VRIJEME GLOBALNOG ZABORAVA

Čovjek ne misli ima li danas šta jesti. Prva misao sa kojom se budi jeste, da li je i kako kod susjeda narasla trava. Da bi plastično prikazali pojam misli, Roden stvara skulpturu «Mislioca», a Šeling umire tvrdeći da je misao «nezavisna moć koja za sebe dalje deluje» i da je «stvorena od duše». Mišljenje jeste zdrav mentalni proces, sve dok u pitanju nije osoba sa psihološkim poremećajem. Tvrditi suprotno od onog što i kako jeste, nema nikakvog smisla

Čovjek ne misli ima li danas šta jesti. Prva misao sa kojom se budi jeste, da li je i kako kod susjeda narasla trava. Da bi plastično prikazali pojam misli, Roden stvara skulpturu «Mislioca», a Šeling umire tvrdeći da je misao «nezavisna moć koja za sebe dalje deluje» i da je «stvorena od duše». Mišljenje jeste zdrav mentalni proces, sve dok u pitanju nije osoba sa psihološkim poremećajem. Tvrditi suprotno od onog što i kako jeste, nema nikakvog smisla.

Čovjek pamti ako hoće, a zaboravlja ako može

Čovjek se u svom biću voli dati zavarati, te u zaboravu često izgubi iz vida, da je uprkos geografskim širinama, boji kože ili bilo kojoj narodnoj pripadnosti - samo čovjek!

Krv je kod svakoga crvena. Historija čovječanstva je crvena i voli da se ponavlja. Često i opet drugome. Okretanjem glave problemi se ne rješavaju, naprotiv ! Godine prolaze i u tom mudrovanju, usamljenost, patnja i bol postaju stari znanici. Ili samo Priviđenje ? Bolest je to!

Bez obzira u šta ili u koga vjerovao, čovjek zaboravlja da je religija sredstvo - i da on, obični  homo sapiens ostaje to što jeste, kao i svaka druga zakonitost, samo se prilike mijenjaju.

Istinito je ono što se dogodilo

Kršćane su, koliko jučer  - u srcu Evrope - bacali lavovima. Rimljanima za zabavu!

Židovi su proganjani - širom Evrope - te su iz čiste pohote i ideološkog zadovoljstva redom spaljivani u sivilu paklenh peći bezb(r)ojnih koncentracionih logora. To su kršćani činili kršćanima. Palermo i Granada su pali u zaborav ! Red je, čini se, opet došao na muslimane.

Ne toliko na njih same, koliko na temelje njihove religije. Na Islam. I, šta sve tu nije dobro !?

Po onom što se dogodilo i svemu sudeći - Evropi, vremenom - ne odgovara niti jedna religija.

Oni koji Islam javno napadaju, izražavajući mržnju, ismijavajući se običajima drugih, svjesno dovodeći Islam u vezu sa terorizmom, javno - u Evropi, pa i šire - bivaju za to nagrađivani i odlikovani. Nije bitno šta, već ko, gdje i zašto kaže?! Angela Dorothea Merkel.

Islamiziranjem se problemi svakodnevnice samo komplikuju iako su oni više sociološke, ekonomske i druge pozadine, nego što li su religijske ili vjerske. Islamiziranjem se zapravo najbolje zbijaju, a zaboravljaju problemi u vlastitim redovima, kao što je problem pedofilije katoličkih svećenika i osipanje broja članova, ne samo u vezi sa tim. Kako god, Papi na volju!

Ukoliko se ima na umu krilatica da u vjeri prisile nema, ukoliko i postoji potreba za nekom vrstom djelovanja, reformom, ispravkom, prepuštanje svakoj strani da to sama uredi u svojoj sredini daleko je smislenija od pogrešnog intepretiranja - avaj, ako je isto još i zlonamjerno !

Integracija nije asimilacija

Dapače, provodi se prilagođavanje i mijenjaje najviših zakona države, čime se udara na narodne običaje, prava manjina, prava žena, konačno - na slobode i ljudska prava. Jučer kršćanski toples i križ, danas islamska pokrivala i džamije. Sredine nema.

Društva koja prednjače, često su ona koja sebe smatraju naprednim, neka i liberalnim, tehnološki i demokratski visoko razvijenim, razumnim, a prije svega humanim. Dobrim dijelom upravo svoj standard, tehnološki nivo, društveni napredak i napredak države općenito, treba da zahvale dobrim dijelom onima, protiv kojih je državna politika i usmjerena.

(Ugroženi, bilo šta značili ili predstavljali, uvijek su donosili visoke političke poene ili poene nadljudske humanosti, koja to zapravo nikada nije bila. Oni su i zauvijek ostaju samo žrtve.)

U ovom slučaju, u prvom redu su to stranci (a i oni su samo ljudi !) i navodne poteškoće njihove integracije iza kojih se često kriju težnje asimilacije, na kraju su tu i ciljane grupe, posebno predstavnici drugih religija, u ovom slučaju islama.

Evropa i islam

Primjera radi, mnoga kulturna dobra i naslijeđa kršćanstvo treba zahvaliti upravo islamu odakle često sama  i potječu. Nisu samo u pitanju dometi iz nauke, medicine, već i sitnice kojom se cijela Evropa često zna pohvaliti, kao što je slučaj čipke, vezenja i pletenja koje upravo dolaze iz kolijevke zemalja islamskog svijeta. Evropa zapravo, kao da tek otkriva islam, a on je uveliko nju otkrio i već odavno čini njen sastavni dio. Bez poređenja !

