ZAŠTO BOSNA I HERCEGOVINA NE MOŽE NAPRIJED?

Foto: Ilustracija

Pitate se zašto Bosna i Hecegovina ne može naprijed?!

10.07.2012.

Nas ne treba previše da interesuje šta svijet misli, jer on misli isto, što je mislio prije. Što je mislio kad je agresor godinama divljao vršeći genocid nad Bošnjacima. Svijet je to jednostrano ubijanje nazivao građanskim ratom. Presude Internacionalnog suda pravde pokazuju i dokazuju da nije bilo građanskog rata, već da je u pitanju bila klasična agresija, a tek naivno mišljenje o građanskom ratu, zapravo je pokušaj prikrivanja i bijeg od odgovornosti.

Taj i takav svijet misli isto kao i u vrijeme priznavanja Republike BiH od strane Ujedinjenih naroda, kojoj je zbog agresije trebalo ukazati pomoć i zaštitu. A, nije! Taj i takav svijet ne može ponavljati, da nije znao, jer patnje naroda, uzme li se u obzir samo opsada grada Sarajeva, koja je trajala nevjerovatnih 1.425  dana, najduže u novoj povijesti, u kojoj civilno stanovništvo i djeca bijahu 'vojni ciljevi' - dovoljan su argumenat - da je svijet imao više nego dovoljno vremena da vidi i zna. To potvrđuju izvještaji okom kamere bezbrojnih svjetskih TV-kuća.

Niko ne može reći da nije vidio, da nije znao!

Posebna priča je sistemsko otvaranje koncentracionih logora u srcu tog modernog svijeta, modernih demokratskih vlada koje se ujediniše u nazivu Ujedinjenih naroda. "Ujedinjeni narodi: Javni Kukavičluk!" - koji im niko, pa ni buduća povijest, za sva vremena - ne može oduzeti.

Stradanja ovog naroda nisu prva, niti zadnja. Svijet je znao, mudro šuteći pred vlastitom javnošću, čekajući da padnu jedna za drugom enklave, čiji su oni bili garant: Žepa, Goražde, Srebrenica, ali i više malih enklava koje se nikad i ne pominju, a cijela ih je Republika Bosna i Hercegovina bila puna. R Bosna i Hercegovina je trebala pasti, a ona se drznula i u inat svima, pa i samoj smrti - opstala!

Žrtve genocida svakodnevno gledaju slike iz sudnica Internacionalnog suda pravde, kako isti uništava dokaze, lične predmete žrtava genocida, prikrivajući dokumentaciju Vojske Srbije, koja je 'tom svijetu' kao i drugima dobro poznata, ali bi njenim otkrivanjem i sama bila na optuženičkoj klupi. Toliko je 'taj svijet' potonuo u svoje blato, pa ne čudi maratonsko suđenje – do skorog oslobađanja optuženih i osuđenih - a, neki i ne dožive izricanje presude ili izdržavanje dugogodišnjih kazni. Takvo je to suđenje.

Takav svijet imamo, kao i onomade u Njemačkoj, kada je isti zatvarao oči pred obilježevanjem sugrađana žutim trakama, da ne bi zatvarao danas, dok se Bošnjački narod obilježava bijelim trakama u Prijedoru, jer se drznuo eto, da kao najbrojniji u svojoj državi ne pripada drugoj, do zuba naružanoj skupini.

Svijet, koji se nije suprotstavio velikosrpskim projektima Miloševićeve politike stvaranja Velike Srbije. Svijet, koji je mogao, ali se nije htio suprotstaviti! Svijet, u koji su bile uprte oči nevinih stanovnika Srebrenice, Žepe, Goražda, Višegrada, Rogatice, Bratunca, Prijedora, Banja Luke, Brčkog, Zvornika, Foče.
Umjesto pomoći, pred očima istog svijeta i predstavnika UN iz Holandije koji su strepili za svoju sigurnost, mogli su tek nemoćno gledati razdvajanje muškaraca od 14-80 godina, kako ih odvode na masovna strijeljanja. Svijet, koji je trebao nekoga da zaštiti?! Ostaci svih ubijenih i nakon dvadeset godina još nisu pronađeni.

Zar nije jednostavnije tom i takvom svijetu prikazati da krivica i odgovornost leži na nekome drugom, pretvarajući iste nesposobnim za život, skoro pa i nepotrebnim. Uklanjajući istima vremenom: Ustav, himnu, zastavu, novac, vlast, identitet - i sve ono što državu čini državom, a narod narodom - optužujući domaće političare odgovornim za agresiju i druga događanja.

O tajnama dogovaranja, provođenja 'humanog preseljenja', crtanja karti, dijeljenja i izgleda buduće 'tamo-negdje-države', pregovaranja sa onima odakle je agresija krenula, nema navoda, osim da se prikazuje kao 'težnja pomoći', više - da se umiri vlastita savijest, iskoristi i dobije politički poen, dok je valuta stradanja i odgovornosti, valuta naših bezvrijednih života. Šutnja je prisutna konačno i kada se pominju zvučna imena poznatih svjetskih političara, posebno kada je u pitanju odgovornost samih Ujedinjenih naroda. U tom slučaju, izvlači se najjači argument političkog licimjerja nazvan - imunitet. Zar, neko može biti izdvojen od odgovornosti, posebno kada je u pitanju odgovornost za genocid?!

Pitate se zašto Bosna i Hecegovina ne može naprijed?!

Bosna i Hercegovina ne može naprijed, što od bjelosvetskih i bjeloevropskih kalkulacija, konačno i od bjelodomaćih. Kako da krene naprijed, kada su dojučerašnji vojni protivnici, danas politički protivnici, koji su do jučer bojno polje danas zamijenili političkim.

O kažnjavanju Republike srpske, nigdje nema ni govora. To bi bilo isto, kao da su Saveznici u Nirbergu sudili pojedincima, a nacistička Njemačka i njene nacističke stranke - ostale nedirnute - netaknute?!

Bosna i Hercegovina ne može naprijed, dok joj se u Vladi nalaze dojučeršnji najkrvaviji neprjatelji koji, što je prirodno i očekivati - koče napredak onih - nad kojima su jučer iz/vršili genocid, čišćenja, protjerivanja?! Za to vrijeme u 'genocidnoj tvorevini', koju podržava duša čistog moralnog svijeta, protjerani su svi ne/Srbi, a u njihovoj 'nazovi-Vladi' - nema Drugih i Ostalih! 'Umjetna tvorevina', sa svima onima koji se nekažnjeno i slobodno šeću, koji su čak i u strukturama vlasti 'nagrađene tvorevine za genocid', koja može opstati jedino - po volji i želji - isključivo tog i takvog svijeta.

I, po 'mapi puta', da neko još  želi u Taj i Takav svijet - dobrovoljno?!

 

Piše: Hamdo Čamo


Važna urednička napomena: Postavljene informacije, subjektivne napomene i stavovi izraženi u ovom članku su isključivo autorovi, tj. izvora i nužno ne predstavljaju uredničku politiku ili stav nezavisnog portala www.camo.ch.