INTERVJU SA KĆERKOM MILORADA DODIKA

Gorica Dodik-Trišić, direktorica sportskog radija "Igokea" i marketinške agencije "Trnty media i consalting" dala je intervju za bh. magazin Azra u kome govori o ocu Miloradu, majci Snježani, Sarajevu, porodičnim okupljanjima...

Kćerka predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Gorica Dodik-Trišić, srdačna je i lijepa mlada žena. Direktorica je sportskog radija "Igokea" i marketinške agencije "Trnty media i consalting", udata je i majka dvoje djece - četverogodišnjeg Stefana i dvogodišnje Isidore. Novinare "Azre" primila je na svom radnom mjestu u Aleksandrovcu nadomak Banje Luke i u otvorenom razgovoru za "Azru"  govorila o svom djetinjstvu, očevim savjetima, porodičnim druženjima, djeci političara, studiju General Business Administration na Kipru, mlađem bratu Igoru, Banjoj Luci u kojoj je rođena, Beogradu u kojem je provela ratne godine i Sarajevu koje je posjetila tek nekoliko puta.

 

Imate 28 godina, završili ste fakultet, udali se, rodili djecu, zaposlili se. Jeste li zadovoljni ostvarenim?

 

- Naravno da jesam. Moj najveći uspjeh su moja djeca Stefan i Isidora. Ponosim se činjenicom da sam završila fakultet bez ičije pomoći. Taj period koji sam provela na Kipru, tri i po godine, pomogao mi je da se osamostalim i na neki način odrastem. Nisam željela da studiram u Banjoj Luci, jer bez obzira na moj trud uvijek bi bilo pod lupom jesam li eventualni uspjeh i zaslužila. Srećom, roditelji su mi omogućili da studiram vani i da se snalazim sama. Uglavnom, zadovoljna sam svojim životom. Bitno je da smo svi zdravi, a za sve ostalo što dođe uz to ja sam presretna.

 

Gdje se sve sluša radio "Igokea"? Kakva je programska orijentacija, ima li političkih emisija?

 

- Program se sluša u Derventi, Prijedoru, na ovom području Banje Luke, rekli su mi čak da se čuje i na ulazu u Zagreb. Zadovoljna sam koliko imamo slušalaca. Mnogi su očekivali da će ovo biti politički radio, ali nije. Priča se samo o sportu i sluša zabavna muzika. I to je mnogima bilo iznenađenje. Ja lično volim i slušam narodnu muziku, moja čitava porodica, ali nekako mi uz sport ne ide narodna muzika.

 

Jeste li stroga direktorica, šta očekujete od svojih saradnika?

 

- Pa ne znam šta to znači. Meni je bitno da se zadati poslovi urade, da vidim da se trude. Mi se ovdje poznajemo dobro, družimo se, izlazimo zajedno. Nisam tip osobe koja voli da izdaje neka naređenja, nekad čak imam tremu kada treba da nekog iskritikujem. Prvo se pripremim ovdje u kancelariji pa onda odem i to kažem. Ne mislim da sam stroga.

 

Žena ste u vođstvu firme. Kako Vas doživljavaju poslovni saradnici - muškarci? Jeste li ikada imali problema zato što ste žena?

 

- Meni u poslovnom svijetu nije problem to što sam žena, nego što me ljudi posmatraju kao kćerku Milorada Dodika. To je kao neko takmičenje i uvijek moram razjasniti ljudima da sam ja ta koja je došla da razgovara a ne da neko stoji iza mojih leđa. Ne mogu to izbjeći. A što se tiče ovog prvog pitanja, nisam imala problema, tu se odmah na početku postave granice.

 

Šta Vas je odredilo u životu? Kako ste odgajani?

 

- Okolnosti, vaspitanje. Dok sam bila u pubertetu, mislila sam da je moja mama Snježana prestroga, ali sada, kada imam dvoje djece, shvatam da nije bila baš stroga. I brat Igor i ja imali smo priliku tokom odrastanja izraziti neko svoje mišljenje, ali znala su se pravila. Naravno, tata je manje vremena provodio s nama, koliko je mogao učestvovao je u tome, ali mama je najviše zaslužna. Ona je posvetila svoj život nama, porodici, kući.

