Jesmo li to naše ćevape zamijenili hamburgerom?!

Običaji, tradicija... MI!

Foto: Ilustracija / ljb

Globalizacija, ili globalni način bitisanja na neki način ugrožava tradicionalne oblike života u Bosni i Hercegovini. Narod je davno rekao "veća riba guta manju ribu", tako da se našim potomcima može desiti da nacionalna jela budu Mc Donalds hamburgeri, umjesto ćevapi ili sarma, te da im nacionalni junak bude Bruce Willis.


04.07.2012.

Uzeir Bukvić , pisac, dokumentarista i filmski radnik koji živi i radi u Norveškoj, a koji je u svojim djelima tretirao pojam običaja i tradicije u Bosni i Hercegovini na neki način kroz svoje pisanje pokušava da sačuva ono "iskonsko", ono "tradicionalno".

 On naglašava ono što smo spomenuli na početku teksta, da globalna kultura ipak ide na štetu malih naroda, malih kultura, pa i malih tradicija.

 "Naš svijet je sklon poštovanju nekih ponašanja ili tradicija, tako da je i sam čin rođenja u našoj tradiciji determinisan kao običaj. Bosanac i Hercegovac je rođenju na neki način dao simboličan pečat običaja. Tako se rođenje sina označava pucanjem iz vatrenog oružja", ali kako ističe naš sagovornik takvi običaji se zamjenjuju novim oblicima veselja koji pomalo liče na konfekcijski sadržaj, nego što tu ima neke duše ili nekog narodnog veselja i ljepote.

 Svadbeno veselje se u tradiciji također obilježava pucanjem, koje služi tjeranju nečistih sila i zlih duhova od novog  porodičnog gnijezda. Također, da stvari ne bi pošle po zlu, kaže se da mladoženja ne smije vidjeti vjenčanicu prije sudbonosnog dana. Ženidba ima mnogo maštovitih običaja, koji predstavljau pravo kulturno bogatstvo. U prijašnjim vremenima je bilo neizostavno da se mlada na propisan način isprosi. Tu zadaću su u većini slučajeva imali očevi ili braća mladoženja koji bi dolazili u kuću djevojke te s njom i njenim roditeljima dogovorili svadbu. No, u nekim krajevima je mladoženjina majka bila glavna te ugovarala sve s budućom nevjestom i njenom majkom. Danas se samo ponegdje sačuvala ova tradicija. Gotovo svi znaju da je bijela vjenčanica simbol nevinosti i čistoće, no jeste li znali da i veo igra važnu ulogu, ali uz uslov da je bijele boje? Naime, on štiti od zlih sila, a također, prema narodnom vjerovanju kako bi odagnala uroke, mlada mora na sebi na dan vjenčanja imati nešto staro, nešto novo, nešto posuđeno i nešto plavo.

 Pravljenje kuće je u Bosni i Hercegovini  veliki čin. Stara poslovica kaže da je čovjek dužan da napravi kuću, formira porodicu i napiše knjigu, zato je gradnja doma veliki čin u bosanskohercegovačkoj tradiciji. Taj običaj je različit iz kraja u kraj, ali uglavnom postoji neka dramaturgija i oko toga običaja, pa se tako temelj obilježava krvlju jagnjeta  ili teleta, a u nekim krajevima se u temlje stavlja zlato. Prilikom izgradnje krova radnicima se donose pokloni koji se stavljaju na takozvane "rogove". Košulje, peškire i posteljinu, u nekim krajevima i rakiju, obično donose komšije i to se sve stavlja na krov za glavne majstore. Ovaj običaj je ušao i u epsku poeziju.

Sagovornik našeg portala ističe da u kraju gdje je živio, u Brčkom, pošto je rođen nakon smrti oca običaj je bio da muško dijete obavezno spava sa mladom.


Sahrane su također vrlo "maštovite". Svaki narod na neki poseban način obilježava odlazak na drugi svijet. Običaj je poslije dženaze ili sahrane svratiti na kafu ili piće, ne treba ići direktno kući i ima tu još dramaturgije koja je različita u svakom dijelu naše zemlje. Vjerski običaji su prepuni maštovitosti naročito u katoličanstvu i pravoslavlju.

Bukvić naglašava da već dugo živi u dijaspori, u Norveškoj, ali poštuje ono vlastito i što je vrlo zanimljivo njegovo" vlastito" poštuju i ljudi koji nemaju ništa sa našom tradicijom.

 Nemoguće je odvojiti čovjeka, Bosanca i Hercegovca od prirod, naša odora je nastala iz prirode i brdovite divljine. Tradicionalna muzika je nešto na što smo kao nacija ponosni i nekako još uvijek njegujemo sevdalinku koju moramo sačuvati od zaborava.

 Zanimljivo je spomenuti i to da se u posljednjih pedeset godina ništa nije promijenilo u našoj tradiciji? Jesmo li to mi izgubili na maštovitosti i kreativnosti, ili nas je "poklopio" taj novi talas koji se izgleda sve više prihvata, nego ono vlastito?! Ne smijemo biti ironični prema znanju i onome što smo mi!

 Pripremila: Alma Alilović-Kurtović


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.