Prevazilaženje mnogih još neriješenih pitanja moguća su jedino međusobnim respektom, tolerancijom i otvorenim dijalogom. Svaka druga opcija vodi začaranom krugu nepovjerenja, netrpeljivosti i spirali nasilja. Historija pokazuje da taj put nije ispravan. Kome onda služi ?!

Je li ispravan početak poređenjem tipa, kako mi ? Polazna osnova treba da bude potreba za razumijevanjem, smisao vlastitih vrijednosti, tradicije, kulture, običaja, pa i mjesta. Za svaku stranu pitanja su ista. Neznanje i neupućenost, prve su stepenice koje vode nepovjerenju.

Težnja ujedinjenju u različitosti. Tu leži carstvo i savršenstvo uma i pogleda na svijet.

Islam i nafta

Islam se po svaku cijenu želi predstaviti kao religija terora, ubijanja, nedemokratičnosti, netolerantnosti, nejednakosti, ugnjetavanja i nepravde. Niti jedna od ovih postavki naravno ne odgovara istini. Ljudi su ti koji čine zlo, a ne neka religija kao takva, kakva jeste. Dok zec dokaže da nije lisica...za to vrijeme stradaju regije, područja, narodi. Nevini ljudi, najčešće žene i djeca. Zapravo, nemoćni i oni koji nisu odgovorni za ono što im se stavlja na teret. Pogađate već i ko živi u tim područjima?  Slučajno, u njihovim rukama leže najveća nalazišta nafte, koji za razliku od drugih, ne upotrebljavaju i ne koriste da time pokažu svoju moć.

Napad na Irak kažu nema opravdanja, ono nije bilo potrebno. Ipak se našlo par ljudi koje je radi vlastite svijesti i savijesti javno priznalo da im je žao što su planovi napada zasnovani na dokazima koji ne odgovaraju istini. Kako god izgledalo, linčovanje nije izostalo.

Šta ukoliko se i 11. septembar dogodio također na dokazima koji ne odgovaraju istini ? Bez uvrede nastradalima u tom neljudskom terorističkom napadu! Terorizam u ime religije nanosi štetu samoj religiji. Terorista ostaje terorista, a zločin ostaje ipak zločin. Ili nije dovoljno ?

Islamu kao religiji je već nanijeta nenadoknadiva šteta - neviđenih razmjera. Ako je to bio cilj i povod ili opravdanje za ono što je uslijedilo, uspjelo se u potpunosti. Ipak, to nikako nije rješenje, a ponajmanje kraj. I vi se vidim ne možete oslobodi misli, da postoji uska veza između događaja u Njujorku i napada koji su uslijedili: Napadi na Afganistan i Irak?

Slučajnost ili ne, ove zemlje ipak imaju velike rezerve nafte.

Ko je sledeći ? Scientology ?

Praštanje ne znači i zaborav

Ako čovjek oprašta historijske događaje: prisilna pokrštavanja, kolonizacije svijeta, nestanke visokorazvijenih drevnih kultura  Sjeverne (Indijanci), Centralne (Maje, Kvike) i Južne Amerike (Inka), trgovinu robljem (Afrika), do nemilih događaja u Belfastu, idiličnom gradu Sjeverne Irske, decenija nereda u prekrasnoj palestinskoj Gazi, zašto čovjek ne bi zaboravio  i događaje u gradu Lasi autonomne oblasti visokog Tibeta, oblasti NR Kine ili genocidom obilježene Srebrenice, događaja podno obronaka Trebevića i Igmana u lijepom gradu Sarajevu (BiH), olimpijskom gradu koji posta poznat po krvavim slikama koje obiđoše svijet.

Ljudski je griješiti, a božanski praštati, pri čemu praštanje nikako ne znači i zaborav!

Čer­čil je jednom re­kao: "Isto­ri­ja pra­šta zlo­čin, ali gre­ške ne".

Evropljanin danas biti, nije lako niti jednostavno! A, mi Bosanci to jesmo, definitivno.

Istininito je ono što se dogodilo.

Čemu onda tjeranje u zaborav ?

I, dok su kamere upaljene problem je samo dio vijesti. Kratko, sve dok se kamere ne ugase.

Onda je kasno i sasvim nebitno, je li čovjek stvarno zaboravio - da je samo čovjek.

Ono što čovjek zaboravi, ne postoji više i kao da se nikada nije dogodilo. A, jeste!

Kao i najnoviji val deportovanja u zemlji revolucije - Francuskoj, sred EU - onih, samo jer su pripadnici jedne nacionalne manjine. Ovog puta su stradali Romi. Liberté, Egalité, Fraternité.

Da li je riječ o okretanju glave, pogleda od problema ili je stvarno u pitanju zaborav.

Zaborav izgleda, ide tako daleko, dok i čovjek sam ne dođe na red!

To se na žalost događa, kad čovjek (biće koje misli!) - zaboravi.

 

Prof. Hamdo Čamo

 

P.S.

Nikoga stvarno ne zanima, šta je tamo nekakav Peter Handke napisao i već sve zaboravio.

Ne zaboravlja samo književnik! Cijela plejada je onih, koji su zaboravili šta je (njima) BiH!

Osim globalne krize, globalnog zatopljenja, nastupilo je i neko vrijeme globalnog zaborava.

20.09.2010.

 

 

 


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.