 

Šta je po zanimanju mama Snježana?

 

snježana i milorad dodik

Dok je bila djevojka, prilazilo joj je mnogo momaka koji su puno pričali, a ona je, kaže, izabrala najtišeg, ali desi se da je on sada u centru pažnje javnosti

- Ekonomist, bila je zaposlena dok se brat nije rodio i onda je počeo rat, a mi smo otišli u Beograd. Više nije radila. Jednostavno, ispala je iz svih tih tokova. Žao mi je da žena koja je obrazovana i proputovala svijet sjedi u kući. Divim joj se, jer ja nikada ne bih mogla sjediti kući. Ona je veoma prizemljeno biće, svjesna koliko vrijedi, ali ne želi se ni po čemu izdavajati. Izbjegava prijeme, jer kaže da se ne pronalazi u svijetu javnog slikanja i kurtoaznih razgovora i tamo ide samo baš kad mora. Bila je na tatinoj inauguraciji.

 

Koliko je otac imao utjecaja na Vaše odrastanje, odabir fakulteta? Je li Vas savjetovao šta da upišete?

 

- Naravno da je savjetovao, kao i svaki roditelj. Imala sam ambicije da strudiram dizajn interijera. I onda se tata šalio sa mnom i rekao: "Dobro, hajde završi nešto konkretno, a onda za taj dizajn uzmi kurs". Nije insistirao, ali mi je rekao šta je dobro, kao i mom bratu. On je uvijek tu da nas podrži i za to sam mu zahvalna. Oni koji ga poznaju samo s televizije gledaju ga sasvim drugima očima. On je kući drugačiji, niko ne može vjerovati da se šalimo i imamo drugarski odnos.

 

Kako je Vaš suprug reagirao kada je saznao čija ste kćerka?

 

- Dragan je u početku imao problem kako će pričati s njim, a sada kaže: "Ne mogu da vjerujem da je tako jednostavan". Moj otac je bio sportist, košarkaš. Voli druženje, i ne može prežaliti što se brat Igor, koji je visok 202 cm, ne bavi košarkom. Trenirao je, ali ništa od toga.

 

Čime se bavi brat Igor?

 

- Studira u Milanu i na trećoj je godini fakulteta. Savjetovala sam mu da ide vani na studij, jer ovdje i ono što zaslužiš ispast će da nisi. I to je za njega veliko rasterećenje. Mislim da ljudi mnogo više nego ja potenciraju činjenicu čija sam kćerka. Dešava se da šapuću u društvu, meni to smeta, a Banja Luka je mali grad.

 

Jeste li nekada imali neki problem zbog toga?

 

- Ne baš problem, ali dešavalo mi se da sjedim negdje i da neko ko ne zna da je Mile moj otac priča nešto što stvarno nema veze s njim, a da ja slušam i ne mogu ništa izgovoriti, jer znam da to ne bi vodilo na dobro. A da se svađam, ne priliči jednoj dami.

 

U čemu ste slični ocu?

 

- To je čovjek koji kad zauzme stav brani to svojim životom. I ja sam takva. Još dok sam bila dijete, kad nešto zacrtam to mora biti tako - strašno sam tvrdoglava. Naravno, politika je nešto drugo, ja se u to ne razumijem niti se trudim, mislim da to nije za ženu na ovom područjima. Pogledam nekad nešto na TV-u, da sam upućena. Meni je bitno kada on dođe kući kakav je odnos među nama, a ostalo je njegov posao. Oboje smo prilagodljivi svim ljudima, niko nam ne smeta, u svakoj situaciji se znamo postaviti. Temperamentna sam na njega. Mislim da imam njegovu vedrina duha, sada neke njegove dobre osobine da nabrajam ispast će da se hvalim. Ali, kažu da imamo mnogo sličnosti.

