Šta iza sebe ostavljaju naši savremeni ajani u Sarajevu?

Baščaršija: Stare slike

“Krajem XVI stoljeća, u Sarajevu se govorilo turski, arapski, perzijski, bosanski, hrvatski, srpski, mađarski, njemački, talijanski, španski, hebrejski… Rođeni Tuzlak, Muhamed Hevai Uskufi još 1631.godine, piše svoj Bosansko – Turski rječnik nakon izdatih sličnih riječnika za druge jezike, kao perzijsko-turski (Osman b. Huseyn Bosnevi, 1583), i arapsko-turski (Muhamed b. Er-Rumeli Bosnevi, 1624). Hevaijin savremenik je franjevac fra Matija Divković koji piše bosanskim jezikom, a u Tuzli fra Stjepan Matijević piše Ispoviedaonik koji se štampa (1630) ćirilicom u Rimu. Mletački štampar i izdavač Marco Ginami (1635) šalje svoga sina u Fojnicu da bi naučio bosanski jezik od franjevaca.

Alija Bejtić u knjizi Ulice i trgovi Sarajeva napominje da za čitavo vrijeme vladavine Osmanlija u gradu Sarajevu nijedna mahala ni ulica se nije prozvala imenom nijednog sultana, nijednog vezira, niti bilo kojeg velikaša jer za ondašnje tradicionalno shvatanje to nije bilo prirodno. U to vrijeme zakonitost u davanju imena ulica ili mahala (kvartova) se ogledala uglavnom po izgradnji zadužbina (uglavnom džamija) i po doprinosu pojedinaca tom sokaku ili što se ime ulice vezalo za ime neke ugledne ličnosti koja je imala kuću u toj ulici. Druga uzročna veza je davanje naziva od strane naroda po morfološkim i sličnim vezama kao Hrid, Gorica, Bjelave, Višnjik, Podhrastovi ili ulica Tijesna, Brđanska, Strmac..

Zabilježeno je da je namjesnik Topal Osman paša otvorio prvu pivaru (1864) i zlatnikom platio prvu kriglu piva. Tačno 150 godina poslije..”

Historija grada


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.