Sevdah doživljava novi procvat

Evropska turneja Sevdah Takhta Damira Imamovića počinje večeras u Bosanskom kulturnom centru Sarajevo, a uoči početka turneje razgovarali smo sa Imamovićem

Sevdah Takht, prvi put kao kvartet

Nenad Kovačić (perkusije), Ivan Mihajlović (električni bas), Ivana Đurić (violina) i Damir Imamović (tambur i glas) završavaju posljednje probe pred početak evropske turneje. Turneja kojom će Sevdah Takht Damira Imamovića promovirati album “Dvojka” počinje sutra navečer u 20 sati u Bosanskom kulturnom centru Sarajevo, a bend će prvi put nastupiti kao kvartet. Ubrzo nakon Sarajeva, Sevdah Takht će prvi put svirati u Pančevu, a nakon šest godina Imamović se vraća u Tuzlu gdje će, u BKC-u, nastupiti 24. septembra. Turneja “Dvojka” odvešće bend i u Ljubljanu, Maribor, Novo Mesto, Bruxelles, Zürich, Veneciju...

Optimističke pjesme

“Dvojka” donosi pregršt autorskih pjesama, koje, kako je primijetila muzička kritika, nastavljaju tradiciju sevdaha dirajući u neke od najosjetljivijih tema današnjeg bh. društva. Album je producirao Chris Eckman, vizuelni identitet dao mu je Mirko Ilić, a izdavač je prestižna World music kuća Glitterbeat Records. Album je pokupio sjajne kritike u prestižnim svjetskim medijima (Guardian, Songlines, fRoots, London Evening Standard), a BBC Radio je Imamoviću i njegovom bendu posvetio dvije muzičke emisije.

Damir Imamović rođen je u Sarajevu, 1978. godine, u porodici u kojoj se njegovao sevdah. Odmalena se bavio muzikom, a u potpunosti joj se posvetio nakon završenog studija filozofije. Na muzičkoj sceni aktivan je već deceniju, a osim izvođenja i interpretiranja sevdaha, Imamović se bavi i istraživanjem njegove historije. Uoči početka evropske turneje sa Damirom Imamovićem razgovarali smo o turneji, singlu “Sarajevo” i slici grada kroz muziku, novoj generaciji sevdalija, savremenosti sevdaha i još ponečemu.

Koncertom u sarajevskom BKC-u Sevdah Takht će krenuti na evropsku turneju. Također, prvi put ćete se predstaviti kao kvartet. Kakva su očekivanja od ove turneje?

- Iskreno, za sada nam je stalo izvesti album na put, pred publiku. Drago mi je da ljudi već znaju i vole pjesme s albuma i jedva čekam da zasviramo. Što se tiče većih očekivanja, neumorno radimo na tome da sviramo što je moguće više na međunarodnoj sceni. Dobili smo zaista divne recenzije u svjetskim medijima i na nama je da sada to pretvorimo u dužu ljubavnu vezu.

Album “Dvojka” najavio je singl “Sarajevo”, koji je munjevito postigao veliki uspjeh. Koliko je simbolično što na evropsku turneju krećete upravo podno Trebevića?

- Meni je ta simbolika jako važna. Čak toliko da je pjesma “Sarajevo” nekako u prvom planu promocije sarajevskog koncerta. Ljudi je već jako dobro znaju i to me istinski veseli.

Može li se reći da je ova pjesma unijela neke nove kvalitete u tradiciju pjevanja o Sarajevu? Ne kažem da se posljednje dvije decenije nije kritički pjevalo o Sarajevu, ali te pjesme nose nešto drugačije žanrovske etikete. Uz sevdah se, danas, obično veže neka romantična, idealizirana slika grada.

- Mi smo nova generacija koja treba da izmašta svoje Sarajevo i moramo izbjeći zamke starijih generacija. Posljednji jak val autorskih pjesama desio se za vrijeme socijalističkog zanosa 1950-ih i 1960-ih. Svi su ohrabrivali optimističke pjesme, a sevdah je bio tužna muzika. Tako je tradicija “hvalospjeva” o gradu zapravo neka sevdalijska verzija socijalističkog zanosa koja je kasnije pretvorena u patriotizam 1990-ih. Muzika uvijek oslikava vrijeme, tako da nije ni čudo da sevdah danas govori o stvarima koje nas bole: siromašni smo, uvijek na rubu konflikta, mladi odlaze u alarmantnim brojkama.

Bez riječi

Nisam to radio planski, ali se nisam iznenadio kada sam nakon snimljenog albuma shvatio u kolikoj se mjeri bavim svijetom oko sebe.

