POLITIKA: NORME I NORMATIVI

Od svog postanka čovjek želi da sazna o sebi, svijetu koji ga okružuje, zakonima i zakonitostima neba, zvijezda, sazviježđa i galaksija. Jedni su zbog svojih spoznaja nemilosrdno spaljivani, drugi su saginjali kičme ili glave duboko zabijali u pijesak, zbog svega onoga što je već objavljeno, što se zna i ne zna, treći i četvrti opet, na tom putu još uvijek prate Heraklita i njegovu „Panta rei – Sve se kreće!“

Foto: Ilustracija

Piše: Hamdo Čamo

Mnoga sveučilišta bave se naukama od kojih većina pokušava dinamično predstaviti metodiku i metodologiju shvatanja, znanja, spoznaja, uspjeha i uspješnosti baziranih na principima teorija. Ubrzo, nakon stručnih analiza dolazi se do novih-starih spoznaja, da put uspjeha mora biti utemeljen na kontrolisanim aktivnostima, čija će ponovljivost uspjeha biti zagarantovana, dapače –  cementrirana garancijom. Iz tog procesa koji još traje, proizašle su nus-pojave: norme, normativi, normativna regulativa, normativne odredbe.

Normativna regulativa pojedincima, grupama i društvu u cjelini daje na znanje „kako bi nešto trebalo biti“. To jest, ako se radi onako kako je propisano, zadovoljava se očekivana norma, kojom se postižu rezultati – poslije kojih opet, ako su postignuti – slijedi očekivana naknada, nagrada i priznanje. Sa druge strane, ne slijedi li se normativna regulativa i ne postignu li se općenito od društva očekivani rezultati, slijede aktivnosti suprotne naknadi, nagradi i priznanju, koje na kraju mogu da uključuju i nose daleko teže posljedice od rečenog.

Pretpostavka razumijevanja je spoznaja razvojnog puta normi, normativa, normativnih regulativa, na kraju čijeg puta danas, u društvima visokih zahtjeva i produktivnosti, imamo uključene skoro sve društvene aktivnosti, utemeljene na već znanim zakonitostima normativnog djelovanja, uključujući i  veoma važan istrument, instrument kontrole. Nabrojmo samo neke od društvenih aktivnosti koje su bez instrumenta kontrole nezamislive. Tu spada bankarstvo, administracija, privreda, obrazovanje, zdravstvo i t.d. Sve društvene grane i aktivnosti, osim jedne, a ona se zove politika.

Kako politika, od svih nabrojanih najviše utiče na djelovanje i funkcionisanje svih njih, pa i same sebe – na ljestvici vrednovanja i najodgovornija – zar kao takva nije i ona sama podložna normativima i normama djelovanja, po kojima je moguće kontrolisano ustanoviti, adekvatno nagraditi ili sankcionisati uspjeh i neuspjeh u radu i poslovanju?

Poslije mnogih predavanja, seminara, zakona, knjiga i uputstava, vrlo brzo se može ustanoviti nedostatak normi djelovanja političara u kojima akcenat ne leži u redovitosti posjeta sjednicama i političenja, koliko u rezultatima rada svakog pojedinca-političara. Ravnopravnost u društvu se mjeri i na taj način što kontrola mora postojati za sve, pa tako i svakog pojedinaca-političara. Da li je i kako je slijedio upute rada i kakvi su mu rezultati. Rad i uspjeh svakog pojedinca je priznat i nagrađen u društvu i od društva po nekakvim normama, a svaki nerad i neuspjeh – posebno iskorištavanje mjesta moći – mora biti zakonski sankcionisano, pri čemu je od veoma velike važnosti ukupno vrijeme reagovanja. Praksa pokazuje da u svijetu postoje dobri i manje dobri primjeri reagovanja. Pri tome političke nauke često ostaju osamljeno ostrvo u sistemu društva koje, pored toga što su svjesne važnosti svojih spoznaja, imaju poteškoća svoje spoznaje provesti u praksu, bez šire podrške i kulture lobiranja u politički život sve otuđenijih društava.

Bez obzira što je dijagnoza vrlo jednostavna, takoreći, u par koraka kontrole normativnih odredbi:

a) kako treba raditi, (šta treba)
b) kako jeste, (šta imamo)
c) šta je propušteno, (šta nije učinjeno)
d) sankcionisanje

Niko ne sumnja da se uz određen nivo tolerantnosti neće ustanoviti čak i lančani nedostaci počevši od političara, državnih zakona, institucija i organa, (tužilaštava, sudova ), na dalje. Potom slijede sankcije za koje nije potrebna volja, koliko principijelno provođenje zakonskih obaveza predviđenih za te poslove – koje u društvima sa visokom stopom kriminogenog potencijala, visokom stopom mita i korupcije gube smisao.

Političke nauke u svakom društvu zauzimaju zaslužno visoko mjesto. Pored obrazovne , one imaju i analitičku funkciju kojom poput barometra, određuju i slijede pravce sveukupnih društvenih i političkih kretanja. Svako društvo je veoma zainteresovano da ulaže u institucije i razvoj ove grane znanosti, ali i umjetnosti usavršavanja „nauke u vođenju državom“, zbog čega ima osigurano centralno mjesto. Razlog tome je jednostavan. Društvene nauke baziraju se na teorijama koje polako, ali sigurno preuzima trend tvrdih matematičkih inačica izraženih u notacijama uspjeha.

04.10-2014


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.