Nećete vjerovati kada je nastala čuvena izreka “dužan k’o Grčka” i šta se tada dešavalo …

Iako svi znamo čuvenu izreku “dužan k’o Grčka”, malo ko zna da ona uopšte nije novijeg datuma! Prva dužnička kriza u toj zemlji datira još iz davnina! Vjerovali ili ne – Grčka je bila dužna mnogo prije Ciprasa… još od Platona i Aristotela!

U svojoj istoriji, Grčka je već nekoliko puta bila u finansijskom škripcu, a izraz “dužan k’o Grčka” nije nastao ni iz čega već se, jednostavno, ustalio zbog ekonomske krize koja je ovu zemlju često znala da potresa. Kao po nekom nepisanom pravilu, najveće probleme u Grčkoj, uvijek su predstavljale finansije.

Zanimljivo je da je prvu dužničku krizu Grčka imala još u 4. vijeku prije nove ere! Tada je 13 grčkih polisa (gradova-država) uzelo kredit od hrama u Delosu. Većina njih dug nikad nije otplatila, a hram je izgubio 80 odsto pozajmljenog novca.

Ne tako davno, Grčka je međunarodnim povjeriocima dugovala astronomske iznose, evropska trojka diktirala je Atini uslove iako ona nije željela da vrati dug, ali onda je na scenu stupila Njemačka i počela da tjera Grčku da ispuni svoje obaveze – ovaj scenario se već dogodio u 19. vijeku!

Svašta se izdešavalo, ali je do danas njemački kancelar Oto fon Bizmark ostao jedini političar koji je uspješno naplatio potraživanja!

Kad i kako je sve počelo?

Historija moderne Grčke u znatnoj mjeri je historija dugova, a samo stvaranje te države početkom 19. vijeka bilo je popraćeno finansijskim nedaćama.

Naime, Grčka je u januaru 1822. proglasila nezavisnost od Osmanskog carstva, ali je ta nova država bila “rupa bez dna”. U pomoć priskočio bavarski kralj Ludvig I, ljubitelj antičke Grčke, koji je na taj način očigledno želio da se zbliži sa Grčkom i njenom historijom, piše Jutarnji.hr.

Svoj cilj je djelimično postigao tako što je novoj državi u nekoliko godina pozajmio mnogo novca, ali je ubrzo i ustanovio da dužnik ne plaća svoje dugove! Međutim, bavarski kralj je ipak kalkulisao, jer se nadao da će pozajmicama ojačati svoju političku moć što mu je zaista i pošlo za rukom, ali kratkoročno.

Sve je krenulo tako što je tadašnja “trojka” koju su činile Francuska, Rusija i Engleska kao žiranti grčke nezavisnosti, odlučila da nova država mora da postane nasljedna monarhija, a za prvog kralja postavljen je Ludvigov sin Otto, koji je tada imao 16 godina.

On je 2. maja 1832. izabran za grčkog kralja, ali budući da je bio maloljetan, konce u novostvorenoj kraljevini vukao je njegov otac. Ubrzo je otkrio da u Grčkoj ima mnogo posla, jer je infrastruktura bila u katastrofalnom stanju.

Angažovao je finansijske stručnjake, arhitekte i pravnike, ali nedostajao je novac.

“Trojka” je uplatila 60 miliona franaka hitne pomoći Grčkoj, ali to nije bilo dovoljno!

Ludvig je stoga svom sinu na grčkom prijestolu do 1837. tri puta pozajmio novac. Dva puta je dao po milion franaka, a treći put milion guldena što je u današnjoj valuti više od sto miliona eura! Pozajmljeno, ali ne i vraćeno, jer Ludvig do kraja života nije dobio natrag svoj novac!

Naravno, pozajmica sama po sebi nije bila jedini problem. Ludvig I nije bio apsolutni vladar, Grci su prestali da plaćaju rate duga, u Bavarskoj je ponestalo novca i Ludvig je 1848. morao da se povuče.

Sada već bivši vladar morao je sam svojoj državi da vraća kredite koje je dao Grčkoj. Sin na grčkom prijestolu nije mu bio od koristi, jer je pao u nemilost i 1862. je protjeran iz Grčke.

Prema računici historičara Hansa Filipija, Grčka je 1880. Bavarskoj dugovala, uključujući kamate, 5.243.428 maraka i 57 feninga!

Bavarska je 1871. postala dio nove njemačke države čiji je kancelar postao pruski političar Otto fon Bizmark. Ujedinjena Njemačka time je postala grčki povjerilac. Grčka je u tom trenutku pokušavala da proširi svoje granice na sjever i tražila je za to saveznike u Evropi. Fon Bizmark je imao razumijevanja za tu grčku namjeru, pod jednim uslovom – da Grčka “ispuni svoju dužnost”.

– Država “koja ne plaća dug časti” ne zaslužuje da se poveća – rekao je navodno tada njemački kancelar.

Grci su pristali na pregovore. Pokazalo se, međutim, da ne žele da plate kamate, a Bavarci su na kraju isplatili 1,6 miliona franaka duga. Povjerioci su tako, iako sa zakašnjenjem i uz neka odricanja, došli do svoga novca.

A Njemačka se pokazala kao sila koja ne oprašta dugove, pa makar za utjerivanje bile potrebne i decenije.

Tako se kroz istoriju izraz “dužan k’o Grčka” objeručke prihvatio kao sinonim za abnormalne dugove, a posljednjih godina u Evropi se sve češće čuje i to da se Grke, jednostavno, ne isplati spašavati.

 

Izvor: Jutarnji.hr / Dnevno.rs
10.07.2017


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.