ALHAMIJADO KNJIZEVNOST
Pod pojmom alhamijado knjizevnosti podrazumjeva se knjizevnost na narodnom jeziku pisana arebicom.
Naziv je izveden od arapske rijeci al adzemije sto znaci strani, tudji, nearapski.
U naroda, kod kojih je vladavina Arapa i islamiziranih Turaka trajala duze vremena i gdje je knjizevnost na orijentalnim jezicima dosezala do svog zenita, u njenoj sjenci egzistirala je i knjizevnost na narodnim jezicima, pisna arapskim pismom.
To se desavalo u Spaniji, Grckoj, Albaniji, Poljskoj, Bjelorusiji a posebno bogatstvo primjera ovakve knjizevnosti susrecemo u knjizevnosti BiH. Ona je vezana iskljucivo za muslimansku sredinu i sa knjizevnoscu drugih konfesionalnih grupa nema dodirnih tacaka.
U razdoblju nesto duzem od oko tri i po stoljeca zivjela je i razvijala se bosanska alhamijado knjizevnost. Najstariji, do sada pronadjeni, tekst muslimanske pisane knjizevnosti na narodnom jeziku je ljubavna pjesma "Hirvat turkisi" iz 1588/89.godine od Mehmeda Erdeljca.
Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.
© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM
|