Majka Crnog labuda Senada Mehdina Hodžića

Čovjek nikada ne zaboravlja svoje dijete

Na pitanje kako živi, Hurija Hodžić, majka heroja oslobodilačkog rata Senada Mehdina Hodžića, poznatog kao Crni labud, odgovara da "živi onako", živi što mora, što je to Božija volja. A Božiju volju treba poštovati.

Puno čita


Život je, kaže, teško breme u koje stane svega i svačega, u kojem se i tuge i radosti, u trajanju koje je Bog odredio, poslože i, većinom, zaborave. Samo jedno, do tabuta, kaže Hurija, čovjek nikad ne može zaboraviti - svoje dijete.
- K'o da sam ga jučer rodila. I sad mi slika pred očima kad je prohodao. Bili smo rudarska porodica. Sjećam se kad je krenuo u školu, kad je išao na takmičenja u džudu. Kad je položio vozački ispit, upisao fakultet... I on i sestra mu Ajša studirali su psihologiju... S Ajšom je bio posebno vezan. Pravi brat i sestra... Vozio je motor, bilo ga je dika gledati - vraća svoje sjećanje Hurija, listajući stare fotografije koje joj svaki put vrate sjećanje na vrijeme prije pogibije njenog sina.
Hurija danas živi u Tuzli. Sama. Kćerka Ajša živi u Švicarskoj više od 30 godina, redovno je posjećuje. Hurija, pak, posjećuje samo Senadov mezar, jer za druge posjete, kaže, nema snage. Obavila je hadž i za sebe i za Senada. Iako je u 78. godini, od čega skoro 40 godina živi na inzulinu, začuđujuće, Hurija je održala svoju mentalnu svježinu. Rijetke su žene njene dobi koje toliko puno čitaju.
- Službovao je Senad, kao policajac, u Dubrovniku nekoliko godina. Potom u Puli, pa u Makarskoj, gdje ga je zatekao i rat u Hrvatskoj. Kao specijalac bio je premješten u Benkovac. Mislim da je tu imao prvo ratno kaljenje. Poginula su mu dvojica kolega pred njegovim očima... Jednoga dana, 1991. godine, samo je bahnuo na kućna vrata. Pitam ga šta je, sine, čudo si došao, na što on reče: "Došao sam da branim svoju zemlju..." Ja se smijem, ne vjerum u ono što mi kaže, a on veli: "Mama, i ovdje će biti rat, a ti mi nemoj vjerovati" - govori majka Hurija.
Vremena koje je Senad proživio u Tuzli od povratka iz Hrvatske ona se sjeća s posebnom gorčinom. Konkurirao je za posao u tuzlanski MUP i nisu ga primili.
Htjeli hapsiti
- Senada je tih dana stalno pratila civilna i vojna policija. Dođu kolima pred kuću, a on im, dok ih ja na vratima pitam šta hoće, pobjegne preko balkona. Koliko sam samo noći provela čuvajući stražu u avliji, jer je za njim bila raspisana potjernica. Isti oni koji su dolazili da ga hapse, gledam, sada po TV-u pričaju o odbrani i spašavanju naroda - kaže Hurija Hodžić.
Sjeća se Hurija i početka rata, koji je Senad dočekao na Kula Gradu u Zvorniku. Jedne noći došao je kući i naredio joj da se sprema i ide kod kćerke u Švicarsku. Otimala se, ali Senad nije popuštao. "Mati, rat je, nemam ja vremena da mislim o tebi i tvojoj bolesti", rekao joj je. Bilo je to samo nekoliko dana prije njegove pogibije...


- Noć nakon što je poginuo na san mi dođe moj Senad. Gledam kako ga neka cijev udari pravo u oko i to mu oko krenulo da ispadne. Ja ga pitam: "Šta to radiš, Senade?", a on mi odgovara: "To sam ja, mati, htio, ne brini". Ustanem iz kreveta... Ujutro zovem u Tuzlu, pitam je li mi poginuo Senad... Niko neće da mi kaže. Tek su mi sedmi dan rekli. A majčino srce je osjećalo šta se dogodilo - riječi su majke Hurije koju smo ostavili u njenom stanu u tuzlanskom naselju Stupine, samu, prepuštenu sjećanju i vjeri u Boga, kao jedinom razlogu koji je drži u životu. 
 

Maštao je o Bosni u kojoj će Bošnjaci hodati uzdignute glave
- Nepravda i laž su gori od rata. Moj sin je bio idealista i maštao je o Bosni u kojoj će vladati pravda, a Bošnjaci hodati uzdignute glave. Kažu, nema Senada među pokretačima otpora... Mrtva usta ne govore, ali on i njegovi drugovi najbolje znaju gdje je ko bio tih sudbonosnih dana. Ja znam da revolucija jede svoju djecu, ali zar baš mora pojesti i sjećanje na njih? Jedan naš general mi prije nekoliko godina kaže da on nije poznavao mog sina i ne zna ko je on. Velim, kako će ga poznavati kad je u vrijeme kad je Senad poginuo, on još nosio šapku JNA - razočarano zbori majka Hurija.

 

LjBcom/avaz


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.