Jedno sjećanje na Prvi svjetski rat

Piše : Hamdo Čamo

Car Franjo Josip I

Datum: 19.01.1916

Priča o ratu zapravo je turobna priča u kojoj treba da je istina prva žrtva. Znači li to da je sve što se  piše i govori o ratu zapravo laž?! Je li istina da nakon rata na jednoj strani zbilje stoje pobjednici, a na drugoj gubitnici?! Danas je isto interesantan dan kada se čovjek može podsjetiti na rat; Samo u Prvom svjetskom ratu bilo je više od 37 miliona žrtava: 15 miliona mrtvih i 22 miliona ranjenih ! U broj mrtvih ulazi oko 9 miliona vojnih žrtava i oko 6,6 miliona ranjenih. Sile Antante su izgubile više od 5 miliona vojnika, a Centralne sile više od 3 miliona.

Srbija

Kao i uvijek nakon rata broj žrtava predmet je brojnih rasprava. Ono što čovjek sam mora da potraži, ako želi, jeste da su na današnji dan davne 1916-te na grčko ostrvo Krf u Jonskom moru počele pristizati prve jedinice slavne srpske vojske i to poslije povlačenja preko Albanije, koju je uzgred budi rečeno Srbija okupirala radi izlaska na Jadransko more. O stanju govori izvještaj njemačkog Vrhovnog zapovjedništva od 29. novembra: „Budući da srpska vojska više ne postoji, već postoje samo njeni bijedni ostatci koji su se razbježali u divlje albanske i crnogorske planine, gdje će bez hrane po ovoj zimi naći svoju smrt, to su prekinute dalje operacije i neće se više izdavati izvješća s balkanskog ratišta“.

 

Do aprila na Krf je prebačeno oko 140.000 vojnika. Izlazak Srba na Jadransko more završilo je katastrofom. Mali otok Vido kod Krfa koji je služio kao bolnica pretvoren je u “otok smrti”, a more oko njega u “plavu grobnicu”. Bez mogućnosti sahrane, oko 5.000 umrlih «spušteno je u more». Iz pijeteta prema umrlima, najvećim dijelom srpskim vojnicima, grčki ribari «sljedećih 50 godina nisu izlovljavali ribu» u tom području.

Crna Gora

Godinu dana poslije, na solunskom frontu uhapšen je Dragutin Dimitrijević Apis, glavnokrivljeni za organizovanje atentata na Franju Ferdinanda. Pravi razlog njegovog smaknuća, (u kojem su strijeljana još dva majora), bio je taj što je Apis kao član «Crne ruke» (Ujedinjenje ili smrt) rukovodio Majskim prevratom 1903. godine u kojem je svrgnut i ubijen kralj Aleksandar Obrenović. Činilo se samo da ubistvo jednog prestolonasljednika nije kažnjivo djelo, ali ubistvo jednog kralja nije smjelo ostati nekažnjeno.

Na današnji dan 1916. Crnu Goru, koja je Berlinskim sporazumom 1878. nakon Crnogorsko-turskog rata dobila « međunarodno priznanje i znatno teritorijalno proširenje », napustio je kralj Nikola I, nakon austrougarske invazije. Zbog nesretnih okolnosti, ujedinjenja Crne Gore sa Kraljevinom Srbijom 1918., Crna Gora nije uspjela povratiti svoj međunarodno-pravni suverenitet. Kralj Nikola I umro je izolovan u emigraciji, a sahranjen je u jednoj ruskoj crkvi u Italiji.

Bosna i Hercegovina

Nije na taj dan, ali domalo, te godine.

U svijesti naroda nije ostalo mnogo od niza decenija pod Austrougarskom vlašću. Ne sjećam se da je neko slovom i rječju podsjetio na godišnjicu smrti  svoga, bosansko-hercegovačkog cara. Naime, dvije godine prije završetka Prvog svjetskog rata, novembra 1916. godine  umro je bh. car Franjo Josip I, i tako je, pored mnogih drugih zemalja kojima je bio vladar (car i kralj), Bosna i Hercegovina ostala bez svog vladara. Za razliku od danas, carevina Nj.V. bila je ta koja je Osmanskom carstvu za preuzimanje uprave nad Bosnom s ponosom platila 2 miliona engleskih funti u zlatu. Berlinski sporazum 1878.  bio je samo farsa iza paravana već  dogovorenog.

19.01.2017


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.