Uz Dodika će uvijek biti neki vožd

To sa srpskom političkom elitom sa obje strane Drine i sa njihovim ratnim plijenom je tako, a tako će i ostati.

Iluzije su skupe, a vjera da „ovako ne može dugo“ golema je iluzija, piše autor [Tanjug]

Piše: Andrej Nikolaidis

Dodik i Vučić su, dakle, otvorili dionicu autoputa Prnjavor-Doboj. Možete o njima misliti šta hoćete, ali ljudi profesionalno otvaraju. Njih dvojica mogu otvoriti šta god hoćeš, od granapa do Andrićgrada, ali su se specijalizovali za pretvaranje objekata u memorabilije genocida. Dodik je otvorio studentski dom sa imenom ratnog zločinca, Radovana Karadžića. Vučić je otvorio bulevar sa imenom drugog ratnog zločinca – Ratka Mladića. Sada su zajedno otvorili džadu koja nosi ime praznika koji dijeli Bosnu i Hercegovinu. 

Prelistajte novine - recimo beogradski Blic - od 30.11.2011. Unutra: vijest gotovo pa identična današnjoj. Gdje: Republika Srpska. Šta: Dodik otvorio dionicu autoputa. Šta još: održao papanski govor. Razlika: umjesto Vučića, sa Dodikom je tada nastupao Boris Tadić.

Kada se danas prisjetimo Borisa Tadića, kucamo na vrata zaboravljenih asova. Tadić je danas blast from the past. Ali vrijedi ga se prisjetiti. Jer, ljudi moji, što je taj znao da šupljira...

Otvori 26,5 kilometara asfalta između Banjaluke i Gradiške i kaže: „Svet je u velikoj krizi, ali ovo što radimo je briga za naše građane u budućnosti“. Što reklo: misli globalno, djeluj lokalno. Svijet je u krizi, ali mi se tome odupiremo tako što smo asfaltirali malo puta. To smo uradili za našu djecu i njihovu bolju budućnost.

Na otvaranju je, onomad, bio nazočan i Emir Kusturica. On je 2011. poručio da je „Republika Srpska najbolji obrazac za stvaranje modernih evropskih regija na Balkanu, jer se u njoj moderne političke ideje sjedinjuju sa nacionalnim identitetom“.

Patriotizam u plućima puka

Za pet-šest godina, otvoriće Dodik još malo puta. I opet će tu biti Vučić, ili neki novi vožd. Ne bude li u Veneciji, opet će tu biti Kusturica, daće Bog zdravlja. Govoriće o još modernijim idejama od etničkog čišćenja i genocida, takoreći post-postmodernim idejama koje Dodik implementira na teritoriji Republike Srpske, dakako sjedinjujući ih sa na devetnaestovjekovni način pojmljenim nacionalnim identitetom, koji nije moderan, ali je kod nas uvijek u modi. I opet će se vijoriti zastave i patriotizam će napuniti pluća okupljenog puka.

Šta vam hoću reći? To sa srpskom političkom elitom sa obje strane Drine i sa njihovim ratnim plijenom je tako, a tako će i ostati. Vučić je na otvaranju govorio lijepo, opalio verbalni šamar Dodiku poručivši da novi put stanovnike Republike Srpske povezuje sa Sarajevom.  Vučić zbog svoje prošlosti nema inherentni simbolički kapital koji bi učinio da se njegove riječi uzmu bez rezerve, ali treba reći kako ga je Tadić imao, pa se od Dodika čak ni retorički nije distancirao koliko je Vučić. 

Eh, kad bi se sve to moglo riješiti sa nekoliko govora i zapadnoambasadnougodnih simboličkih gesti. Potrebno je mnogo više od toga da bi se povjerovalo da je Beograd odustao od politike koju gotovo čitav vijek sprovodi.
Iluzije su skupe, a vjera da „ovako ne može dugo“ golema je iluzija. Može. U Bosni je „ovako“ već dvije, a može i još koju deceniju. 

Kao što je bila iluzija da će zapad riješiti problem Dodikovog referenduma. Umjesto da koristi ovlasti koje ima u Bosni, zapad moljaka Vučića da pritisne ili izmoli Dodika, čime problem samo produbljuje a Dodika i Vučića dodatno jača. Dodikov referendum je za srpsku politiku win-win situacija. Dobijaju ako Dodik referendum sprovede, jer dodatno urušavaju Bosnu, a dobijaju i ako Dodik od referenduma odustane, jer se to piše kao trijumf Vučićeve politike dobrosusjedstva.

Jedan dobar scenario za BiH

Kao što je iluzija da će bilo ko sa strane riješiti bosanske probleme.     

Za Bosnu i Hercegovinu ima mnogo loših i jedan dobar scenario – a to je integracija zemlje u EU i NATO. Jedino ta integracija  vodi i integraciji države. Voditi odlučnu pro-EU i pro-NATO politiku, praviti teške kompromise da bi se to ostvarilo - to je najviše što se za Bosnu i Hercegovinu u ovom trenutku može učiniti.

Jer EU i NATO su okvir u kojem više nije bitno šta čini Dodik ili bilo koji drugi banjalučki lider. To je okvir koji čuva granice Bosne i Hercegovine. To je okvir u kojem uticaj Zagreba i Beograda na Bosnu i Hercegovinu slabi sve dok ne postane efemeran.

Što je Bosna i Hercegovina bliža Evropskoj uniji, ona je više, a Republika Srpska manje država. Zašto je onda u Bosni i Hercegovini tako malo istinske proevropske, a tako puno proruske, proarapske i proturske politike, koja svaka na svoj način doprinosi produbljenju unutrašnjih podjela u Bosni? 

Tim prije što je posve jasno da bi raspad EU za Bosnu i Hercegovinu značio novu katastrofu.

Zato ono što je zaista bitno u Bosni i Hercegovini nije niti jedan put koji Dodik, ili bilo koji drugi lider Srba u Bosni otvara sa gostima iz Beograda, a još manje sva lukavstva uma u njihovim govorima kraj crvene vrpce. Bitno je kojom će brzinom Sarajevo otvoriti put ove države ka Evropskoj uniji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera
11.09.2016


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.