Srbija ne može Kosovo namirivati u BiH

STJEPAN MESIĆ, BIVŠI PREDSJEDNIK HRVATSKE

Stjepan Mesić

Sa optimizmom u EU • Srbija mora doživjeti katarzu kao Njemačka poslije Hitlera • Međunarodna zajednica treba izvršiti pritisak, kako bi oni koji ne prihvaćaju BiH kao realnost, otišli sa scene

16.03.2013.

Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske (što je u susjedstvu javna politička funkcija sa plaćenim uredom), održao je tribinu o ulasku Hrvatske u EU i šansama za BiH, pred auditorijom kojeg je činilo više od 300 građana Bihaća.

Uz pomoć kolega novinara, nakon konferencije, od Mesića smo dobili detaljne odgovore i obrazloženja za njegov optimizam i bezrezervno povjerenje u EU. To nas je malo iznenadilo. Budući da je Mesić u Predsjedništvu doživio raspad zajednice Jugoslavije, očekivali smo od njega više skepticizma o novoj zajednici zemalja. No, Evropsku uniju bivši predsjednik dočekuje raširenih ruku.

Prepoznajmo resurse

• Zbog najava iz EU, podizanja starosne dobi za penzionisanje, mnogi u Hrvatskoj strahuju da tek sad slijedi robovanje kapitalizmu. Da li se Vi s tim slažete?

– Nema mjesta za strahovanje, jer vi imate ljude koji žele nastaviti dalje raditi, a imate i one koji su toliko izraubovani da ne mogu raditi ni do 65 godine. Dakle, različiti su interesi, sveučilišni profesor sa 65 može najviše pridonijeti, sa iskustvom i znanjem puno toga može napraviti, ali mora ići u mirovinu. Ljudski život u ovom novom vremenu je produžen, radni vijek je produžen i vjerojatno će do toga doći i u Hrvatskoj, ali u ovom momentu nismo u poziciji da to pitanje rješavamo. Najvažnije u ovom momentu je trud da stvorimo nova radna mjesta koja stvaraju nove vrijednosti. Administraciju je lako stvoriti, ali ko će je hraniti ako nemamo proizvodnih radnih mjesta? Moramo da se organiziramo i prepoznamo resurse, da se osigura da radnik adekvatno bude nagrađen, da onaj koji ulaže ovdje otvara nova radna mjesta, a otvoriće ih ako od toga ima koristi, profita. Interes radnika, interes ove regije je da interes ima i onaj koji ulaže.

• Može li se vjerovati bankama?

– Danas imate primjer u novinama da jedna banka sav svoj profit izvozi iz Hrvatske, dok druga banka izvozi 50 posto, a pola ulaže u Hrvatsku. No, većina ih izvozi sve. A zašto? Zato što naše banke nisu više naše, i one rade za svoju kuću, eventualno državu. Zato je važno da sada, kada ozbiljni ljudi preuzimaju uzde politike, budu toga svjesni i da ne daju sve u bescjenje kao što je to nekada išlo. Znamo kako je sve završilo katastofalno, kada su ljudi kupili naše firme, radnike bacili na ulicu, a rasprodali supstancu.

• Bosnu i Hercegovinu na Evropskom putu priječe mnogi unutrašnji faktori, o kojima Vi imate zanimljive observacije?

– Bosna i Hercegovina mora dobiti mehanizme, koji moraju imati za cilj standard Evropske unije. Da bi se došlo do tih mehanizama, u Bosni i Hercegovini moraju postojati ljudi na vlasti koji grade BiH, a ne da od jednog dijela zemlje prave državu. A to je samo iluzija, Bosna i Hercegovina mora opstati kao država, nema šanse za njeno razbijanje. Imate onih koji kažu: "Čekaj, Srbija je ostala bez Kosova, pa hajdemo se namirit na Bosni i Hercegovini.” To ne može biti točno, jer imamo to u primjeru Njemačke. Ta jedna kulturna nacija, u momentu kada nisu imali nijednog nepismenog građanina, krenula je za Hitlerom ostvariti jednu nemoguću misiju, prihvatili su osvajati svijet. Nisu uspjeli, ali je Njemačka doživjela katarzu, danas prednjače i u evropskom udruživanju i u demokraciji, za razliku od susjedne države, koja je krenula nedostižnim ciljevima stvaranja velike Srbije. Eh, sada i oni moraju da dožive katarzu, jer nismo im mi izabrali Miloševića, njega je Srbija izabrala, zato moraju prihvatiti ono što je prihvatila i Njemačka nakon Hitlera, mora snositi svoje posljedice.

