SARAJEVO, GRAD BOGATE HISTORIJE

„Ne postoji nijedan drugi grad kao što je Sarajevo. Tu se sastaju istok i zapad, on je i evropski i orijentalni grad.”

Sarajevo. Skica, Ž.N.

Poznat kao “Grad na Miljacki”, ovaj grad je jedan među najljepšim i najinteresantnijim gradovima u Bosni i Hercegovini. Bezbrojne turiste svojom ljepotom plijeni koji upravo zbog njega dođu da zavire u ovaj kutak Balkana. Šetajući bezbrojnim ulicama i uličicama upoznaju ljepotu i šarm grada, kao i ljude tradicionalne gostoprimljivosti. Baščaršijom se širi miris sarajevskih ćevapa, jedinstven u svijetu. Kroz Baščaršiju, poznatu zanatsku četvrt, prolaze mnoge ulice, uličice i čikme u kojima se nalaze dućani, koji su egzistirali još u 16 st. Mnoge manufaktuure prilagodile su se turizmu i turistima, tako da je taj dio grada neizbježna destinacija za turiste.

Sarajevo je zbog neizmejrna šarma, ali i zgodna položaja postao glavni grad. Kroz njega teče rijeka Miljacka koju prekrivaju mnogobrojni mostovi uz koja se prostiru mnogobrojna šetališta prilagođena svim uzrastima, ljubiteljima odmora i rekreacije. Bentbaša je poznata kao mjesto odmora koje u svom sastavu ima veliko šetalište, a u ljetnim danima kupalište.

Desetak kilometara nizvodno, ispod Igmana, nalazi se poznato izletište – Vrelo Bosne. Malo da je ko dolazio u Sarajevo, a da nije posjetio Vrelo Bosne sa svojim izvorima, prostranim travnjacima, uređenim restoranima i hotelima. Vrelo Bosne jedno je od najvećih izvorišta pitke vode u Evropi i predstavlja prirodni dragulj. Vrelo Bosne se nalazi u sastavu Ilidže, koja je poznato ljetovalište, kao i lječilište za dušu i tijelo. (Iladž, onaj koji liječi). U neposrednoj blizini nalazi se Rimski most, koji potsjeća na vremena kada je Ilidža kao lječilište privlačila Rimsku vojsku. Na Ilidži su interesantna arheološke iskopine koje datiraju iz razdoblja od 2400 – 2000g. p.n.e.

“Po pričama Osmanlija, Sarajevo je bilo najljepši grad u evropskom dijelu Turske, poslije Carigrada. Izuzetno ponosan na svoju nezavisnost, ovaj grad nije priznavao drugu vlast osim spahija, i nije dopuštao više od dva dana godišnje, u svojstvu gosta. Godine 1860, Omer-paša ga je konačno zauzeo, a 1878. Berlinski kongres ga je dodijelio Austriji.” (A. Avelo, 1896)

Piše: Hamdo Čamo


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.