IME HERCEGOVINA I BLAGAJ

Foto: Stari grad Blagaj

Neposredno poslije Bitke na Kosovu gdje su  Bošnjani(Bosanci) pružili neviđen otpor na lijevoj strani i odoljeli napadu Osmanlija nanijevši im velike gubitke,pošalje sultan svoje emisare po Bosni.Jedna od misionarskih skupina,derviši sa princom Sulejmanom,zaputi se u posjet vladaru  ježnih bosanskih krajeva Sandalju Hraniću. 

Pod oružanom pratnjom bosanske vojske kretali su se pravcem  Novi-Trebinje-Stolac-Hum,dvorac vladara u Bišća polju.Velika žega i suša pratila ih cijelo vrijeme.
Karavana se kretala sporo sa čestim pauzama.Tako se zaustave nadomak sela Kamena.Uobičajeni kraški pejsaž s mnoštvom kamena i drače nije pružao nikakvu zaštitu od sunca koje je nemilosrdno peklo.Vidno izmoren princ Sulejman upita vodiče.Kako se zove ovo selo?

Na njegovom jeziku mu odgovoriše her seng(svuda kamen,puno kamena).Nakon odmora nastaviše do dvorca,tvrđave gdje su bili u gostima nekoliko dana.Sa zidina tvrđave prostirao se lijep pogled na sve strane.Mnoštvo ljudi iz okolnih sela i sa platoa Podveležja vodilo je blago na pojila rijeke Bune.

Mnogobrojna stada,konji,mazge,magarci nosili su burila vode u okolna sela.Obilje vode,zelenila i sunca odavali su sliku oaze prepune života.Od tog vremena u misionarskim krugovima ovaj dio Bosne nosi ime „zemlja kamena-herseng“odakle i potiče naziv „hersengovina/hercegovina“,a njeno sjedište,oaza prepuna blaga,zelenila,vode;blag gaj;blagaj.

Potvrdu ovog narodnog kazivanja,koje se rado prepričava u starijim blagajskim familijama,možemo naći u Glasniku Zemaljskog muzeja u BiH iz 1891,str.218 na koju se poziva i Bare Poparić u knjizi:Tužna povijest hercegove zemlje 1437-1482.,izdanje tisak Tipografije Zagreb 1942.g. na strani 148,pasus 253,prenoseći pomenuti tekst:
...“Priča kod muslimana izvodi inače naziv Hercegovine,a glasi:“Čim je Bosna i Hercegovina,Bog ti pomago,bila fet učinjena od Turčina,odmah nizami(vojnici) stanu iskati izun(dopust),da odu malo u svoj vilajet na selamluk(viđenje) i na tevdih havu(ladanje),biva da malo promjene hariju,jer nikako nisu mogli obiknuti našu vrućinu i žegu.Mnogi od njih,koji nisu bili više godina kod kuće,dobiju teskeru(putnicu) da mogu ići.

Kad su došli tamo u svoju domovinu,već otkle je koji bio,stanu ih zapitkivati njihove emšerije(znanci) i jarani o sve i svačem,i kakva je to đaurska zemlja i kakvi su kauri.Oni im počnu svašta pričati,a od Hercegovine im reku nabaška(napose),kao da su se svi sto godina dogovarali,i ovo:“para jok,herseng ček“ što je biva,efendum,po naški:“para nema,a kamenja bukadar“(odviše).O tome začuje polagano i sultan u Stambulu,pa sabere na divan sve svoje mušire,valije i vezire,te ih zapita,kako će ime nadjeti toj građanskoj zemlji,a za inad đaurima,jer mu je dosta „askera“(vojnika)pozobala,dok ju je zauzeo.Nato se digne jedan stari paša,koji je bio u Hercegovini kako je zgodno po onoj nizamskoj „herseng“(puno kamenja),nadjenuti ime i cijeloj zemlji.Sultan i vas divan na to kail i razi bude(privoli),te po askerskoj riječi „herseng“ prozovu zemlju HERSENGOVINA,odakle joj je poslije došlo ime Hercegovina“.


ŠUĆRIJA  ČUSTO


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.