Transparentnost književnih kriterija

Novi predsjednik Upravnog odbora Fondacije za izdavaštvo Ivan Sivrić (aktualni predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne!) govori o budućem radu Fondacije u svjetlu prigovora koji se za konkurse vežu u književnoj javnosti.

Nakon što je prošli Upravni odbor Fondacije za izdavaštvo radio četiri godine van mandata koji je trebao završiti 2012, jer je bio izabran još 2008. godine, novi Upravni odbor je preuzeo dužnost početkom 2016. kao privremeni, da bi nastavio raditi u istom sastavu i nakon imenovanja stalnog Upravnog odbora u augustu. Vlada Federacije je na 66. sjednici 25. 8. 2016. imenovala Upravni odbor Fondacije za izdavaštvo u sastavu: Ivan Sivrić, predsjednik, Hilmo Neimarlija, član i Srđan Vukadinović, član.

Ivan Sivrić, profesor filozofije i sociologije iz Mostara, dugogodišnji djelatnik u kulturi i književnik, glavni urednik časopisa Suvremena pitanja i aktualni predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, u razgovoru za Oslobođenje ističe da je nakon imenovanja stalnog Upravnog odbora u augustu izvršena primopredaja, odnosno podneseno izvješće o radu ranijega Upravnog odbora.

Izostanak procedure

– Stanje je takvo kakvo jest i kao takvo je prihvaćeno. Prethodni Upravni odbor nije radio u punom kapacitetu što zbog nedostatka jednog člana, a i zbog neraspisivanja natječaja za popunu člana, odnosno zbog izostanka procedure u vezi s imenovanjem novog upravnog odbora, rekao je Sivrić, komentarišući i to zašto je na zvaničnoj web stranici Fondacije ovih dana istaknuto obavještenje korisnicima da podnesu izvještaje o utrošku dodijeljenih sredstava:

– Što se tiče obavještenja korisnicima sredstava, uobičajeno je već da se podnose izvještaji o namjenskom utrošku sredstava i to se radi redovito. Razlog za obavijest jeste u tome što određen broj projekata nije objektivno moguće završiti u predviđenom terminu budući da ni sredstva nisu dostavljena prema planiranim rokovima. Zato se Fondacija obraća korisnicima sredstava da bi ih upozorila na njihove obveze. Nema nepravilnosti, ali ima opravdanih odgađanja podnošenja izvješća, ističe.

Na pitanje kako je moguće da isti Upravni odbor bude na čelu Fondacije od 2008. pa do 2016, iako stoji da se Upravni odbor bira na četiri godine, Sivrić ističe da sadašnji Upravni odbor ne snosi odgovornost za nepravodobno imenovanje UO po isteku mandata ranijega Upravnog obora, odnosno ne može mjerodavno odgovoriti na to pitanje i da se ono treba uputiti na drugu adresu.

– Osobno ne znam iz kojih razloga nije vršeno imenovanje, a čini mi se da je tek po dolasku sadašnjega rukovodstva u federalnom Ministarstvu kulture i sporta, i na njegovo inzistiranje najprije imenovan Privremeni upravni odbor, na 90 dana, odnosno do okončanja konkursne procedure, a zatim je raspisan natječaj. Procedura natječaja koja podrazumijeva niz instanci i razgovora, odnosno intervjua sa svim prijavljenim kandidatima je završena u osmom mjesecu 2016. godine kada je Vlada Federacije BiH imenovala stalni Upravni odbor u punom kapacitetu i istom sastavu: Ivan Sivrić za predsjednika, a Hilmo Neimarlija i Srđan Vukadinović za članove UO Fondacije za izdavaštvo, rekao je Sivrić.

Dennis Gratz, zastupnik u Parlamentu FBiH koji je u februaru ove godine uputio Ministarstvu kulture FBiH zastupničko pitanje o statusu Upravnog odbora Fondacije za izdavaštvo Sarajevo, ističe da je reagovao na osnovu informacije, dostupne na stranici Fondacije, da je Upravnom odboru mandat bio istekao još 2012. a da novi nije imenovan.

– To je faktički značilo da su cijele četiri godine članovi UO u tehničkom mandatu odlučivali o raspolaganju značajnih količina budžetskog novca. Osim toga, duži period UO je radio sa samo dva od tri člana (Mile Stojić i Rešad Džindo bez Stevana Tontića), što je doprinijelo nedostatku legitimiteta. U odgovoru na moje zastupničko pitanje, Ministarstvo kaže da UO nije imenovan četiri godine zbog nedostatka političke volje. Time je Ministarstvo priznalo da je imenovanje članova UO pitanje političke podobnosti, a ne stručne sposobnosti. Šta onda misliti o novom UO (Hilmo Neimarlija, Ivan Sivrić i Srđan Vukadinović)? Dati nekom da osam godina raspolaže budžetskim novcima, od toga četiri godine u tehničkom mandatu i nepotpunom kapacitetu, i na kraju priznati da se bira po liniji političke podobnosti, svjedoči o tome da su mutne radnje kakve se godinama dešavaju u upravnim odborima javnih preduzeća, prisutne i u kulturi, čiji pojedini djelatnici često ističu da su svijetli obraz na licu ovog društva, rekao je Gratz.

