Moj je život Švicarska

Poznati je naslov pjesme Dine Dervišhalidovića, poznatijeg kao Merlin.
Kako je Vama, kako je sa Vašim Životima?!

22.11.2012.

U Švicarskoj uveliko traju pripreme za Novu godinu, Božićne praznike, svode se računi, uređuju izlozi, gradovi puni svjetla, mirisa, elana, mnogi se pripremaju za veliki Doček i nove radne pobjede..Firme svojim ‘saradnicima’ dijele poklone, pripremaju iznenađenja, daju povišice, trinaeste plaće, bonove za kupovinu po sniženim cijenama..tu je i ekstra bonus za ostvarene rezultate…atmosfera u kojoj čovjek osjeća Život i Svijet oko sebe. Osjećaj, da Čovjek dohvaća Nebo..što je možda posljedica optičkog uređenja visećih, zvjezdanih lampiona.

Pitam se, ne kao Malik, ima li kod nas ‘barem nešto nalik’..?!

Sjetim se priča bosanskih uposlenika slovenskih firmi i trgovina u BiH, da im se ne dozvoljava odlazak na WC za vrijeme radnog vremena, daleko od toga – da se pomene ‘topli obrok’ ili kakva riječ kritike vezane za posao, kakva potreba..?! Takvima je kažu, osiguran trenutni otkaz.Tako je u sredinama, gdje zakoni i sindikati nisu moćni i jaki. Zar njih ne čine pojedinci koje je udružila muka i zajednički interes, a jače zakone kao što je poznato, ne mogu da izglasavaju i donose slabi, ovisni i nejaki..?!!

Mnogi dočekuju zimu bez grijanja, sa kojih stotinjak maraka u kućnom budžetu, kruha i graha za ručak i to bi trebalo biti TO – životno zadovoljstvo! Sjetimo se onog TV-priloga u kojem mladić plačući ponavlja da je gladan hljeba?! To se ne zaboravlja tako brzo. Mali je broj onih koji se mogu nazvati bogatima, a pozamašan, koji se slobodno mogu nazvati lopovima! Iznenadili biste se, koliko je veliki broj VJERNIKA svih boja među njima..?! Srednji sloj koji drži državu na nogama, poodavno uništen, ne postoji, što se može reći općenito i za NAŠE selo koje je, barem teoretski, odvajkada održavalo život u sredinama otmjenog grada. Danas je sve drugačije! Mnogo drugačije.

Kad kažem ‘kod nas', misli se na ‘nešto', neko varljivo postojanje čudesnog oblika države, zapravo protektorata, i to slobodarski orijentisanom Čovjeku teško pada. Da treća strana vlada ‘prvima, drugima, trećima'…zato, jer nisu u stanju da vode brigu o sebi..?!

O slušanju želja, ‘paljenju motora', zapravo ‘građanskom ćORKU’ koji nije u stanju u vlastitoj kući da rješava probleme, ipak nađu eto za shodno, na društvenim mrežama da riješava tolika državnička pitanja, što je bolno i suvišno govoriti. Po običaju, ništa od toga, jer je to gubljenje vremena.

Na kraju, kad ne pomažu priče već prosta matematika čistomjesečnog preživljavanja, po tradiciji ostaju običajne riječi pune utjehe i sabura:“ Pomozite sebi, pa će Vam i Bog pomoći!“ I, u svojoj muci, ne zaboravite na one koji manje imaju od vas.

Piše: Hamdo Čamo


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.