 

Jeste li ikada doveli u sumnju neke njegove političke odluke?

 

- Nisam kompetentna da njemu nešto kažem, jer se ne razumijem u to. On nije nikada nas ni uvlačio u politiku niti nas je opterećivao time. Mislim da čovjek koji se toliko godina bavi tim poslom zna razlučiti šta je dobro šta nije.

 

Postoji li nešto u čemu se ne slažete?

 

- Nismo se slagali oko mojih izlazaka dok sam bila djevojka, a što se tiče posla, niti se on mješa meni, niti se ja miješam njemu. Kada smo kući, ne pričamo o politici. Jedino o čemu razgovaramo je nešto što se tiče svakodnevice. Nekidan sam ga pitala za ovu gripu  H1N1 samo zato što mislim da on ima bolji pristup informacijama nego ja. A ostalo me ne zanima, neću da se time opterećujem. Onaj ko je prijatelj danas, sutra nije, takva je politika.

 

Kakav je otac Milorad Dodik? Kakav je djed Vašoj djeci?

 

- Dobar otac, a još bolji djed. Kada dođe kući, prvo se javi unucima i s njima poigra, pa  tek onda razgovara sa mnom.

 

Kako izgledaju porodična druženja?

 

- Većina ljudi koji nas okružuju su naša šira familija. Družimo se svakog vikenda. Svi su po prirodi veseljaci, krene se s ručkom a završi s pjesmom. To su iskreni prijatelji koji su uvijek uz nas. Žao mi je što tata ne može da prisustvuje svakom događaju.

 

Kroz radio ste uključeni u svijet novinarstva, a Vašeg oca upravo mediji nerijetko kritiziraju zbog njegovog odnosa prema njima. Jeste li ikada razgovarali s njim o tome, dali mu možda neki savjet?

 

- Ne želim se miješati u to, jer mislim da on najbolje zna šta radi. Mislim da su i mediji od njega napravili "čudo". Ako konstantno idete na to da vrijeđate nekoga, da iznosite nešto za što nemate argument, naravno da će jednom doći do toga da čovjek "pukne". Mile je  čovjek koji razumije svakog, koji daje svima slobodu, ne bježi od toga da se istina kaže, ali ako neko svojim ponašanjem stvara problem u njegovoj porodici, naravno da će reagirati. Mediji su to od njega napravili. Čovjek ima nešto za šta se bori i ne znam zašto to da se osporava bilo kome. Svako ima pravo na svoje mišljenje i svoje opredjeljenje, političko ili neko drugo.

 

Njegov uspjeh je nemjerljiv i ponosim se njime. Ne mogu spojiti njegovu sliku koju kreiraju mediji s onom kakvu vidim kući. On je veseljak, voli druženje i stalno okuplja ljude oko sebe.

 

Vaš otac ne krije odakle dolazi, da je imao teške trenutke u životu, radio fizičke poslove. Kakve Vi nosite slike iz djetinjstva? Kako su Vaši roditelji stvarali to što imaju danas?

 

- Nekih njihovih teških trenutaka u životu ne mogu se sjetiti, jer nikada to nisu pokazivali ni meni ni bratu. Djetinjstvo mi je zaista bilo lijepo. Vjerovatno je njima bilo teško. Moj otac je odrastao u porodici na selu. Moralo se mnogo fizički raditi da bi se opslužili kuća i imanje. On je bježao od kuće da završi studije. Misim da je uspio u životu. Jer kada neko iz neke provincije, sela napravi to što je on napravio, to je za pohvalu.

 

Mama je odrasla u drugom okruženju i onda kada se trebala udati za njega govorili su joj: "Gdje ćeš tamo, to je velika zemlja, treba to obrađivati", jer Aleksandrovac je u to vrijeme bio urbano mjesto. Dok je bila djevojka, prilazilo joj je mnogo momaka koji su puno pričali, a ona je, kaže, izabrala najtišeg, ali desi se da je on sada u centru pažnje javnosti.

