Stazom šehida bužimskog viteza Izeta Nanića

Posljednji put sklopi oči tog kobnog 05. augusta 1995. godine. Tog dana prestalo je da kuca junačko, hrabro, bosansko, ratničko, viteško, a nadasve bužimsko srce, srce ponosa i prkosa cijele Bosanske Krajine i Republike Bosne i Hercegovine.

Stali su u red njegovi saborci da se posljednji put oproste od svog vođe. Sagnuli su da poljube to vedro i prkosno lice junaka, umotano u bijele ćefine.

Suze su tog dana lile kao kiša.Plakao je Bužim, plakala je Bosna i Hercegovina.

U jednom trenutku se činilo kao da se cijeli svijet sakupio na jednom mjestu!

Mukla tišina je zavladala!

Jecaj, plač, tuga, bol za odlazkom legendarnog komandanta Izeta Nanića osjećali su se u zraku. Ta mala herojska čaršija postala je gluha i nijema, za sva druga zbivanja okolo. Zavladali su šok i nevjerica, da je zauvijek napustio nas naš komandant Izet Nanić i otišao stazom šehida, da bude komandant stroju hiljadama šehida koji su dali svoje živote za odbranu domovine.

 

Crni august! Peti dan u tom mjesecu!

Dan kad je BiH ostala bez hrabrog ratnika, neustrašivog viteza, legendarnog vođe, ponosnog sina i prkosnog Bošnjaka.

Oštar,  vojnički i britki hod od na čelu Vitezova, dok su prolazili bužimskom čaršijom, krasio je ovog borca.

Mehku dušu je pokazivao samo u razgovoru sa porodicama šehida i opraštanju od svojih saboraca šehida.

Junačko srce, dok je rame uz rame išao sa borcima 505. Viteške bužimske brigade na prve linije razgraničenja.

Skromnost i skrušenost, ne izdvajajući se po vojnom činu i mjestu na koje je bio postavljen.

Njegova dobronamjernost i merhametluk ogledali su se dok je sa svojim saborcima djelio i posljednji zalogaj u tom ratnom vihoru i crnom vilajetu koji se nadvio nad Bužimom.

Oštroumnost, energičnost i hrabrost, najkraće rečeno bio je čovjek sa velikim ljudskim vrijednostima. Ostaće zapamćen kao borac i stariješina, spreman uvijek na nove herojske podvige, vedar i nasmijan.

Njegovi govori pred postojenom 505. Viteškom brigadom davali su nadu, euforiju i entuzijazam  do konačne i slobodne Republike Bosne i Hercegovine.

Borbu i svaki pedalj slobodne zemlje smatrao je važnijim od vlastitog života.

Bedem odbrane naše Bosanske Krajine, čin generala dobio je posthumno.

Brigadni general Izet Nanić, odlikovan je i ordenom heroja oslobodilačkog rata.

Ne osjeti naš Izo miris slobode, bila je tu, viorila se nad našim krajem, ipak „Vitez od Bužima“ zauvijek nas je napustio!

 

I danas nakon 16. godina, ista ona gorčina i knedla u grlu, bol u prsima, a i kiša nad Bosanskom Krajinom. Pada kiša, padaju krajiške suze za jednim od najvećih sinova Bosne. Plače Bužim i oplakuje svog heroja.

Padaj kišo, ali ne možeš saprati svaki grumen bosanske zemlje natopljen krvlju šehida!

Čak ni danas se ne mogu naći prave riječi u ovom bolnom trenutku!

I danas uspomene kao pečat urezane i opomena da lik i djela generala Izeta Nanića ne smiju biti zaboravljena.

10. maj, 30. juni, 15. april, 27. juli, 25. oktobar, 05. august i tako skoro svaki dan u mjesecu i godini u ratnom vihoru od 92. do kraja 95. godine.Neko će se zapitati šta predstavljaju ti datumi. Ne, to nisu obični datumi.

TO SU DATUMI OBAVEZE, SJETE, NEZABORAVA I VJEČITOG PAMĆENJA!

Datumi  iz novije historije Bosne i Hercegovine, kad smo se opraštali od naših šehida i poginulih boraca, koje treba da pamti svako od nas. I danas ti datumi treba da budu dio našeg sjećanja na dane pogibije najvećih bosanskih sinova, kad ugradiše svoje živote u odbranu domovine.

 

Sjećanje,  ne i zaborav!

Godine idu, prolaze, sa njima i sjećanje blijedi, ako to dozvolimo!

Učimo naše potomke o jednoj isitini, istini o pravdi i borbi!

Učimo ih, jer u našim školama to ne uče!

U školama su tri historije!

Laž i istina nikad nisu mogli zajedno!

Ne zaboravi narode, naše pale šehide i bjele nišane širom cjele Bosne!

Pamti i sjećaj se njihovih otvorenih očiju, nisu stigli svijeta da se nagledaju!

Nisu gledali svoje rođeno potomče, sad već odraslo momče i djevojče!

Pamti one ćefine umrljane krvlju, bjelom kanafom su vezani, u mezar sa bismilom spušteni, tad su i posljednji put viđeni!

Sutra je godišnjica pogibije rahmetli brigadnog generala Izeta Nanića. Neka njemu i drugim šehidima Allah dž.š podari lijepi Džennet i veliki rahmet njihovim herojskim dušama!

 

Stazom šehida

 

Penjem se,

noge od kamena,

tijela stamena,

treba mi vremena,

da vazduh udahnem...

mezar ti dotaknem

pred njim se zareknem,

da tvoja djela i dalje će živjeti.

 

 

Otišao si stazom šehida,

tebe i brata majka izgubi iz vida,

dao si život za slobodu Bosne

El Fatiha tebi pred dušu,

o ponosni krajiški sine!

(Posjeta turbetu generala Izeta Nanića)

 

 

Piše: Aldijana Mustafić

www.ljutibosanci.com

 


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.