VLADE SE SKIDAJU NA IZBORIMA, NE NA ULICI

Da papir može da trpi, čovjeku je znano, ali što narod trpjeti može, to se tek danas vidi.

Čestitke, želje, pozdravi

 

 

Povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, umjesto prijateljskih poruka na adrese njenih građana sa svih strana stižu, sasvim nedvosmislene poruke, od onih koji se predstavljaju da im je R BiH navodno domovina ili umjesto mira u regionu, upućuju dimni signali, koji su sve, osim dobrosusjedski i komšijski. Uz sve to, umjesto podrške Republici Bosni i Hercegovini, Evropa dodjeljuje entitetima međunarodne poštanske kodove, što je diplomatski jasan signal na čiju adresu podrška ide. Na kraju, političari R BiH, sputani gordijevim čvorom Dejtonske luđačke košulje, nisu u stanju da formiraju vladu, a kamo li da štite i zaštite osnovna prava građana, jer nedostaju, ne samo vlada, već i građanski Ustav koji garantuje sva prava i obaveze.

 

 

Ne poželio nikom glagola trpnog

 

Da papir može da trpi, čovjeku je znano, ali što narod trpjeti može, to se tek danas vidi.

 

Na djelu su nacionalne političke stranke koji vladaju po principu "zavadi pa vladaj", dok cijenu te svađe, kao i uvijek snosi običan svijet, narod, strpan u nacionalne torove, u ovom slučaju i sam, nije bez krivice. Petnaest godina i nedavni izbori govore svojim jezikom.

 

U jednoj takvoj atmosferi, uzavreloj na svjestkoj sceni, na domaćoj se osjeća suverenost lidera nacionalnih stranaka, sve dok vlada svađa, netrpeljivost, nacionalizam, a o vjeri i vjerskim uvjerenjima da ne govorimo, jer su svi uvjereni, da bez države mogu, ali bez vjere - ne mogu!

 

 

Gospodin Čović & Co.

 

Gospodin Čović, ma kako plivao u vodama politike, dodatno zagrijava atmosferu, poklanjajući na Dan nezavisnosti R BiH poruku, da su Hrvati sami krivi, jer su oni sami htjeli svoj nestanak u BiH, dajući svoje glasove svemu, samo ne podjeli i onome što bi odgovaralo pojedincima, a ne narodu.

 

Manji entitet, po svemu sudeći dobrano radi na otcjepljenju, jer tonovi koji se čuju iz tog entiteta stvaraju muziku, koja se razlikuje od svih dosadašnjih, sa sumnjom u pucanje po svim šavovima u vlastitim redovima. Kriminal doživljava vrhunac, narod na bolje sutra, ne može više da čeka.

 

Da se nešto kuha u loncu zavjere, dolazi u javne medije u vidu kremanskog proročanstva ili još bolje rečeno, čestitke Danu nezavisnosti R BiH, direktno sa adrese profesora Fakulteta političkih nauka u Beogradu, Dragana Simića, koji ne smatra da je R Bosna i Hercegovina neupitna, već kako će u BiH morati doći do nekih promjena (?!), ali kako one neće ići ka centralizaciji, ističući da Republika Srpska nije upitna, a da Hrvati imaju pravo na svoj, treći entitet.

 

Toliko o komšijskim željama, dobrosusjedskim namjerama, kojima dobrano doprinose bjelosvjetski politički mešetari žedni, ne malih suma lokalnog novca za nedeljne izjave i jeftina lobiranja po kuloarima političkih institucija svijeta.

 

Treba biti realan, reče isti. Ono što ne želiš sam, ne poželi drugome! Ipak, nekome ostaje milije

tuđe zlo od vlastitog dobra, a i to se uči od malih nogu. Napomena, radi se o ljudima vjernicima.

