PISMO JEDNOG MLADOG DOKTORA BAKIRU IZETBEGOVIĆU: ZNAŠ LI KAKO BOLI KAD TI OTAC KAŽE – DA SAM BAR POGINUO!

Piše ti El Bake jedan patriota koji je do jučer bio spreman poginuti za svoju državu, a sad molim Boga da ona nestane…Nikada Bake nisam razmišljao da odem, a sad mi je to jedina opcija za egzistenciju i opstanak…

Znaš li ti ljudino kako je ići u školu dnevno po deset kilometara pješke pa onda 40 kilometara autobusom, i to ako imaš para za mjesečnu, a bude, pozajmi se, odradi na njivi ta jebena mjesečna pa se onda uči… I  tako 4 godine srednje skole, 6 godina fakulteta…

Znaš li ti Bake kako je dan provest’ sa dvije marke, kako je živjeti od socijalne pomoći, a završiti medicinu i postati doktor medicine koji je ovdje, u ovoj tvojoj avliji, samo tema za zezanciju, za ismijavanje…Onaj ko nije učio i ratovao taj sada dobro živi…Ti si Bake to omogućio… 

Znaš li ti Bake kako boli nakon svog tog mučenja i učenja sjediti u kući, biti na birou mjesecima, dok TATINI sinovi, koji su bez mučenja, vezom i novcem,  završili sada rade i liječe takve k'o tebe…Da Bog da vas Bake takvi liječili čitav život…

Znaš li ti Bake šta znači dva sata spavanja, šta znači ispit bez štele, bez stranke, bez novca, znaš li kako je boljelo to sve, a zbog čega, da bih bio danas na tvome birou…Jebo vas Bake vaš vitalni interes kad mi ne daš osnovno pravo na život i na egzistenciju

Šuplja vam je priča da treba samo učiti…Oni što ne uče, a znamo svi ko su ti, dobijaju desetke, bivaju najbolji studenti i zapošljavaju se bez problema, a moje znanje, ovdje, ne vrijedi, pored takvih vaših besmrtnih studenata.

Znaš li Bake ko dobija tvoje debilne stipendije, znaš li, zapitaš li se, kako se mi sa prosjekom 8,6 osjećamo, kako mi koji zimi tražimo drva po šumi, ljeti radimo za dnevnicu, a završimo fakultet, znaš li kako mi živimo…To ti se zove umijeće preživljavanja, sposobnost snalaženja u novonastaloj situaciji, ili ti inteligencija, mada ti nemaš pojma o tome…, a ja ću učiti njemački, valjda mi bar vizu daju, a ima 100. 000 ovakvih i svi su su spremni na sve Bake…

Znaš li Bakire Izetbegoviću kako boli kada ti otac, koji je ratovao za ovu državu i ostao bez posla, bez igdje ičega, kaže DA SAM BAR POGINUO SAD BI BAR IMALI NEKU PENZIJU? Možeš li ti to progutati kao što gutam ja. Znaš ti Bakire i što je on ostao bez posla nakon 35 godina staža jer lahko vi  firme bacate u stečaj…Znaš ti i što mu ne daju penziju, sve ti te zakone znaš, jer su oni tvoj izum koji kaže daj onome ko ima da ima još, a oni koji nemaju neka propadaju, neka crknu…

Hej Bake, ti si car, tako mislis o sebi, jer samo car može mirno spavati, dok mu carstvo gladuje…Ja ne bih mogao tako jer da znam da neko, do mene, nema ništa, ne bih mogao spavati, vjeruj mi, ali radi toga što nas još ima takvih, trpim, trpim te…, jos malo, jer nas Bog trpi još uvijek…

Ti i tvoja stranka, prokleti bili i ne vadite se na vjeru, jer vi nemate pojma šta znači biti musliman, ne prljajte mi čistinu Islama.

I još uvijek imaš obraza izaći pred narod, u medije…

I za kraj, srdačan pozdrav Bakinjo, ako ti trebadne liječenje, dođi, moja etika i Hipokratova zakletva mi nalaže da pomažem i takvim kao što si ti, i da te, ne treba ti markica, liječim džaba, jer ovdje džaba i živim…”

Izvor: Najportal.netJumagazin.info,


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.