Svijet - Na kursu konfrontacije

Patriotima su namjere uvijek časne, da li su i djela?

Svijet je svjedokom promjena. Klimatskih i drugih, sve skupljih i složenijih političkih izbora širom svijeta. Ko su izvori tog silnog izbornog novca i gdje završi taj silni novac? Patriotima su namjere uvijek časne, da li su i djela? Krovove državnih vrhova, većinom su bile zaposjele socijalno-demokratske snage i stranke. Svaka stranka naravno, želi da dokaže, koliko je i demokratska. Da li stvarno to ona jeste i koliko jeste, može se prosuditi po analizi afera, kao propratnih pokazatelja. Jedna afera manje ili više, mislite!? Običnog čovjeka se sjete tek u vrijeme izbora. Kako se brzo kurs može promijeniti, (čovjek promijeni stav u dvije autobuske stanice!), pokazuju rezultati istraživanja koje zadnjih decenija, posebno godina, pokazuju izvjesnu „radikalizaciju" svijeta, a time i zauzimanje „tvrđeg kursa" sklonog izrazito nestabilnom vremenu, koji na žalost, najčešće rezultira krizama i ratovima većih razmjena, koji odnose, manje života stvarnih učesnika rata, a sve više, na žalost - živote civilnog stanovništva.

O diskusijama, da „to civilno stanovništvo" u svemu tome „i nije toliko baš nevino", navodno zbog demokratskog izbornog aparata, i mehanizama koje stvarno u praksi drži i kontroliše, izuzimajući izraženu nacionalnu svijest, revnost, osjećaj važnosti vršenja izborne dužnosti svakog građanina, ovdje nije tema. Neko može reći: „I, ne mora biti!" Drugi pokazatelji, na žalost, govore suprotno.

Ekonomska, finansijska kriza. Stanje i putevi novca su prvi pokazatelji. Ko koliko troši, kada troši i na što troši. Šta ko, gdje i koliko konzumira i koliko (ne) kupuje. Koliko izdaje, zašto troši, a koliko štedi. Kolika je nezaposlenost, prihodi, rashodi, vojna izdvajanja, koliki je deficit, a koliki sufict. Ko plaća, taj naređuje.

Dobrobit društva, napredak ili stajanje na mjestu, pa i nazadak društva - govori puno o drugim stvarima, a ponajviše o tome, ne koliko je ko pojedinačno kriv i odgovoran za trenutnu situaciju, već se gleda cjelina, da li je kompletno društvo odgovorno ili neodgovorno, a time i pokazatelj - da li je društvo, kao cjelina uspješno ili nije.

Neodgovorno je, čak i opasno, da jedna strana, koja integralno ovisi od druge, optužuje i okrivljuje drugu. Time se širi nepovjerenje, stvara jaz, udaljavanje, a time i nemogućnost funkcionisanja društva u cjelini.

Politička situacija u zemljama, povezana sa mnogim drugim faktorima - drugi je pokazatelj.

Volja ili ‚ne-htijenje' društva, kao cjeline, da krizna pitanja rješava, ne mirnim putem, već silom, često i zbog nereagovanja, rezultiraju, kao kod požara, još većom štetom, još većim konfliktima. Sva društvena kretanja ogledaju se projekcijskom preciznošću, poput vlastite slike u zrcalu. Povećanje nasilja na javnim mjestima, kao što je stadion, škola, ulica, mjesta javnog saobraćaja, do nasilja u porodici. Jedno nasilje, po zakonu akcije i reakcije, ne ukida, već stvara drugo nasilje. Sve upućuje na nemogućnost izbjegavanja konfliktnih situacija mirnim putem i konfliktne situacije u mnogim društvima svijeta, vidno su u porastu, uključujući vjerske, kao i centralne sile koje opravdavaju svoje postojanje.To je slijedeći, treći pokazatelj.

Da bi društvo, kao „živi mehanizam", sebe odbranilo, povećanjem pojava društvenih bolesti, općeg društvenog defetizma, počinje, iz različitih pobuda, da donosi brizantne odluke, koje će u budućnosti imati teške i porazne rezultate, po tkivo cjelokupnog čovječanstva, a tiče se - kontrole i sigurnosti.

Rast enormnih izdvajanja, na sigurnost i kontrolu, koja izazivaju lavine i potrese na drugim područjima.

Život postaje komplikovaniji. Nekad davno, udoban i bezbrižan, pojačava sad strah i brigu za egzistenciju. Rastu „želje i potrebe". Jedne zemlje i društva žive iznad, druge ispod svojih mogućnosti. Planeta zemlja se „troši", nastaje borba za preživljavanje, energetski izvori ostaju i jesu jedina nacionalna valuta i svaka „normalna" zemlja je zato, do posljednjeg časa ljubomorno i čuva. Već odavno se vode ratovi za vodu. Nalazišta se znaju, čeka se pogodan trenutak, da se i na te „izvore života", konačno stavi pravo veta. Onaj, ko to na vrijeme ne shvati, osjetit će punu snagu prava jačega! Lov na resurse je otvoren.

Slijedi niz „pokazatelja", da ih je ovdje većinu čak nemoguće i nabrojati.