 

 

 

 

Latergijo muko neviđena

 

 

R BiH je već duže vrijeme, bez doajena domaće političke svakidašnjice, i kao takva, mnogima u svijetu je ona "riba na suhom", od koje svako gleda da napravi sebi dobar paprikaš. Domaći ljudi dovedeni s namjerom u stanje latergije, kada je manipulisanje narodom najjednostavnije, poput manipulisanja psihički zaostalom osobom, narod nije u stanju da se izbori za svoj status dostojanstva, koji mu je Ustavom zagarantovan. Po svoj prilici, on taj status i ne želi, roveći i dalje po kontejnerima, jer je kontejner izgleda sigurniji od svake radničke, socijalne i druge sigurnosti u zemljji.

 

Za R Bosnu i Hercegovinu, stvaraju se lažne facebook revolucije vođene domoljubljem i patriotizmom iz inostranstva, jer onog domaćeg nedostaje, dok u Zagrebu i Splitu, u susjednoj zemlji, gdje se smatra da je klima daleko bolja od klime u R BiH, ljudi javno traže ostavke svojih vlada. Da se nešto čeka, svi znaju, ali niko ne zna konkretno, šta?! Svijet je na nogama.

 

Na svjetskoj sceni, poput vremenske prognoze, najavljuju se mogući nemiri, ovog puta u Siriji.

 

 

Mudrost svjetskih političara

 

Uvjeravanje svjetskih političara, da je formiranje vlasti unutrašnja stvar Republike Bosne i Hercegovine, pokazuje suprotno, jer diplomatska lokomotiva podrške njenom slabljenju upravo dolazi iz lagera takvih, koji se busaju u prsa o njenoj nezavisnosti, a svjesno podržavaju njeno rastakanje i diobu. Najvidljiviji primjer je, pod plaštom jačanja, u medjunarodno priznatoj državi, podržavati snage koje rade direktno na njenoj diobi, slabljenju, pa čak i nestanku.

 

Mudrost naroda nije moguća bez mudrog vođe, a tome ide u prilog postavljanja tri predsjednika u jednoj maloj državi, dok iste koje to podržavaju, u praksi imaju više država ili republika, a samo jednog predsjednika. Licemjernost nema kraja.

 

Ne radi se o mudrosti svjetskih političara, koliko o slabosti domaćih, potpomognutih narodom.

 

 

I dalje bez zahtjeva za vladom i legalnim Ustavom zemlje

Od svega toga, najviše čudi, da narodi R BiH, pored svog legalnog Ustava, dobrovoljno pristaju da ga nemaju i da žive dalje bez njega, u svojim nacionalnim torovima, da zemljom vlada korupcija, stranačka poslušnost, kriminal i bez imalo srama optužujući sve redom, osim sebe, da su im drugi krivi za njihov jad i bijedu.

 

Svakoj vladi je potreban mir, a ne protesti, da bi mogla u miru da provodi svoje ili stranačke ciljeve. Dešavanje naroda remeti računicu vladama onog momenta, kada se one ili pojedinci u njoj izdignu iznad zakona i naroda, smatrajući da zakon vrijedi samo za narod, ali ne i za njih.

 

 

Vlade se skidaju na izborima, a ne na ulici

 

Vlade se skidaju na izborima, a ne na ulici. Svaka druga solucija govori o tome, da je u državi na djelu sve drugo osim demokratije. Na žalost, to ne bi bio ni prvi, a ni posljednji put, da narod bude izigran. Narod ćuti, što daje osjećaj da je na zadnjim izborima sve rekao, zadovoljan uvlačeći se  još dublju u svoju ljušturu nesigurnost u nijemom ičekivanju, da će umjesto njega, njegove narodne probleme, riješiti bijeli svijet ili Karl Bildt?! Da li se ikada to dogodilo, mudrosti ljudskoj ne treba upirati prstom. Odgovor narod i sam zna, samo pritješnjen nesigurnošću sa svih strana i u blagoj nevjerici, ne može da nađe izlaz za svoje, a kamo li za tuđe jade.

 

Tri predsjednika, jedna država, neko je dobro smislio, a neko odobrio ono, što sebi poželio ne bi.

 

 

Domovino, Republiko Bosno i Hercegovino, sretan ti 1. mart, Dan nezavisnosti!

 

 

Prof. Hamdo Čamo


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.