 

Kroz kuću Vašeg oca prošlo je mnogo poznatih ljudi, političara, javnih ličnosti. Kako su izgledali ti susreti? Kako ste Vi doživjeli te ljude? Jeste li s nekim od djece uspostavili prijateljstva?

 

- Privatno mi se svi dopadaju. Istina, kroz našu kuću prošlo je mnoštvo ljudi, ali nikada nisam bila u situaciji da se družim s tom djecom. Uglavnom su toj djeci, mladićima i djevojkama bile važnije neke druge stvari, koje su meni nebitne, tipa silikon i marakirana odjeća. Mislim da to ne čini čovjeka. Imam drugarice iz nekih "normalnih porodica", manje imućnih, i s njima se mnogo bolje snalazim i nalazim teme za razgovor. Jedino s kim se družim od te djece poznatih jeste Borjana, kćerka Nebojše Radmanovića. Udata je i ima dijete, blizu stanujemo i tako se nekako uspostavilo prijateljstvo.

 

Čini se da, uprkos tome što ste kćerka predsjednika RS, Vi čvrsto stojite na zemlji. Čemu ili kome možete za to zahvaliti?

 

- Jednostavno, posmatrajući moju majku, koja nas je odgajala da budemo kao i sva ostala djeca, a zatim i moje roditelje i njihovo ponašanje, mislim da to nije bilo teško. Mile je predsjednik, a ja sam niko i ništa, njegova kćerka, ali ako on koji je ostvario uspjeh u životu, sa svima razgovara normalno, pozdravi se svim ljudima koje susretne, zašto bih ja bila nešto važna. On je čovjek na zemlji. Zato me boli kada vidim kako ga predstavljaju na televiziji, ja ne poznajem takvog čovjeka. Kada se prikazuju takve emisije ili kada novine nešto napišu, onda on zove moju mamu i mene i tješi nas, da se ne bismo sekirale.

 

Dolazite li u Sarajevo?

 

- Prolazila sam kroz Sarajevo, na putovanju za more. Poslije rata bila sam na koncertu "Bijelog dugmeta" s mamom i tatom. Tata je njihov fan. Odrasla sam ovdje i svi su mi ovdje.

 

Kako provodite slobodno vrijeme?

 

- Trudim se slobodno vrijeme posvetiti djeci i to je obično svakog poslijepodneva kada dođem po njih u vrtić. Često izađem u grad s drugaricama, ponekad odem na aerobik.

 

Suprug Dragan nije ljubomoran na izlaske s prijateljicama? Čime se on bavi, kako uskladite poslovne i porodične obaveze?

 

- Ovo je moderan brak i dobro se razumijemo pa i po pitanju izlazaka. Volimo putovanja i zajedno putujemo. Dragan radi u jednoj kompaniji u Banjoj Luci, ne miješa se u moj posao, niti ja u njegov. Kući ne razgovaramo o poslu, jer i on radi u marketing pa da ne bi došlo do sukoba interesa.

 

Volite li kao i sve žene šoping? S kim najradije kupujete?

 

- Najbolji šoping je s mamom, ona će uvijek najrealnije reći šta mi valja ili ne. Istina, ona nije šopingholičar, ali sa mnom može hodati i po radnjama. Često me pitaju šta mi je modni fetiš, ali stvarno se ne mogu odlučiti. Vaga sam u horoskopu i uvijek nešto vagam, tako da se ne mogu odlučiti ni za jedan modni detalj, volim sve lijepo.

 

Kakav odjevni stil preferirate?

 

- Sporstka elegancija. S obzirom na to da radim u sportskoj dvorani, nekada na posao znam doći i u trenirci i patikama. Ipak, kada su izlasci u pitanju, onda su to neke ekstremeno visoke štikle, haljine. Volim se lijepo obući i dotjerati.

 

Koji Vam je omiljeni parfem?

 

- Pa nemam neki omiljeni, trenutno koristim "Gucci Guilty".

(Azra/dg; Foto: Azra)


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.