Kontrast života

www.LjutiBosanci.com

Piše Dželila Porić

I opet sjedim tu u lijevom uglu moje sobe i po ko zna koji put razmišljam o univerzalnim istinama života. Ako bi se one i mogle nazvati istinom.

Prva misao koja mi uvijek padne na pamet je ljubav, ali postala je toliko učestala i dosadna tema o kojoj bi se moglo razglabati danima a da se ništa važno ne kaže.

Druga uvijek nekako dođe tuga, pa čežnja, patnja, nostalgija, također monotono usađena u našu svakodnevicu da je i ta realno-nestvarna glupost na dnu mojih važnijih prioriteta o tumačenju.

A onda dođu ljudi.

Glupaci, zabadala, bezvrjednjaci, dvolični lažovi, egoisti, manipulatori, filmači i budale. I one bolje od njih umalo da poznajem, ali svi su mi postali toliko jednolični da više ne vidim razliku. Svaki dan susrećem se s par njih, hrlim kroz masu hiteći svom utočištu - umu.

Oduvijek je kontrast jedina važna banalna istina koja nas uporno šamara svojim postojećim stanjem, zatim nam se grohotom nasmije u lice, a mi smo i dalje ili toliko zalupani ili toliko slijepi da ne možemo vidjeti ono što nam je ispred nosa.

Kako je je život  naša sveopća egzistencija, a kontrast život, onda je sve jedno, mada to i nije nepoznata tvrdnja.

Crno - bijelo, dan - noć. Istina - laž, život - smrt.

Crn je dan, bijela noć. Laž je život, a istina smrt.

I tako je naš život kontrast koji sa bilo kojom univerzalnom istinom daje laž.

I čemu onda misliti i ubijati se sa svim tim lažima beskorisja? Ali jedna činjenica mi u isto vrijeme i pomaže i odmaže. I boli me i voli.

Naš narod već odavno je skrenuo sa pravoga puta.

Zemlja - nebo, svjetlo - tama.

Ako na nebu su anđeli, meleki, duše šehida i dobrih ljudi, onda to zasigurno mora biti svjetlo. A i čula sam da je raj tamo negdje na sedmome nebu.

Zemlji preostaje tama. Eto mota narodu: "Čvrsto nogama na zemlju". Čvrsto u naumu iskvariti srce, čvrsto od Boga okrenuti leđa. Eto naših ljudi! - ljudožera tame - ovozemaljskih žderača "ljepote i uživanja".

Blago vama koji ste uputili skrušeni pogled u nebeske visine, a za nas ostale kako šta.

I kako je sve kontrast vratimo se na našu prvu misao o univerzalnim "istinama".

Ljubav. Svaka nas povede bolu kad-tad. Tuga - čežnja za srećom. Patnja isto. Nostalgija - čežnja sadašnjosti za prošlim. A čežnja ko čežnja, samo da nam je sreće i ljubavi i sve do mora ravno.

Kontrast, kontrast i opet kontrast. Morbidna i nepoznata igra nadnaravnog s nama. Ponekad nama bizarna, turobna, vesela il' skrita.

I na tolika pitanja koja si postavljamo, o kojim razmišljamo, zar postoji odgovor u našem glavnom izvoru realnosti?

Realne laži. Jedine nerealne i jedine prave istine.

Još uvijek preteško?!

Ništa! Pogled prema gore i čekaj kontrast života!


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.