku. Jedan od osnovnih razloga je jedno iznimno teško stanje u BiH promatrano sa raznih aspekata. Zbog privrednog kolapsa ogroman je broj nezaposlenih ljudi, sve je bjedniji položaj penzionera, demobilisanih boraca, ratnih vojnih invalida, šehidskih porodica i ostalih struktura u društvu. Mišljenja sam da prethodna vlast nije pokazala dovoljno ni umijeća a ni dobre volje, kako bi se nagomilani problemi riješili. Većina rukovodećih ljudi posljednjih godina naglašeno je protežirala lične nad zajedničkim interesima. Dapače, ljudi su se počeli baviti politikom radi sebe, a ne radi naroda, odnosno borba za ideale zamijenjena je borbom za partiju, a kasnije je to preraslo u isuviše ogoljenu borbu za očuvanje vlasti po svaku cijenu. U ovakvom ambijentu odlično su uspijevale nezakonite radnje poput mita, korupcije, nepotizma i dr. Moje osobno, kao i razočarenje znatnog broja Bošnjaka utoliko je veće, što su naši izabranici kao eksponenti vlasti, ljudi koji se deklarišu kao vjernici muslimani, činili ovakve stvari. Nažalost, mnoge stvari su se dešavale pod izgovorom vjerskih i nacionalnih interesa. Musliman koji se odvažio baviti ovim poslom, mora biti svjestan činjenice da je osnovna zadaća vlasti osigurati blagostanje državi i narodu. Da bi se to postiglo, vladari na svim nivoima moraju biti sluge narodu, a nikako da narod bude sluga njima, kao što je to, nažalost, praksa u većini islamskih zemalja.

Seferu je učinjena nepravda

Zašto baš BPS? Da li zbog samog programa stranke ili možda, samo zbog, kako se govori u nekim krugovima, sticanja političkog iskustva koje bi iskoristili u nekom daljem političkom djelovanju?

Ja sam od strane pojedinih čelnika iz zeničke SDA, kao i IZ, u posljednjih nekoliko godina etiketiran kao glavna kocnica u vjerskom, političkom i ekonomskom razvoju. Te sitne duše dobro su znale da to nije tako, ali, da bi se oni bolje vidjeli, trebalo je pokositi mene, kao i još nekolicinu uglednih ljudi raznih zanimanja. Nakon našeg detroniziranja očekivali smo progres. Međutim, na svim poljima uslijedilo je nazadovanje, što nam je dalo povoda da kao jedan neformalni džemat počnemo razmišljati o našem političkom angažmanu. Bilo je različitih prijedloga ali, na kraju, smo se ipak odlučili da pristupimo bosanskohercegovačkoj patriotskoj stranci, na čijem čelu je general Sefer Halilović. Što se mene lično tiče moje pristupanje ovoj stranci bilo je motivirano sa tri ključna razloga. Prvo, htio sam dati podršku gosp. Haliloviću, što mu je, kao iznimno zaslužnom Bošnjaku, učinjena nepravda. Drugo, u ovoj stranci sam prepoznao politički okvir za optimalno rješenje bošnjačkog pitanja, kao i pitanja drugih naroda. I treće, najvažnije, što ova stranka naglašenije nego sve druge bazira glavninu svog političkog djelovanja na ideji očuvanja cjelovitosti BiH, kojoj je, de facto, Dejtonskim ustavom načinjena velika nepravda.

Možda vaše bavljenje politikom, kao vjerskog lica, ne bi izazvalo tolike reakcije među vjernicima da ste to učinili kroz SDA?

Potpuno se slažem s vašom konstatacijom. Imajući na umu da je SDA imala, i još uvijek ima, svoje najjače uporište i podršku unutar IZ, odnosno vjerničke populacije, svako istupanje iz te stranke naš narod je doživljavao kao izdaju. Neki, maltene, nisu ni pravili razliku između IZ i SDA. Čelništvo je ovih dviju organizacija uveliko generiralo takvu atmosferu, želeći na taj način zadržati monolitnost glasačkog tijela, a samim tim i svoje pozicije u vlasti. Sjetimo se istupanja akademika Filipovića i Zulfikarpašica, kasnije Mahmutćehajića, Silajdžića i Halilovića, i još nekih drugih. Hatibi po Sarajevu i Tešnju su npr. Silajdžića poredili sa Fikretom Abdićem, unatoč silnim zaslugama koje je dr. Silajdžić imao radeći kao premijer i ministar vanjskih poslova. U takvim situacijama posezalo se za onim najtananijim i najosjetljivijim nitima koje vezuju bošnjačko biće. Naime, svako kontriranje i drukčije mišljenje, brže-bolje, s puno naboja prozivano je razbijanjem bošnjačkog jedinstva i države BiH. Ta retorika sve manje pali, jer kako vrijeme prolazi, uvida se da Bošnjaci, i u drugim strankama, možda sa još više žara, pa čak i efikasnije, zastupaju vitalne interese Bošnjaka i države. Na ovaj način Stranci demokratske akcije se izbija ekskluzivno pravo na bošnjački narod. To posebno važi za one tvrdnje da su muslimani samo u SDA, a ostalo su izdajnici i komunjare.