U proteklom periodu rad Fondacije za izdavaštvo obilježile su i izvjesne kontroverze. Naprimjer, 2010. u žiriju koji je odlučivao o podršci djelima domaćih autora bila su i dvojica članova Upravnog odbora, dvije godine zaredom 2011. i 2012. žiri je radio u nepromijenjenom sastavu, a podržavane su i manifestacije koje su vodili čelni ljudi Fondacije, što je bio slučaj sa Sarajevskim danima poezije iz 2010. čiji je predsjednik Programskog savjeta u tom trenutku istovremeno i predsjednik Upravnog odbora Fondacije. Osim toga, događalo se i to da na konkursu ne budu podržani neki rukopisi koji su kasnije ušli u konkurenciju prestižnih nagrada.

Komentarišući sve to, novi predsjednik Ivan Sivrić ističe da te propuste, ako ih je bilo, novi UO nije registrirao kao afere vezane za prethodni Upravni odbor.

– To pitanje nije lako komentirati, a njega je trebalo uputiti njima i na vrijeme. Ukoliko neko smatra da je bilo određenih nezakonitosti i propusta u radu prethodnog Upravnog odbora može to, u predviđenom roku, uputiti nadležnim institucijama za (ne)preduzimanje određenih radnji. No naš je stav, a i zakonska obveza da se ne smije dopustiti sukob interesa, kojega je prema vašim riječima ipak bilo. U svakom slučaju ćemo nastojati izbjeći mogućnost takve ili slične situacije. Nastojat ćemo da naš rad bude transparentan, a rezultati će sigurno biti dostupni javnosti, napominje Sivrić.

Damir Šabotić, pisac čiji roman “Nađi me” nije podržan na konkursu 2012. godine, da bi nakon objavljivanja ušao među pet najboljih romana u konkurenciji za Nagradu “Meša Selimović” u Tuzli, a da pritom nijedna od knjiga podržanih te godine na konkursu nije bila ni u konkurenciji, za Oslobođenje objašnjava:

Kredibilitet žirija

– Fondaciji za izdavaštvo poslao sam svojevremeno rukopis svog romana “Nađi me” (objavljen je 2013. u izdanju Dobre knjige u Sarajevu) shodno svim propozicijama, ali on te godine nije podržan. Nije, naravno, bilo nikakvog objašnjenja niti sam ga očekivao. Koliko je meni poznato, žiri ni ranije nije obrazlagao kriterije na osnovu kojih donosi odluke. Kredibilitet žirija niko nije dovodio u pitanje. Ali dvije godine kasnije, moj roman se našao u užem izboru za regionalnu Nagradu “Meša Selimović”. U žiriju za tu nagradu bili su i neki članovi koji su odlučivali o podršci rukopisa u Fondaciji dvije godine ranije. Bilo je čudno što tada roman nije smatran dovoljno dobrim da bude podržan, a drugi put jeste, i to toliko da se našao u među pet najboljih u regiji. Smatram da kriteriji po kojima se odlučuje o podršci rukopisa treba da budu transparentniji, ako ništa drugo, trebalo bi da postoje obrazloženja zašto neka djela zaslužuju da budu štampana a druga ne. Ovako djeluje da članovi žirija i ne čitaju rukopise koje dobiju, ili ih čitaju površno, zaključuje Šabotić.

Odluka o dodjeli sredstava za oblast Nova književna djela domaćih autora vezano za konkurs koji je završen krajem septembra ove godine, kako ističe Sivrić, prema planiranoj dinamici biće donesena u roku od šezdeset dana od zatvaranja natječaja, a odluku će donijeti žiri u sastavu Hadžem Hajdarević, Miro Petrović i Almir Bašović.

– Na natječaj za izbor korisnika sredstava Fondacije za izdavaštvo za 2016. godinu pristiglo je 37 rukopisa koji ispunjavaju uvjete natječaja, za podršku izdavačima za objavljivanje knjiga pristiglo je 58 prijava, od toga 14 njih nije ispunilo uvjete natječaja, za periodiku je pristigla 31 prijava, od toga pet koje ne ispunjavaju uvjet natječaja, a plasman i promoviranje knjiga i autora 30 prijava, od toga 4 koje ne ispunjavaju uvjete natječaja, kaže Sivrić, napominjući i da će izdavač koji će štampati podržana djela domaćih autora biti izabran na već ustaljen način, u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama i prema tenderskoj dokumentaciji koja je usvojena na Upravnom odboru u 7. mjesecu 2016. godine.

– Dakle, raspisuje se tender i odabire najpovoljnija ponuda. Članovi Upravnog odbora na prijedlog povjerenstva donose odluku o izboru izdavača s kojim se potpisuje ugovor o pružanju usluge(a). Bitno je naglasiti da član Upravnog odbora Fondacije za izdavaštvo ne može biti član povjerenstva. I to će biti maksimalno ispoštovano, zaključuje.

Kako će Fondacija u budućnosti raditi, ostaje tek da se vidi. U jednom dijelu književne javnosti rad Fondacije je dosad izazivao nezadovoljstvo, izdanja podržanih djela obično kasne sa objavljivanjem, u neutvrđenom tiražu, djela mlađih autora su redovno odbijana, dok su istovremeno iz godine u godina podržavana djela istih autora, a bila je primjetna i frekventnost imena ljudi koji su odlučivali, što je slučaj i sa žirijem ove godine čiji je član Hadžem Hajdarević, koji je već odlučivao 2011. i 2012. godine. Također, Dobra knjiga, koja je većinom štampala djela podržanih djela, istovremeno je bila i izdavač brojnih djela pisaca koji su odlučivali u Fondaciji. Vrednovanje podržanih djela, kao i onih nepodržanih i njihova eventualna komparacija, sam rad žirija i kriteriji na osnovu kojih se odlučuje, u budućnosti treba biti predmet književne kritike i analitičara književnog polja.

 

Oslobođenje,
Piše: Mirnes Sokolović, 
27.10.2016


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.