Viteški turnir u Švicarskoj (2014)

Viteški turnir u Šafhauzenu 2014, historijska je podloga i događaj koji vjerno rekonstruiše i implementira spoznajnu realnost igara grada iz izvornih izvještaja španskih poslanika koji su prisustvovali turnirima 1436 i 1438, sa fikcijom današnjice.

Foto: sh-bock, hč

Foto: sh-bock, hč

Ono što su olimpijske igre u antičko i današnje vrijeme, u srednjem vijeku to bijahu zacijelo viteški turniri održavani širom zemalja koji su njegovali tu vrstu plemenite tradicije.

Piše: Hamdo Čamo

Svijetu je putem medija obznanjeno održavanje viteških igara u Švicarskoj, koje se održava od 10-20 jula 2014. u Šafhauzenu, zgodnom idiličnom gradiću na sjeveroistoku zemlje, mjestu bogate historije i srednjovjekovne tradicije.

Viteške igre srednjovjekovnog karaktera, natjecanja su društva visokog ranga u borbi kopljima i mačevima, prilikom kojih se do izražaja ističu hrabrost, borilačka umješnost i umjetnost jahanja na konjima. Viteške igre su bile i više od igara. One bijahu reprezentativan način okupljanja plemstva gdje su mlade djevojke dolazile u pratnji roditelja predstavljajući se hrabrim mladićima koji su, da bi osvojili srca i simpatije djevojaka, u odlučnoj borbi davali sve od sebe. Uz redovno okupljanje plemstva, okupljalo se svekoliko građanstvo i seoski puk. Dani viteških igara bijahu dani srednjovjekovnog marketinga, trgovine i svenarodne zabave.

Ovakva vrsta igara bile su najbolje mjesto prezentacije jahačkih škola, rasnih konja, bogatstva, moći, modnih kreacija i najsavremenije opreme. Konj sa opremom znao je vrijediti do dva imanja. Na igrama je smjelo učestvovati samo plemstvo sa članovima porodice čije plemstvo je dosezalo do unatrag četiri plemenske loze. Plemstvo se nije smjelo ženiti i miješati sa običnim građanstvom. Uz održavanje igara njegovala se tradicionalna kuhinja, izdašna ponuda hrane, pića, odjeće i obuće. Na malom prostoru trgovalo se svim i svačim i bili bi predstavljeni svi oblici usluga, zanata i manufaktura od kojih su svi prisutni očekivali odgovarajući profit i zaradu.

Turniri ove vrste održavali bi se po strogo određenom protokolu.

Na dan posjete viteškom turniru zabilježene su neobično velike dnevne temperature zbog kojih je, da se ne bi ljudi i životinje pod oklopom izlagali opasnosti od toplotnog udara, skraćen program borbe. Skraćenje programa nije uticalo na ljepotu koja je dočarala srednjovjekovnu arenu za održavanje borbi.

Izuzetnoj organizaciji igara umješno je prikazan program, tako da je svaki posjetilac dobio vjeran osjećaj srednjovjekovnog ugođaja. Središna jezgra grada pretvorila se u centralno mjesto održavanja turnira, uređena su mjesta za arenu, prijem, bili su otvoreni muzeji grada koji su uz kompetentno vodstvo informisali posjetioce o pojedinostima; u izložbenim prostorima izloženi su vjerodostojno najbolji dijelovi opreme, očuvani primjerci slika, knjiga, povelja. Uređene prostorije muzeja soficirane su najmodernijom vizuelnom i kompjuterskom tehnologijom propraćenom obiljem ekrana na kojima su se neprekidno vrtile slike i tekstovi objašnjavajući povijest, događaje historijskih ličnosti, oživljavajući trenutke davno prošlih vremena. Na pojedinim mjestima izloženi su pojedini predmeti viteških dijelova odjeće koje su posjetioci različite dobi i interesa mogli obući, probati, dodirnuti. Cjelodnevna cijena ulaznice od 55,00 CHF bila je opravdana jer je u sebi sadržavala usluge koje su posjetiocima uveliko nudile više od obećanog zadovoljstva. Na posebno uređenim mjestima posjetioci su imali ponude osvježenja, srednjovjekovne hrane i pića. Uredno poredani stolovi nudili su uvid čas u obućarski, čas u zanat notara, sedlara, užara, oštrača mačeva i noževa, muzičara ili krojača.

Na turniru su pored domaćih učestvovale ekipe iz Holandije, Norveške, Engleske, pa čak iz Amerike. Veliku zainteresovanost za srednjovjekovne viteške igre pokazali su ljudi svih profila od kojih su mnogi studirali arheoogiju, historiju, medicinu. Tu su prisutni i oni koji njeguju i uzgajaju posebnu vrstu konja za borbu, kao što su berberski konji sa starom školom jahanja iz sjeverne Njemačke (Bikeburg), što nije jeftin sport. Prisutni su i poduzetnici koji se bave proizvodnjom srednovjekovne opreme. Oni su najuporniji u ovoj oblasti koja na osnovama najnovijih arheoloških i historijskih podataka proizvode vjerne primjerke starih zanata. Mnogi od učesnika turnira su direktori svjetski najpoznatijih muzeja i historijskih instituta kojima se tehnika i interes viteških igara uvukao pod kožu.