Pluralizam je kod muslimana zatrt

U jesen su pred opće izbore 2000. u Orahovici kod Zenice boravila dvojica visokih predstavnika IZ od kojih je jedan kategorički izjavio: “Odgovorno tvrdim da onaj ko ne glasa za SDA, nije musliman.” Vidite do kojih granica seže ova stranačka isključivost i zaslijepljenost. Taj gospodin, koji se izdaje za najvećeg islamskog teoretičara u BiH, morao bi znati da se pripadnost Islamu ne uslovljava članstvom u SDA. Nažalost, ti ofucani demagozi još uvijek, zahvaljujući njihovim visokim pozicijama u društvu, dezavuišu i zamlaćuju narod ne davši mu mogućnost da konačno progleda. Mi se moramo jednom naučiti da drukčije mišljenje ne smije biti razlog za naše međusobno trvenje i nepovjerenje. Nažalost, iz bivšeg sistema smo naslijedili jednu praksu a ona je ako nisi sa mnom protiv mene si. Unificirano mišljenje redovno rezultira totalitarizmom. Suprotno ovome, pluralizam ideja i pristupa pospješuje konkurenciju i međusobno nadmetanje što ima opće pozitivne efekte na razvoj društva i države. Nama je Uzvišeni zorno pokazao rezultate i jednog i drugog. Drugo je pitanje što mi te Allahove, dž.š. znakove, zbog našeg gafleta ili dinskog sljepila, ne znamo čitati. Primjerice, u muslimanskim zemljama pluralizam je zatrt. Takav ambijent pogoduje samo vladajućim oligarhijama koje se decenijama zadržavaju na vlasti. Šefovima njihovih država rijetko ili nikako se smije uputiti riječ kritike, bez obzira na bijedno stanje njihovih naroda. Nažalost, za svoje doživotne mandate i neprimjerene postupke oni imaju potporu u oficijelnoj ulemi, koja tendencioznim tumačenjem Islama redovno za njih iznade riječi hvale i opravdanje za takvo stanje. Pogledajmo npr. Alžir, Libiju, Tunis, Egipat, Irak, Siriju pa i Palestinu, a o kraljevinama da i ne govorimo. Tu već decenijama nemamo nikakvih promjena. Rezultat takve politike je primitivizam, bijeda i bježanje naroda širom bijelog svijeta. S druge strane Zapad je kao sistem upravljanja državom uzeo parlamentarnu demokratiju koja, uz ostalo, podrazumijeva reizbornost funkcija. To se pokazalo kao efikasnim za njihove države i narode. U toj istoj demokraciji javno se mogu kritikovati postupci najviših predstavnika vlasti, a nerijetko su i demonstracije i protesti zbog nekih odluka vlade. Prema tome, politički angažman u nekoj drugoj partiji mimo SDA ne smijemo doživljavati kao razbijanje BiH i bošnjačkog naroda, već kao obogaćenje na našoj političkoj sceni. Mislim da je bolje imati pet jabuka i birati najbolju, nego samo jednu koja može biti i lošeg kvaliteta.

Hoćete li se Vi kao zastupnik u najvišem zakonodavnom organu Bosne i Hercegovine angažirati u radu i pomaganju Islama na ovim prostorima?

Svakako, ali ne treba shvatiti da je rad za Islam samo držanje predavanja i puko podučavanje osnovnim načelima vjere. Rad za Islam je podupiranje svega što predstavlja islamske i općeljudske vrijednosti, kao što je pravda, poštenje, borba protiv kriminala, korupcije, prostitucije, alkohola itd. Sve to je svojevrsni doprinos Islamu na ovim prostorima. I borba protiv nepotizma, rođačkih veza, a za ravropravnu raspodjelu na osnovu sposobnosti što je u duhu Islama.

