Izetbegović - Radončić: Ili - Ili...

Kampanja koju Fahrudin Radončić vodi protiv Bakira Izetbegovića traje, svjedoci smo, već godinama. Kulminirala je, međutim, u prošlu subotu, kada je Radončić, baveći se ponajviše Izetbegovićem II., otvorio dušu Večernjem listu. Nije, u biti, bivši vlasnik Avaza, tretirajući lik i djelo nekadašnjeg apologeta njegove tiskovine, pa slijedom toga i njega osobno, kazao bogzna što novo. Njihov žestoki sraz, ponajprije baš zbog jezika lista koji je utemeljen kao bošnjački, pa se, evo, prometnuo u stranački, pamtimo još iz vremena kada su obojica pretendirala na mjesto bošnjačkog člana državnog kolektivnog rukovodstva. No, kako su u politici, a osobito u predizbornoj kampanji, dozvoljena sva sredstva, tako se i u to doba, usprkos jeziku koji je čak i papir (osim, jasno, Avazov) teško trpio, donekle mogla razumjeti ta razmjena verbalne vatre. Uostalom, Radončić je tada bio medijski tajkun i novopromovirani partijski lider, a Izetbegović pretendent na, kako on, kao dobar sin, voli kazati, stolicu u kojoj je sjedio Alija. Neutralni promatrači ovoga bratoubilačkog rata mogli su u to doba kazati: Eto ih tamo!

No, Fahrudin Radončić je u aktualnom intervjuu govorio kao državni ministar sigurnosti o najvišem državnom funkcioneru, optuživši ga pritom za najteže - nikada, inače, nerasvijetljene - zločine. Ukoliko bismo ukratko željeli prepričati Radončića, onda bismo mogli kazati kako je ministar člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i visokog dužnosnika najjače bošnjačke stranke proglasio kumom bošnjačke mafije. Usto, konstataciju kako budućnost BiH ne leži u naslanjanju na teheranski režim, a ni u tome da mi kao država odbijamo sudjelovati u izolaciji teheranskog režima, odaslao je na istu adresu, neizravno podsjećajući na nedavni susret Ahmadinedžad - Izetbegović. Ali, dojma sam, i sondirao teren za svoj (jučerašnji) susret sa zamjenikom pomoćnika američkog državnog tajnika Philipom T. Reekerom.

Pa, ipak, nakon što je rečeni subotnji intervju skandalizirao, ili uznemirio uvjerljivu većinu onih koji su pročitali Radončićeve žestoke, nevjerojatne optužbe, SDA-ovci si nisu remetili vikend. Ministrovim opservacijama su se bavili (tek) u ponedjeljak, kada je predsjednik Sulejman Tihić kazao ono što je trebalo kazati još i ranije, jer čim je sjeo u ministarsku fotelju, taj je Izetbegovićev neslužbeni biograf nastavio retorikom iz Avazovih najboljih dana: "Kao ministar sigurnosti, Radončić je optužio gospodina Izetbegovića za određena ubistva. Da ministar sigurnosti optuži predsjednika, a da to ne bude predmet parlamentarne rasprave, ni u jednoj državi u svijetu nije moguće", Tihićeva je logika kojoj se ne može i kojoj, dakako, ne treba - oponirati. (Pa, čak i kada svi na svojoj koži svakodnevno osjećamo kako živimo u državi u kojoj je doista sve moguće).

Štoviše, ovaj se "slučaj" ne bi povlačio godinama da je Izetbegović mlađi ostvario svoju, medijski promoviranu, nakanu da će zbog Radončićevih laži možda i sudovi raditi svoj posao. Sudovi, eto, nisu radili, pa će, eto, valjda, sada raditi Parlament, odnosno, kako je navijestio esdeaovski lider, posebna komisija koja će ispitati osnovanost ministrovih tvrdnji. Nakon kojih bismo, uz ino, morali i doznati kako se Fahrudin Radončić, moćni, radikalni, korumpirani i ponekad osvetoljubivi tajkun, kako ga je (ukratko), u depeši koju je objavio Wikileaks, opisao nekadašnji američki veleposlanik u BiH Charles English, uzdignuo u ministarske visine s kojih sada atestira najviše državne dužnosnike?! I danas slovi za - američkog čovjeka?!

Ali, i to je li Radončić dosada redom napadao sve bošnjačke članove državnog vrha i sve projekte koji bi trebali donijeti dobrobit ovoj zemlji, kao što se svojedobno javno pitao Bakir Izetbegović, zbog njegova mentalnog sklopa, ili je to, pita se dalje, zloćudnije, šire, dio neke mreže... Istinu svakako treba žurno utvrditi.

A kao jedan od kandidata da pomogne da se do nje dođe, da, dakle, stane pred parlamentarnu (Tihićevu) komisiju, već se predbilježio Izetbegovićev cimer iz Predsjedništva Željko Komšić, koji je, također minulog vikenda, Senadu Hadžifejzoviću svjedočio kako ovdje u Bosni napaćenoj jedino Radončić ne krade i ne gleda svoj interes. Čime je, dakako, ministra sigurnosti kandidirao za mirnodopski zlatni ljiljan, ali vjerojatno i započeo Radončićevu predsjedničku kampanju.

Dok nastaju ovi redovi - utorak u rano poslijepodne - SDA nije reagirala?! Možda još pomalo i u šoku; Naime, nakon slučaja Radončić, prijeti im i slučaj Komšić - kao dokaz kako su najopasniji meci iz vlastitih redova!

PIŠE: Josip VRIČKO


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.