Upravljanje državom: Politička svijest i odgovornost

“Državom bolje upravlja izvrstan čovjek nego izvrstan zakon.” (Aristotel)

Foto: Iz filma “Oluja”, Volfganga Petresena

Svijest je ono što jesmo. Spoznaja onoga što čovjek ili društvo jeste, zahtijeva određene sposobnosti jer je na svijetu sve u međusobnoj vezi. Spoznaja slike o sebi često je bolan, ali neophodan proces. Slika je odraz duha pojedinca, odraz duha opšteg, duha društva što je često tek stepenica na putu bijega u inertnost, koja pored odbijanja spoznaje, svjesnog i nesvjesnog, umanjuje sposobnost spoznavanja (o sebi i drugima) ističući problematiku jezika kao formalnog načina izražavanja stanja kao takvog. Često se dobiva iskrivljena slika o sebi i stanju društva u kojem se isto nalazi. Riječ je o ozbiljnom problemu. Kako mišljenje nije “reakcija”, na utvrđivanju kauzalne veze između stanja svijesti i sposobnosti spoznaje utiču procesi htjeti, moći i djelovati – koji nisu uvijek na istom nivou i stepenu razvoja, prilikom čega je suvišna svaka napomena koliko veliku ulogu ima volja. Međutim, i volja ima svoja ograničenja, ukoliko se zna da je može iskazivati samo i stvarno slobodan čovjek.

Kako je riječ o čovjeku i procesima u društvu koji se tiču ne samo pojedinaca, već i drugih, dakle cijele zajednice, politička svijest u sebi sadrži i elemente ljudskog, na koje djeluje ne samo odgoj i okolina – već i ego – zbog kojega je nužno postojanje jasno izgrađenih normi i sistema kontrole. Nužnost neophodnosti postojanja istih neupitna je i nije u potpunosti saglediva. Tim prije, jer na uticaj ega u politici – koji je i naučno nedovoljno istražen, ako je vjerovati iskustvenom i već viđenom – također utiče na teško spojivo u politici, naime, na moral.

Često je moguće čuti žongliranje izrazima ‘politika, etika, društvo’, međutim i oni, kao i mnogi slični pojmovi, uslovljeni su odgojem, kulturom, tradicijom i variraju od društva do društva. Platon u svojoj Državi napominje uslovljenost vrijednosti poznavanja stvari. Uzme li se u obzir takav pogled, upravljanje državom u svakom slučaju, bolje će obavljati oni ‘koji poznaju stvari’, od onih koji ih manje ili nikako ne poznaju. Stoga je neozbiljno, nadasve opasno prepuštanje bavljenja tako odgovornih poslova, napose upravljanja državom, slojevima laika i šarlatana. Ukoliko isti i dođu u priliku i posjed vlasti, suvišno je navoditi nužnost principa sistema kontrole i ograničenja apsolutne moći.

Odnos percepcije, znanja, sposobnosti sa jedne, htjeti i moći sa druge strane, u prvi plan postavljaju pitanja slobode, sudbine, sreće i odgovornosti koje ne ovise ni od kog drugog, do društva i pojedinca samog. Odgovornošću društvo najdirektnije utiče na svoju sudbinu, sreću i rezultate. Odgovornost je ključ i stub uspjeha zajednice. Odgovornost je barometar zrelosti svijesti pojedinca i društva, a time i političke svijesti i odgovornosti istog. Kako odgovornost i moć leže u neposrednoj vezi, svaki onaj koji u društvu teži vrhu i većoj moći, mora biti spreman da bez isprika preuzme i više odgovornosti. 

09.06.2013.


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.