Praznik nerada za BH čovjeka

Piše: Aldijana Mustafić | www.ljutibosanci.com

1. maj se obilježava kao Međunarodni praznik rada još od davne 1889. godine i to na osnovu demonstracije radnika i njihova zahtjeva za osamsatnim radnim vremenom.

Postavlja se pitanje, da li uopšte takav praznik trebamo obilježavati i praznovati u Bosni i Hercegovini. Ovaj praznik medjunarodnog značaja, već je odavno izgubio smisao u našoj zemlji. Svjedoci smo da svake godine sve više mladih ljudi prijavluje se na biore,koji godinama sjede na Biroima za zapošljavanje, a oni stariji što nešto i rade skoro da ne prođe mjesec, a da ne vidimo kako štrajkaju, dižu svoj glas...samo se postavlja pitanje čuje li ko glas bosanskohercegovačkog čovjeka?!

Kad imamo uveliko takvu sliku, čemu onda svrha za Praznikom rada. U našoj državi trebalo bi umjesto Praznika rada, uvesti Praznik nerada, jer su temelji za takav praznik dobro ustoličeni, ionako u ovoj državi niko ništa ne radi.

One što smo birali i što su smješteni u udobnim foteljama, čak ni oni ništa ne rade.

2012. godina je izborna godina, već će uveliko krenuti kampanja i priča o radu, zaposlenju i ostalim istrcanim frazama, a kojima još uvijek i nakon 20 godina vjeruje naš bosanskohercegovački čovjek. Govoriće oni lijepo sa onih visokih tribina, da ih biramo, da će ukoliko budu izabrani, raditi u interesu građana, jer navodno do sad nisu mogli raditi od onih koji su trenutno na vlasti, a na vlasti iste face gledamo pune dvije decenije....pa se onda nakon svega da zaključiti da nisu mogli raditi od sebe samih.

Biraće naš čovjek i ove godine, a naši političari kažu trebaju i traže glas više, pa se onda izmedju sebe gledamo i brojimo baš kao ovce u stadu, koja je bolja i više vrijedi.

Prosperitet ove zemlje, još dugo će stagnirati dok na vlastima bude vladala retorika i poruke o mirnom razlazu i djelidbi Bosne i Hercegovine. Mislim da ovi naša ergela od vlasti previše čita bajke u slobodno vrijeme, odnosno u onom osmosatnom „radnom“ danu.

Kako simbolično, ljudi su prije 100 i više godina vodili demonstracije da bi im radno vrijeme bilo maksimalno osam sati, a mi danas u Bosni i Hercegovini smo zahvalni ukoliko ima i prekovremnog posla, sve ćutimo i radimo, samo nek se radi.

Nekad su se ljudi žalili da puno rade i svoja prava tražila demonstracijama, a u našoj državi danas sve i kad bi radili, nemamo šta, nemamo gdje...demonstracije smo zamjenili štrajkovima glađu.

Zbog svega navedenog 1. maj je već odavno izgubio smisao, barem što se naše države tiče. Ipak, naš bosanskohercegovački čovjek bio zaposlen ili nezaposlen, naučio je taj dan provesti negdje u prirodi sa rodbinom, prijateljima....makar se i odmarali od nerada.

Na kraju šta reći, osim svim građanima BiH sretan Praznik nerada!


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.