Program je obuhvatao vjerne prizore dobrodošlice po uzoru na dobrodošlicu posjetilaca turnira iz 1438. godine. Učesnici turnira bili bi utvrđenim redosljedom predstavljeni dvorskim damama koje bi u slučaju neriješenih rezultata same odlučivale o proglašenju pobjednika. Kao što je red, prisutan je bio i sudija turnira koji je koristio priliku voditelja upoznavajući sve prisutne sa najnovijim vijestima i informacijama svog vremena. Informacije su se ticale prisutstva, putovanja, prezentacije, hvale ili kažnjavanja prisutnih. Zatim su slijedili dani borbi, prvo kopljima, a potom mačevima. Svaku borbu zorno su najavljivali zvuci srednjovjekovnih truba. Okolina je bila visoko dekorisana zastavama i simbolima mnoštva učesnika. Na kraju bi uslijedilo proglašenje pobjednika, dodjela nagrada, zahvaljivanje na gostoprimstvu i dekorirana procesija svih učesnika što je ostavljalo veliki dojam i sjećanje na učestvovanje svih prisutnih.

Bosna i viteški turniri

Kada je riječ o viteškim turnirima, historija spominje vip-ložu viteškog turnira u Budimu 1412. godine u kojoj sjede naslovom tri kralja, među kojima je sa naših prostora prisutan jedino bosanski kralj Tvrtko II, dok su druge zvanice nižih titula jer nisu bili samostalni ili su predstavljeni kao vazali Ugarske i Bosne.

Viteški turnir u Budimu, koje je tad bilo središte evropskog viteštva. Ovaj veliki turnir sazvao je ugarski kralj Sigismund Luksemburški (koji je postao kralj Ugarske ženidbom za ugarsku prijestolonasljednicu Mariju, koja je unuka bosanskog bana Stjepana II Kotromanića). Ovdje su se pokazali i bosanski vitezovi.

Dokument iz bečkog arhiva (repert XVI) daje uvid u spisak prisutnih:

-Sigismund, rimski car i kralj ugarski, kralj poljski,

-Kralj bosanski (Tvrtko II),

-Despot gospodar u Srbiji (Stjepan Lazarević),

-Karboj od Hrvata (knez Krbavski),

-Jedan vojvoda turski,

-Vojvoda splitski (Hrvoje Vukčić),

-Herceg Ernesto austrijski,

-Herceg Albrecht austrijski,

-Herceg Ljudevit od Bryga (Ljudevit II od Liegnitz-Briega),

-Herceg Henrik od Lüben,

-Herceg Krista sin (Hristofor),

-Herceg Serner od Nöllsa (senior od Oelsa, Konrad III),

-Herceg Hans od Münsterberga,

-Herceg Hans od Raezporna (Ratibora),

-Herceg tjesinski,

-Herceg opavski,

-Herceg Reszynsky (Henrik X glogovski i krosinski,

-Zandal Hranich (bosanski vojvoda Sandalj Hranić),

-Dva grofa od Ursyna (blagajski),

-Dva velika grofa iz Ugarske,

-Dva grofa od Zyla,

-Jedan grof od Bossena (Bozin, grofovi od sv. Georga),

-Grof Albrecht Schwarzenburski,

-Grof od Maydburga,

-Gospodar u Hardeggu,

-Grof Hand od Heiligenberga,

-Grof Etzel od Ortenberga,

-Henrik, gospodar u Planu,

-Gospodar od Wallseea,

-Kraljev maršal iz Cattreya,

-Legat od Koma,

-Nadbiskup ostrogonski,

-Biskup zagrebački,

-Biskup pečujski,

-Biskup krakovski,

-Biskup tridentinski,

-Biskup riski (Riga-Litva),

-Biskup pasovski,

-Biskup nappelnski (cipro-korzički Napulj),

-Biskup zyrfejski (iz Srbije),

-Maršal pruski,

-Kontur melvinski,

-Kontur od Einspürga,

-Kontur od Dürana,

-Dva kontura od njemačkih zemalja,

-Tri gospodara od Pernera (Verona),

-Dva gospodara od Padove,

-Poslanstvo grofa Sofoyskog (Savojskog),

-Mürijanus (Méri János) sa 1000 konjanika.

Od poklisara prisutni su engleski, francuski, i moguće poklisari drugih kraljeva i gradova iz latinskih i njemačkih zemalja. Manje poznati izvještaji govore raskošnoj ljepoti odjeće bosanske kraljice i ljepote odjeće bosanske delegacije.

(Izvor: Glasnik Zemaljskog muzeja 1892.; dr. Lj. Thallóczy.)

 

 

 


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.