Svaki musliman bi morao biti političar

Znači li to da bismo uskoro mogli očekivati da se i ostali vjerski autoriteti, odnosno ulema, uključi u politiku, posebno aludiram na one koji su svoje znanje stekli u islamskom svijetu?

Ako se pozabavimo razlozima nezavidnog položaja muslimana širom svijeta, zasigurno ćemo ih naći, uz ostalo, i u povlačenju i ograđivanju od društvenih i svjetskih političkih procesa, čime je Islam izgubio svoju kreativnu društvenu dimenziju. Odvajanjem vjere od sveopćih tokova zajednice, vjera se pretvara u privatnu stvar i tako se omogućuje političkim upravljačima da vladaju bez Boga. Eliminacija vjere, u ovom slučaju Islama, iz bilo koje sfere našeg privatnog i zajedničkog života, ima za posljedicu nedolično bavljenje politikom, kada do izražaja dolazi makijavelistički politički nazor, koji vladaru dopušta sve što je u službi moći i veličini države: laž, vjerolomstvo, izdaju i sl. Ako politiku razumijemo kao nauku o uređenju javnog i državnog života i njegovo funkcioniranje, onda bi svaki musliman morao biti političar, jer vjera od njega traži da ne živi samo za sebe, ne vodeći računa o problemima i interesima drugih, analogno hadisu Poslanika, s.a.v.s.: “Ko se ne brine za stvari muslimana, nije naš.” Niko pa ni ulema ne može biti pošteđena aktivnosti i doprinosa na planu ostvarenja ovih univerzalnih vrijednosti. Utoliko prije, pogledamo li život Poslanika, s.a.v.s, koji je pored svoje poslaničke misije i privatnih obaveza, bio i politički vođa, utemeljitelj države, njen diplomata, pregovarac, vojskovođa itd. Dakle bio je angažiran u svim sferama ovozemnog života. Distanciranjem od politike moralnih ljudi, otvara se prostor za amoralne ličnosti koji sa pozicija vlasti utiču na nepoželjne tokove u društvu. Naša najbolja borba za ozdravljenje društva jeste izravno uključivanje u sve njegove tokove, a prije svega političke. Kontraproduktivno je konstatiranje i kritikovanje stanja bez aktivnog sudjelovanja u njegovom mijenjanju.

Muslimani su nedorasli vremenu u kom žive

Da li je možda ovo trenutak da se veliki dio, do sada mahom apolitične vjerničke populacije, aktivira kroz islamsku partiju koja bi u sklopu svog političkog djelovanja ponudila jasnu islamsku alternativu?

Prateći izborne rezultate u posljednjih nekoliko godina, evidentno je da značajan procenat bošnjačke populacije uopće ne izlazi na izbore. Radi se otprilike o procentu 40 posto, što je pokazatelj velike nezainteresovanosti i apolitičnosti našeg svijeta. Očito je u narodu zavladalo stanje beznađa i nepovjerenja prema političkim partijama. Narod se osjeća prevarenim i stoga s nevjericom pristupa bilo kakvim programima i obećanjima. Veliki je znak pitanja koliko bi pojavljivanje islamske partije na političkoj sceni BiHstanje popravilo u ovom pogledu. S obzirom da u ostala dva naroda postoje kršćanske partije, mislim da formalno i pravno ne bi bilo zapreke. Međutim, osnivači takve partije morali bi imati na umu da bi svi njihovi programi morali biti utemeljeni na principima Islama. Pitam se da li bi bili u stanju, u duhu vremena, ponuditi političke, ekonomske, kulturne, privredne, pravosudne, socijalne, bankovne i druge programe na principima Islama. Bojim se da se takva partija ne bi brzo kompromitovala, a njeni aktivisti potrošili dokazujući kako nisu fundamentalisti, ekstremisti i militantna organizacija.

Je li to, ustvari, manjakvost Islama ili muslimana?

S obzirom da je Islam objava od Stvoritelja i da je zbog svoje takve prirode lišen bilo kakvih manjkavosti i ujedno rješenje za sva pitanja i probleme u svakom prostoru i vremenu, očito je da to nije manjkavost Islama, nego nas, muslimana, koji živimo u vremenu kojemu nismo dorasli. Na razini Islama nismo razradili sve one probleme sa kojima se suočavamo. Kada govorimo o pravnom, ekonomskom, socijalnom, bankarskom segmentu organizacije života, onda se najbolje vidi naša nedoraslost i nesposobnost da ponudimo Islamsku alternativu kako bismo mogli parirati aktuelnim konceptima organiziranja života. Primjer su i “šerijatski sistemi” u Sudanu i Somaliji koje se danas deklarišu kao takvi, dok njihovo stanovištvo, de facto, umire od gladi. Činjenica je da tome uveliko kumuje i međunarodna zajednica, koja raznim vrstama pritisaka sprječava ove države da se značajnije razviju. Ipak, ne možemo se uvijek time pravdati i kriviti druge.