Jedan od pokazatelja je povećanje rasizma, zauzimanje „nacionalističkog kursa", koji stvarno nije niti prestajao da postoji, od kraja Drugog svjetskog rata na ovamo, a na žalost, koji prelazi granice država i u porastu je čak u državama, koje se smatraju „visoko demokratskim", time - ugodnim i pogodnim za život?! Izraz vlastitog nezadovoljstva, počinje u vlastitim glavama. Izraženost nezadovoljstva prvo prema sebi, pa onda prema drugima. Kad nestane „svih drugih", historija i praksa pokazuju, nastaju holokausti, genocidi. Nacionalizam ostaje nacionalizam i on u punoj formi, koja je normalnom umu nezamisliva, pogađa upravo adresanta i adresu odakle je i krenuo. Zato, ‚revolucija', ma odakle dolazila kažu, jede čak i vlastitu djecu.

Jednostavna formula koju dapače, razumije i neobrazovana osoba je da, nasilje stvara nasilje, a da mržnja stvara mržnju! Kako se posije, tako se i požanje! Plansko provociranje strahova, tema je za sebe.

Na planeti su ljudi ti koji stvaraju zakone, granice, slobodne ljude, robove, razorna oružja, rasizam, pravo „prvenstva" ovoj ili onoj boji kože, grupi, narodu, državi, kontinentu, pravila pripadnosti, diskriminacije pa, ako se iz tog nešto loše i izrodi - ne može se kriviti nikog drugog, osim sebe - čovjeka, koji s ponosom voli sebe nazvati - čovjekom koji misli.

Jedan od pokazatelja, izraza, novijeg datuma „društvenog raspoloženja„, su i grafiti. Izrazom, jedan od „najmekših" oblika, ali ne i po šteti i koštanju uklanjanja istih. Da bi se izbjeglo uništavanje „omiljenih" objekata napada, fasada, sredstava javnog prijevoza, koji ostavljaju ružnu i tužnu sliku mjesta, grada i okoline, mnoge sredine svjesno mladima dodjeljuju „mjesta umjetničkog izražavanja", cijele areale zgrada, prostore, zidove, gdje nastaju prava umjetnička udruženja, pokreti, umjetnička geta i kolonije.

Nemogućnost društva i države, da se suprostavi nasilju, kriminalu, korupciji, nezaposlenosti, samo su neki iz palete mnogih pokazatelja. Zauzimanje „konfrontacijskog kursa" društva, samo je pokazatelj, da je u pitanju više od same konstatacije, da se radi samo o „prolaznoj krizi". Ovaka „dešavanja" u društvu nisu nikako slučajna, kako to političari žele vjerujući da prikažu, jednostavno iz razloga, što demokratska i slobodarska društva jesu „drugačije ustrojena", skoro nespremna da se suprostave izennadnom konfliktu koji „nadrasta" predstavu o vlastitom funkcionisanju.Društvo, država, bez daljeg posjeduje moć, snage i sredstva da se suprostavi svakoj situaciji, na žalost, najčešće, brzinom djelovanja ispadne da nije dorasla brzini „lavine" koju „izazivač krize" pokrene. Nagle promjene situacije jednostavno „pregaze" nespremnu zajednicu i prikaže njenu ranjivost i nesposobnost. Time ne može ići u korak onom brzinom, kojom se kreće „problem-lavina". Najbolji primjer, odnosa reakcije: „društvo-katastrofa", imamo na primjeru, ne tako bezazlenog slučaja Nju Orleansa, (engl. New Orleans, izgovor: Nju Orlinz), prije svega, čak i poslije najavljenog i očekivanog dolaska uragana stoljeća - uragana po imenu „Katarina". Pitanja su suvišna.

Sa druge strane, narodi protjerani, pobijeni. WTC srušen, šteta velika, žrtve bezbrojne. Zašto, ko, kako i koliko je neko kriv, pitanje je logično ipak - suvišno! Odgovor može da pruži utjehu i nadu, da ljudi uzmu konačno sudbinu u svoje ruke i da se više, tako nešto strašno, nikada ne ponovi i ne desi. Na žalost, konflikt je sastavni dio života. Hladnom ratu nismo dozvolili da se ohladi. Nastala je era terorizma, terora, svih boja. Fobije straha, zastrašujuća moć sile, koja tjera svijet rubu ponora, pa i uz cijenu vlastitog nestanka. Dječija radoznalost u igrama smrti, čovjeka koji misli, guraju u nestanak.

Nemogućnost rješenja minimalističkih društvenih potreba i zahtjeva, od zdravstva, školstva, sudstva, „klime" u društvu, proizvodnje, izvoza, uvijeta higijene, doslovnog „bacanja države" na koljena u vode kriminala, mita i korupcije, kako po horizontali, tako i vertikali, do državnog terora i diktature. Društva su uspijevala, da se poput Feniksa opet podignu, iz samog pepela. Da li će im i u buduće to uspijevati, veliko je pitanje koje, svako društvo sa zabrinutošću, svojoj djeci ostavlja u amanet.

Ljudi često kažu:"Vidjeti, znači i vjerovati!"

Međutim, na svijetu postoje stvari koje se dešavaju, koje utječu na svijet, koje ljudi osjete, a ne mogu da vide, opet - u koje ljudi i dalje vjeruju, a ne znaju da objasne - zašto?!

 

Prof. Hamdo Čamo

 


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.