HDZ ne želi dogovor, nego dominaciju

Trebalo je da Dragan Čović otvoreno podrži javno slavljenje ratnih zločinaca – samim tim i zločina koje su počinili – da bi se ostatak političke javnosti uvjerio u ono što nekolicina nas mjesecima ponavljamo: da on i HDZ nastavljaju da rade na ostvarenju ciljeva Herceg-Bosne na istoj, rasističkoj i neoustaškoj platformi. Tzv. Haška šestorka nije samo osuđena na 111 godina zatvora i ne samo za zločine koji su rezultat zajedničkog zločinačkog poduhvata, nego sa tom vrstom činjenične osnove i izvjesnosti kakva se teško može zamisliti na vrlo malom broju sudskih instanci na svijetu, nacionalnih, državnih ili međunarodnih.

Emir Suljagić

Međutim, ako u svemu ima nešto dobro, onda je to da koncert na kojem je nastupio i Marko Perković Tompson – poznat između ostalog i po izvođenju „Jasenovac i Gradiška stara...“ – predstavlja knačnu političku smrt sarajevskih „konsocijativista“. Politika ustupaka – od intelektualnih čija je posljedica da su ideje Herceg-Bosne dobile pravo građanstva u „glavnom toku“ javnog mnjenja, preko političkih u obliku previjanja da se isporuči Izborni zakon, do ekonomskih u smislu predaje javnih resursa koji su zajednički u ruke HDZ-u – pokazala se katastrofalnom. Ekonomske i političke ustupke je napravila SDA, ali intelektualne je napravila tzv. politička čaršija u Sarajevu. Nije ovo prva i jedina intelektualna izdaja u Sarajevu: šutili su ovdašnji „intelektualci“ i na Bošnjačkom saboru 1993. godine, a posljednji put na sjelu u Vijećnici u februaru ove godine. U ovom slučaju, metanisanje dijela sarajevskih akademskih krugova Draganu Čoviću, HDZ-u, prodavanje javnosti maglovitih floskula tipa „relaksacija odnosa među narodima“ dovelo je do erupcije potpuno nove mutacije ustaštva tipične za tlo Bosne i Hercegovine.

Naime, Herceg-Bosna nije srodna ustaštvu, ona predstavlja novu etapu u ideološkoj mutaciji ustaštva. Nove ustaše ne mogu ni da se pretvaraju da vjeruju u glupost o „muslimanskom cvieću“. Oni Bošnjake smatraju genetski stranim, turskim ili poturičkim elementom, rasno drugačijim, na tragu ideja koje je zagovarala Biljana Plavšić. Polazna tačka evolucije ustaške ideologije je sporazum Ante Pavelić-Milan Stojadinović, odnosno istorijski dogovor ustaške i četničke emigracije krajem pedesetih godina prošlog vijeka. Herceg-Bosna je bila izraz političke volje da se taj sporazum u dijelu ili cjelini provede u djelo na teritoriji Bosne i Hercegovine. I u tome je zapravo suština tuđmanizma.

Konačno je jasno da je Bosna i Hercegovina za HDZ tzv. zero-sum-game. I da sve što nije ostvarenje njihove, rasne, vizije naše zemlje doživljavaju kao poraz. I da s njima nagađanje i pogađanje nije moguće zbog toga. HDZ, naime, nije zainteresovan za dogovor. Njihov cilj je dominacija.

Desetine univerzitetskih profesora, analitičara, novinara, publicista godinama već uvjeravaju javnost da eto, ako još malo, mrven popustimo, HDZ i Čović će se konačno „smiriti“, dobiće ono što su htjeli. Tvrdnja da će se kao rezultat toga imaginarno hrvatsko biračko tijelo „pluralizirati“, da će nakon što HDZ i formalno dobije stranačku paradržavu u hard ili soft verziji, procvjetati stranački život ispostavila se kao jeftino političko sljepilo i poricanje stvarnosti.

Neki „kupljeni“ intelektualno, drugi kupljeni uistinu, brojni su sarajevski „eksperti“ godinama odstreljivački, agresivno, nekad i prizemno, napadali svakog ko se suprotstavljao HDZ-u i Čoviću. Drugi su aplaudirali dok su Čovićevi jurišnici neke od nas napadali bjesomučno i primitivno, tretirali na način rezervisan za „Poturke“. U rječniku intelektualnih i medijskih perjanica HDZ-a tretman kojem smo bili izloženi se otvoreno naziva „uljuđivanjem Bošnjaka“.

HDZ je uložio mnogo i nastavlja da ulaže da uđe na medijsko tržište u Sarajevu, prije svega, ali i da uspostavi svoje, stranačke, uglavnom online medije. Međunarodne organizacije od Konrad Adenauer Stiftunga do Westminster Foundation for Democracy radile su ili nastavljaju da rade sa i obučavaju HDZ-ove zvaničnike i članstvo ili omogućavaju platformu za javni nastup nekima od najotrovnijih zagovornika ideja Herceg-Bosne. Mnogo je uloženo u pokušaj legitimacije Herceg-Bosne.

Koncert koji je završen povicima ustaškim „U boj, u boj!“ i „Za dom spremni!“ je čin eskalacije. Slavljenje ljudi osuđenih za zločine počinjene u logorima Herceg-Bosne je logična progresija serije prijetnji institucionalnim blokadama, nasiljem i nemirima koje već mjesecima dolaze iz vrha HDZ-a. Rasističko skandiranje „Gazi baliju!“ i „Ubi baliju!“ na finalu Kupa BiH, u Širokom brijegu, a potom koncert podrške sa ustaškom ikonografijom i „Za dom spremni!“ ne ostavljaju nikakav prostor za interpretaciju.

Nesumnjivo je da Čović pokazuje pravac u kojem ima namjeru krenuti. Scene iz Makedonije ne moraju biti tako daleko kao što se čine. HDZ ima iskustvo iz 2001. godine, Hrvatsku koja ovdje vodi pravi hibridni rat, nezainteresovanu međunarodnu zajednicu i strateškog partnera u SDA čije rukovodstvo se za to vrijeme bavi porodicama političke konkurencije u Sarajevu. Niko ne zna šta je pred nama, ali ako se osvrnemo iza sebe vidjećemo da se nemoguće već dogodilo. I da se nemoguće uvijek može ponoviti.


Piše: Emir Suljagić

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i staove Portala.

 

Izvor: Vijesti.ba


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.