Šta nam je onda činiti u takvoj situaciji?

Bez obzira na sve to, smatram da mi ni postojeće stanje nismo iskoristili za bavljenje pravim političkim radom. Iako u islamskim krugovima ima i onih koji osporavaju demokratiju, ipak ona omogućuje ljudima da slobodno izaberu one koji će ih voditi i nastupati u ime njih u oblasti politike, te da im se ne nametne vladar ili sistem koji oni ne žele. Demokratija je ta koja omogućuje ljudima traženje odgovornosti od vladara kada pogriješe, kao i potpunu izjednačenost vladara i običnih građana pred zakonom. Istinska demokratija omogućuje narodu da se opredijeli za kulturne, ekonomske, političke i druge programe koji odražavaju njihove stvarne interese, a ne za one koji im se nametnu i zbog kojih, ukoliko ih ne prihvate, bivaju proganjani kao primjer drugima. Za ostvarenje ovih ciljeva, čovjecanstvo je iznašlo odgovarajuće forme, kao što su: izbori, referendum, pravo većinepartijski pluralizamopoziciono djelovanje, sloboda štampe, neovisnost sudova i sl. Sve ovo pogoduje razvoju i uspostavi osnovnih islamskih nacela i njegovih univerzalnih vrijednosti.

Ni komunisti nisu što su nekad bili

U vrijeme komunističkog režima bili ste proganjani i hapšeni, sada ste u Alijansi za promjene sa SDP-om koji je, faktički, nasljednik bivšeg SKJ. Kako to objašnjavate?

Stranke koje su participirale u vlasti proteklih deset godina bile su i glavni akteri u proteklom ratu u BiH. Iako ih ne možemo stavljati u istu ravan, posebno kada je SDA u pitanju, pošto je ova stranka radila na očuvanju BiH, a ostale dvije nacionalne stranke na njenoj podjeli i razgradnji, ipak, međunarodna zajednica ih stavlja u isti koš, ne želeći ovim strankama prepustiti ulogu glavnih aktera u daljnoj budućnosti. Od Dejtona do danas, svjedoci smo dijametralno suprotnih interesa ovih stranaka, što je funkcioniranje BiH dovelo u jednu pat-poziciju. Mislim da će promjene iskazane kroz Alijansu rezultirati normalizacijom stanja u našoj domovini. Dovoljno je spomenuti odluku o konstitutivnosti sva tri naroda, uspostavu granične službe, energičan stav kada je HDZ u pitanju, i još neke druge poteze. Kada se spominje Alijansa, redovno se u prvi plan ističe SDP koji bez Stranke za BiH, i ostalih stranaka, ne bi mogla ništa učiniti u izvršnoj vlasti. Činjenica je da glavnina članstva i rukovodstva inklinira ateizmu, što nas odmah asocira na bivšu SKJ. Međutim, ni druge političke stranke nisu pošteđene od ateista. Alijansa je formirana nakon usvajanja zajedničke platforme djelovanja koja je stoposto na fonu BiH i njenih naroda. Svako ko želi dobro BiH, stao bi uz ovu platformu. Bosanskohercegovačka patriotska stranka podržava sve druge stranke i političke programe koji rade na jačanju institucija BiH. Činjenica je da sam u bivšem sistemu bio proganjan i hapšen, ali sadašnji SDP, i sve kad bi htio, ne može biti kao bivši SK iz nekoliko razloga. Prvo, na sceni je partijski pluralizam u BiH, a ne jednopartijski sistem kao nekad, što odbija mogućnost samovoljnog ponašanja. Drugo, SK je platformu svog političkog djelovanja bazirao na ateističkim osnovama, zbog čega je bilo nezamislivo da vjernici budu članovi SK. Naprotiv, svi oni koji su na bilo koji način ispoljavali svoju religioznost, bivali su šikanirani, isključivani pa i hapšeni. U sadašnjem SDP nije tako. Lično poznajem ljude koji se javno deklarišu kao vjernici, a ima ih koji su i aktivisti unutar IZ u svojim džematima.

 

Izvor: Iltizam.org,
Autor: Kemal B.
05.06.2017


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.