KLIMATSKE PROMJENE NA POLITIČKOJ SCENI BIH

FOTO: Ilustracija

Davno su prošla vremena kada se znalo koje je godišnje doba.

1.11.2012.

Zar se nije za pitati, kako je moguće, da su mnoge demokratske države u stanju, da velikom brzinom u trenu zaborave vanredna stanja iz svoje prošlosti, stanja i vrijeme kada je kod njih cvjetao kriminal i bezvlašće?! U mnogim civilizovanim zemljama Zapada, dugo vremena takvo stanje bijaše suzbijano običnim sredstvom i načinom – vješanjem o prvu granu slobodnog drveta ili prislanjanjem uza zid i strijeljanjem na licu mjesta. Vanredne situacije zahtijevaju vanredne mjere. Provođenje smrtne kazne bijaše ‘za uzor', svakodnevna predstava za dokone šetače. U nekim zemljama svijeta provođenje smrtne kazne i danas nije nepoznanica, dapače, neke od zemalja u kojima se smrtna kazna još uvijek primjenjuje i provodi, svijetli su primjer i uzor stepena uspješnosti, demokratije i demokeratičnosti. Naravno, postoji i sijaset drugih primjera, sa Istoka.

Preskočimo geografske širine i dođimo sebi.

Stanje koje se danas u Bosni i Hercegovini živi i doživljava, vjerovatno će ostati uklesano kao vrijeme bezvlašća. Vrijeme ‘društva sa ruba građanskog rata', javnog kupleraja koji se vrti oko duhana, droge, utjecaja i javnih krađa, koje društvo polahko, ali sigurno dijele na one koji kradu i oni koji nijemo bivaju pokradeni. Slika budućeg društva: budućih bogataša i buduće sirotinje! Vrijeme kriminala i korupcije, za divno čudo svijetlih primjera, kod nas ostaje nekažnjeno i iz nekog neobjašnjivog razloga – ne sankcioniše se.

Nema potrebe ili nema interesa?!

I, jedno, i drugo. Odgovor je bliže istini, ako bi se ‘čin kažnjavanja’ izvršio poređenjem, da lijeva ruka treba (može i smije!) da kazni desnu?! To se još nije dogodilo, dok na repu događaja visi duh varljive nade i još varljivijih pitanja: kada i hoće li uopšte?! Osim prijeko potrebne renesanse Tužilaštva BiH, postoji prijeka potreba za provođenjem iste i na drugim nivoima vlasti, a ako je vjerovati onoj narodnoj, da “riba smrdi od glave”, onda su izuzev pomenutih, potrebni i dublji ‘hirurški zahvati’ u društvu koje tone i ne primjećuje znakove pored puta, silne migove vremena i interventnu potrebu vlastitog prilagođavanja klimatskim promjenama. 

U vremeplovu naše duge povijesti, doduše za onih davnih i zlohudih vremena, bijaše poznato da se za svaku sitnicu u provođenju državne funkcije odgovaralo vlastitim uhom, nosom i glavom i nesretniku kojem biješe uručen katil-ferman, nakon ceremonije kraćeg ovozemaljskog oproštaja, slijedila je ceremonija katilskog davljenja iza zatvorenih vrata. Tako se održavao red. Pet stotina godina. Doduše, katila više nema, nema ni narodne Vlade koji bi prestupnike kažnjavao ‘poštenom’ zatvorskom kaznom. Nered je opet zavladao, a narod plaho isprepadan i preplašen ćuti, ‘i ne diše’. Dosta toga je ovaj narod prevalio preko svojih leđa. To svijet ne zna ili ne želi da zna. Koga i briga?! Kao iz daljine čuju se narodne poruke upućene ispod glasa, u najgoroj varijanti, poruke vremenu onih koji su se drznuli da donose odluke u ime cijelog naroda i društva, a za to (po njihovom mišljenju!), nemaju mandat niti odobrenje?!

Čovjek opet zaboravlja, neće ili nije u stanju da uči od historije. (Ne samo danas, već i jučer!?) Niko ne zna zašto?!

U društvu današnjice stvorila se klima koju će teško objasniti nečije Nobelovo djelo. Stvorila se klima čudnovatog ponašanja i jedinstvenog stanja koje je teško formulisati: fama vremena civilizovanog društva, kojem ‘u svom jadu i bijedi', ne padaju na pamet barbarske metode naprednog Zapada?!

Zbog toga, život teče između dva nogostupa. Kriminal diže prašinu, kultura po pravilu završava u kanalizaciji, a civilizovano društvo se usred redovnog začepljena poradi bacanja svojih kulturnih institucija, jadno davi u vlastitom otpadu.

Još jedna zima je na pragu i učestalost opravdanih pitanja, ima li se dovoljno energije i snage, da se zagrije zaleđeno stanje na političkoj sceni Bosne i Hercegovine?!


Piše: Hamdo Čamo


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.