Prilike u školstvu u Bosni i Hercegovini (1878 – 1918.)

Okupacijom 1878. godine Bosna i Hercegovina se našla na značajnom kulturnom raskršću. Austrougarska uprava je učinila mnogo više u podizanju materijalne kulture u Bosni i Hercegovini nego što je učinila u oblasti duhovne kulture. Takva orijentacija se na određen način ogledala u školstvu. Škola je služila kao instrument razvijanja kulta prema Monarhiji. Svako jutro nastava je počinjala pjevanjem himne – carevke, a državni praznici, jubileji članova dinastije i njihove posjete Bosni i Hercegovini u školama su predstavljani tako da bi učenici mogli da ih dožive kao patriotski događaj.

Do uspostave austrougarske uprave osnovni vid obrazovanja u Bosnia i Hercegovini je predstavljalo konfesionalno školstvo. Njegovu osnovu su činili mektebi, pravoslavne i katoličke škole. Bošnjačko muslimansko stanovništvo je nakon okupacije čuvalo svoj sistem školstva i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj školi – sibjan mektebu. U ovim vjerskim školama nije izučavana ni latinica ni ćirilica, nego tzv. “tursko pismo”, arebica. Broj sibjan mekteba je stalno rastao. Njihov broj od 499 sa 23.300 polaznika koliko ih je bilo 1879. godine povećao, pa je 1915. godine bilo 1.233 mekteba sa 53.069 djece. Početkom XX stoljeća mektebi su reformisani, uveden je maternji jezik, račun i drugi svjetovni predmeti, sa namjerom da se bošnjačka djeca postepeno uvode u savremeno obrazovanje.

sarajevo623cfjpg22cf

Pravoslavne i katoličke škole radile su u okviru svojih crkveno -školskih općina i bile su direktno povezane sa crkvama i manastirima. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine pravoslavne škole vodili su popovi i učitelji, a katoličke škole uglavnom su osnivali franjevci i milosrdne sestre svetog Vinka iz Zagreba. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine još nekoliko godina su radili franjevci, ali su te škole postepeno ukidane i pretvarane u državne. Godine 1882. zadražano je još samo 35 škola od toga 15 dječačkih , 15 mješovitih i 5 škola za žensku djecu.

U Bosni i Hercegovini su osnovane i privatne osnovne škole, otvarane za djecu stranih radnika i kolonista. U njima se nastava izvodila na njemačkom ili mađarskom jeziku. Za djecu kolonista su otvarane posebne škole ili posebna odjeljenja pri redovnim školama. Da bi se pospješio rad škola organizovali su se školski odbori u čijem su se sastavu nalazili ugledniji građani koji su sarađivali sa nastavnicima u pitanju rada škole. Nakon okupacije BiH nastalo je novo razdoblje u razvoju srednjih škola. Kao prva srednja škola osnovana je u Sarajevu 1879. realna gimnazija koja je 1883. pretvore na u klasičnu gimnaziju.  Godine 1893. otvorena je državna klasična gimnazija u Mostaru, a 1899. godine u Tuzli. Prva realka je otvorena u Banjoj Luci 1895. godine, a deset godina kasnije u Sarajevu. Kasnije su osnovane gimnazije i u Bihaću i Derventi.

U doba austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini su djelovala i tri “duhovna zavoda”: Pravoslavna bogoslovija, Katolička bogoslovija i Šerijatsko – sudačka škola. Za pripremanje učiteljskog kadra u Sarajevu je 1882. godine osnovano Obrazovalište za pomoćne učitelje koje je 1886. godine preraslo u Učiteljsku školu. Godine 1911. je otvorena Državna ženska učiteljska škola u Sarajevu, a 1913. Državna muška učiteljska škola u Mostaru. U isto vrijeme su djelovale i privatne učiteljske škole: pri Zavodu sv. Josipa u Sarajevu (1894), odjeljenja za pripremu učiteljica za srpske škole pri Mis Irbinom zavodu  i Vakufove škole za pripremu za mektebe (1892. godine).

Od ukupno 31 srednje škole u zemlji, 13 ih je bilo smješteno u Sarajevu, 5 u Mostaru, po 2 u Tuzli, Travniku i Banjoj Luci, a po jedna u Bihaću, Bijeljini, Brčkom, Derventi, Livnu, Reljevu i Trebinju. Iako su broj škola i učenika postepeno rasli, 1910. godine u zemlji je bilo po tadašnjim kriterijima, 87 % nepismene djece i omladine starosti od 7 do 20 godina.

Do okupacije 1878. godine u Bosni i Hercegovini nije bilo naučnih ustanova. Pretežno nakon 1878. godine su počeli stizati prvi strani naučnici, uglavnom arheolozi i geolozi, zatim medicinski radnici i biolozi. Da bi se spriječilo odnošenje spomenika kulture iz Bosne i Hercegovine, te da bi počelo sistematsko proučavanje prirodne i društvene osnove zemlje, osnovano je u Sarajevu 1885. godine Muzejsko društvo, a 1888. godine Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu.

 

Autor: Adem Mehmedović


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.