Stolac

Piše: Hamdo Čamo

U pisanom djelu “Stari hercegovački gradovi” Hamdija Kreševljaković pominje grad Vidoški u Vidovu polju iznad varoši Stoca, gdje mu se i danas dobro poznaju ruševine. U turskim izvorima uvijek se naziva kao Vidoška u kojoj je pored posade i dizdara na čelu uspostavljena vidoška kapetanija. Ime je dobio navodno po rijeci Viđoštici, danas znanoj i zvanoj Bregavi. Vidovo polje se pominje prvi put 1417. godine, a grad 1444. godine kao zemlja hercega Stjepana. Ovuda prolazi i Evlija Ćelebija 1664. godine i pominje 600 kuća i mlinove sa 180 kolesa. Historija govori da se gromovi i barut ovog grada nikako nisu podnosili i da je u najmanje dva navrata zbog groma eksplodirao barut, čime je grad dobro stradao. Historijski izvor navodi da je 1775. grad bio opskrbljen sa 120 sanduka baruta.

Stolac je gradić koji leži u blizini Mostara u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Još u srednjem vijeku nalazio se na raskrsnici trgovačkih puteva, te je i sam bio poznato trgovačko mjesto kroz koje su prolazili i Grci i Rimljani, mletački, osmanski, a kasnije i austrougarski osvjači. Smješten je u plodnoj dolini rijeke Bregave u oazi vode i zelenila u odnosu na škrti kamen okolnih planina. Ipak, ovaj mediteranski kraj nije samo poznat po kvalitetnom vinu, već po najraskošnijim materijalnim dokazima svih oblika života posljednjih 3500 godina, koliko su stari poznati nalazi Daorsoi ili Daorson, hercegovačka Mikena, koji je bio glavni grad heleniziranog Ilirskog plemena Daorsa, danas u selu Ošanići povrh Stoca (IV-III vijek p.n.e.). Daorsi su bili ilirsko pleme koje je živjelo od 300. do 50. godine prije nove ere u dolini rijeke Neretve. Tokom građanskog rata između Cezara i Pompeja, Daorson je razoren i uništen je dio plemena Daorsa. Razorili su ga ilirski Dalmati (44-43. p.n.e.), saveznici Pompeja. Nedaleko od Stoca nalaze se vrijedni spomenici bosanskohercegovačke kulturne baštine: Nekropola Radimlja, Nekropola Boljuni, Begovina, Ošanjići, Badanj, Bregava, Vidoški – stari grad Stolac, Šarića kuća.

Na žalost u toku agresije i ratnih dešavanja 1992-1995 grad Stolac ostao je bez mnogih svojih obilježja, “uništena je džamija Ismail Kapetana Šarića, džamija Hadži Alije Hadžisalihovića, pravoslavna crkva iz 1870. god. Jednu od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini, sultana Selima iz 1519., zapaljena i srušena, nadovezuju se i drugi spomenici, Silahtar Jusuf paše hamam, Ali Paše Rizvanbegovića kuća, Stara kuća (Mujina), Džulhanimina kuća, mezarje, biblioteke. Stolac trenutno ima preko 35 objekata ili lokaliteta na listi nacionalnih spomenika. Neki od navedenih spomenika su: Čaršijska džamija (prvi nacionalni spomenik koji je obnovljen, a u potpunosti bio razoren 1993 godine od strane HVO i HV), Podgradska džamija, Ćuprijska džamija i Uzinovićka džamija, Ošanjićka crkve, Trijebanjska crkve, Poplatska crkve i crkva na Poljubi u samom Stocu.” Većinsko stanovništvo Stoca uvijek je bilo Bošnjačko od 50-70%, slijede bh Hrvati od 10-30% i bh Srbi do 20%. Po navodima Vikipedije, “poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, prijeratna općina Stolac podijeljena je u dvije općine: općinu Stolac, koja je ušla u sastav Federacije Bosne i Hercegovine i općinu Berkovići, koja je ušla u sastav Republike Srpske.”

 

Bibliografija:

[1] “Stari hercegovački gradovi”,  Hamdija Kreševljaković i Hamdija Kapidžić
[2] “Putopisi”, Evlija Ćelebija, 1664
[3] “Stolac”, Wikipedia


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.