Sjajne kritike u značajnim svjetskim medijima (Guardian, Songlines, Huffington Post itd) potvrdile su vrijednost Vašeg decenijskog muzičkog angažmana. Šta se u tih deset godina promijenilo u recepciji sevdaha i možemo li danas reći da se nakon jednog “posrnuća” sevdah ponovo “osovio”?

- Mislim da je nas nekoliko uspjelo izboriti novo poštovanje umjetnosti sevdaha i izdići ga iz komercijalizacije po svaku cijenu. Činjenica je da sevdah danas doživljava svoj novi procvat. Sevdah projekti sviraju na domaćoj, regionalnoj i međunarodnoj sceni, o njima pišu svjetski magazini, naša izdanja izlaze kod renomiranih međunarodnih izdavača. To nije palo s neba i za to smo se borili i kreativno i poslovno. Uzbuđen sam zbog toga šta će se novo pojaviti u vezi sa sevdahom jer sam siguran da nas još iznenađenja čeka.

Godinama ste istraživali historiju sevdaha. Jednom ste rekli da Vam je to istraživanje pokazalo da su najpopularnije stvari iz prošlosti potpuno nestale, a neke marginalne pojave odredile današnji način izvođenja. Moj je utisak da ta pojava prati sve umjetnosti, prije svega zbog toga što popularno računa sa efemernim estetskim efektima. Međutim, želim Vas pitati šta je iz te prošlosti sevdaha danas “savremeno” i da li je, možda, nešto prešućeno?

- Savremen je sevdah i tematski (iako se to uvijek ne vidi na prvu), ali i zanatski ili formalno-umjetnički. Neki od poetskih načina da se ispriča priča, izvede poenta ili zainteresira ona koja sluša, i danas su itekako savremeni. 

Prešućenost je već pitanja aktuelne recepcije. Svako od nas se svrbi gdje ga češe pa ističe ono što mu je važno, a minimalizira ono što ne voli. Jedina razlika je da su se sevdaha u zadnje vrijeme uhvatili mladi i, bar volim tako misliti, progresivniji ljudi pa su ponovo na tapetu teme koje je gerijatrijski etno-romantizam sklanjao ustranu: seksualnost, manjinsko viđenje svijeta, pobuda i dr.

Mene je sevdah dugo odbijao zbog toga što sam imao utisak da u njemu nema mjesta za komično i humorističko. Kasnije sam našao neke sjajne humorističke pjesme, kakav je, recimo, “Imao sam deset žena”. Da li su takve pjesme izuzeci ili sevdah zaista može ponuditi i komičku sliku svijeta?

- Komedija i tragedija uvijek idu skupa. Nekoliko prvih mojih koncerata svirao sam bez ijedne izgovorene riječi. Bio sam zaljubljen u estetiku tuniskog udiste Anouara Brahema čiji koncerti su prolazili gotovo bez izgovorene riječi i to mi se jako svidjelo.

Himzin stand-up

Onda sam na jednom koncertu propričao i otkrio da mogu neke važne stvari reći na način koji je sarkastičan, duhovit, zajebantski. I ne samo da mi je tako neke stvari bilo lakše reći, nego se taj comic relief moment pokazao odličnim da na neki drugi način osvijetli tragiku pjesama koje sam pjevao. Dugo nakon toga sam otkrio da je Himzo Polovina imao isti pristup i da su njegovi nastupi bili puno bliži američkoj stand-up tradiciji nego čednosti folklorizma u koju je sevdah vječito trpan.

I danas se često čuje fraza da je sevdah balkanski blues. Znam da ste Vi to komentirali na način: “Ako želite blues, evo vam ‘Summetime Blues’”. Spominjem to, međutim, zato što Vas želim pitati da li je moguća internacionalizacija sevdaha? Odnosno, da li savremeni izvođači sevdaha mogu doći do globalne popularnosti do kakve su ranije došli, recimo, muzičari sa Kube ili iz Malija?

- Ja sam već vrlo uspješno svirao sevdah sa ljudima iz Indije, Turske, Amerike, Belgije, Slovenije itd. Također, imao sam dosta radionica na kojima sam pjevanju sevdaha učio Belgijance, Dance, Holanđane, Indijce i dr. Pitanje je truda, vremena i zalaganja, ničega više. Mislim da bi to bio predivan proces iz kojeg bi i sevdah puno naučio.

”Dvojku” ste izdali i na vinilu, to je prva sevdah-ploča nakon raspada Jugoslavije. Vinil se vratio, ali mnogi smatraju da je to samo hipsterski trend. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

- Moj izdavač mi javlja da mu je prihod od vinila (ne samo za naše izdanje nego za sva izdanja u proteklih nekoliko godina) dosegao prihode od digitalnih downloada. Mislim da tome ne treba ništa dodati.


Oslobođenje.ba,

Piše: Edin SALČINOVIĆ,

16.09.2016


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.