• Može li međunarodna zajednica povesti BiH ka Evropskoj uniji?

– Ona to mora, jer ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju, samo je napravljen jedan korak a poslana je poruka regiji da nije završen proces evropskog udruživanja. To se mora dogoditi sa svim zemljama naše regije. Svijet je sad zaokupljen nekim kriznim žarištima koja su izvan Evrope, ali će se sada morati okrenuti i ka Evropi, jer ne može biti združivanja u Evropi, a uz to razbijena Bosna i Hercegovina. To jednostavno ne može biti.

• Hoće li trgovinska razmjena između naših zemalja opstati u istom obimu, s obzirom da Hrvatska izlazi iz CEFTA-e, a Bosna i Hercegovina mora zadovoljiti evropske standarde?

– Bosna mora biti spremna za evropske standarde, mora se spremiti kao što smo se i mi u Hrvatskoj morali spremiti. Ali, međunarodni faktor morat će odigrati veću ulogu. Mi sad imamo primjere gdje Hrvatska svoja sporna pitanja sa Slovenijom, iz domena politike, prebacuje na područje evropskog zakonodavstva i tamo će se riješiti. Potpisali smo i jedan memorandum po kojem će se riješiti i pitanje štediša Ljubljanske banke. I opet, jedino primjenom prava, pitanja se rješavaju. Međunarodna zajednica mora izvršiti pritisak, da oni koji ne prihvaćaju realnost, a Bosna i Hercegovina je čvrsta realnost, ne mogu imati odgovorne pozicije u BiH. Takvi moraju otići sa scene. Ashdown je nekada to dosta efektno rješavao.

Veliki trud

• Ove sedmice je obilježena godišnjica ubistva srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Šta mislite o Srbiji nakon njega?

– Srbija je nakon Đinđića izvršila jednu veliku policijsku ofanzivu, oko 11.000 ljudi je bilo uhapšeno, da bi se došlo do grupacije koja je sudjelovala u uklanjanju premijera, premijera koji je bio na evropskom putu. Želeći prilagoditi Srbiju evropskim standardima, zasmetao je određenim krugovima. Izvršioci njegovog ubistva jesu uhvaćeni, ali mislim da naredbodavci još nisu. Od prvobitnog zamaha, nakon Đinđića, Srbija je došla u jedan zastoj ka EU, to se vidjelo i po rezultatima njihovih izbora, ali ni sa njima nije sve riješeno. Sada je na Beogradu da šalje poruku i u Bosnu i Hercegovinu i na Kosovo, poruku da nema imperijalne Srbije, velike Srbije, velike Hrvatske ili Albanije. Moramo se suočiti sa činjenicom da one države koje postoje oko nas, da su one tu definitivno. Susjeda ne biramo, ali možemo sa njim da živimo u miru.

• Srbija i Hrvatska su potpisnici Dejtonskog sporazuma, a kod nas još ne postoji konsenzus za kreiranje novog ustava. Mogu li Srbija i Hrvatska pomoći?

– Hrvatska je bila garant da Bosna i Hercegovina ostane jedinstvena i cjelovita, u tome je i Srbija bila garant. U smislu da se jedan dio BiH želi odvojiti, na što sam se jednom referirao, mi bismo poštovali svoju garanciju. Ali, danas to garantuje NATO i nema mogućnosti razbijanja BiH. A oko tog velikog truda, da se donese novi ustav, tu međunarodna zajednica mora pomoći. Bez njenog pritiska to neće ići.


Za Oslobođenje,
PIŠE: Fahrudin BENDER


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.