07.05.2010.
Pod istim krovom
Amatersko pozoriste i gulanferi
Cija god je pamet bila zabranjeno ista pitati, a drugo zabrani odrzavanje pomena zrtvama koje su stradale u konvoju agresora 3. maja 1992., pokazala se ekstremno plitkom. Pokazalo se da Grad vode ljudi koji ga, ipak, ne osjecaju.
MUP Kantona Sarajevo je, prakticno, odrzao predavanje iz demokratije gradskoj vlasti: obezbijedivsi onima koji su dosli iz Istocnog Sarajeva (medu kojima naravno ima i onih sto zaraduju politicke poene, ali i rodbine poginulih) da postave ruze i svijece na to mjesto, policija je zapravo, sacuvala, obraz glavnog grada. Hoces neces, Sarajevo ne moze biti ni Laktasi ni iroki Brijeg, jer grad podrazumijeva nivo kozmopolitizma, u koji se, pokazalo se, nasi gradski vlastelini bas i ne razumiju previse. Gdje su zaklinjanja u priblizavanje Istocnom Sarajevu i novoj politici Gradske uprave, koja je, odmah nakon postavljenja "ispaljivao" Alija Behmen?
Izgubila su se u jeftinom kompromiterstvu, zelji da se na necemu simbolickom, u predizbornoj godini pokusaju zaraditi poeni. Kad se vec ne moze zaraditi na sustinskim stvarima. Saopstenjem se oglasila Nasa stranka elementarno logicki ustanovivsi da je gradonacelnik, izlazeci iz okvira svojih nadleznosti i zakonskih ovlastenja, grubo zaprijetio jednoj od osnovnih demokratskih sloboda kakva je sloboda mirnog okupljanja. Elem, ispalo je da je ovog treceg maja najdeblji kraj izvukla upravo SDP-ova gradska vlast. Zasluzeno, reklo bi se.
Osim sto je policija ispala pametnija od onih koji bi je trebali usmjeravati, potvrdilo se i jos jedno pravilo: prava multietnicka drustva opstaju samo u velikim gradovima. Sarajevo jos vodi borbu za to. Opsegom i brojem nevelik, ali povijescu i kulturoloski ozbiljan grad, Sarajevo je to tokom protekle sedmice i potvrdilo. Iako je samo pedesetak metara odatle odrzan skup Zelenih beretki (to je inace udruzenje gradana, hvala bogu samo to), nije poletio niti jedan kamen, nije se cula nijedna uvreda: ljudi iz lukavickih autobusa predvodjeni ministrom rada i boracko invalidske zastite RS Radom Ristovicem i pucki inteligentnim gulanferom Slavujem Jovicicem, parlamentarnim zastupnikom iz SNSD-a, ostavili su zapaljene svijece i bijele ruze.
Sreca je da su clanovi Zelenih beretki i njihovi suborci odustali od ad hoc smisljene "tradicije" u kojoj su trebali odsetati do mjesta gdje su pale prve zrtve za Sarajevo i ozbiljna frka je izbjegnuta. Nakon svega, ostaje lebdjeti jos nekoliko pitanja, koja se generalno mogu svesti na dva osnovna: u ime koje izborne baze se rade ovakve "usluge" i dokle ce Ured gradonacelnika pokazivati lice amaterskog pozorista lutaka? I trece, ali ne najmanje bitno: zasto se u svemu tome novinari tretiraju kao stoka? I to, da sve bude kao naruceno, na Dan svjetske slobode medija.
Jer, ako je od nekog dogadaja proslo osamnaest godina i ako je za taj isti dogadjaj u Haagu utvrdeno da nije ratni zlocin, zasto se gradske vlasti pokrivaju Adamovim listom? Zato sto je car, odnosno, Adam zapravo gol pa mu valja sakrivati ono sto se ocigledno vidi.
Promjena polova
A vidi se da je smjena politickih polova na vidiku. No, u one koji su te promjene toliko cekali, polako i sigurno se naselila zebnja. Jer, glavni nosioci tih promjena, ovakvim potezima pokazuju da im nije do sustinske promjene klime i okolnosti, nego do zauzimanja pozicija. Socijaldemokrate su s nekoliko bahatih poteza u posljednje vrijeme dosli u poziciju da su skoro potpuno otupjeli za senzibilitet kojem trebaju odgovoriti. Odrzati konferenciju za stampu na kojoj su novinarima pitanja zabranjena, onda traziti zabranu skupa (u istoj ulici gdje im je i ured, da sve bude grotesknije) i na kraju se usutjeti i praviti da se nista nije dogodilo je skandal. I sta? Nista.
Pojedine ankete pokazuju da ce na oktobarskim izborima SDP osvojiti dosta glasova, neki od rezultata cak predvidaju da ce biti najjaca stranka u Federaciji po broju osvojenih. Osobno, obradovao bih se tome, ali u posljednje vrijeme su napravili nekoliko stvari koje pokazuju dramaticno odsustvo politickog sluha. Jos uvijek nije sigurno jesu li se (pre)rano krenuli radovati pobjedi ili se, naprosto, radi o organizmu kojem je povijesno presudeno, da su mastodont koji se nece moci regenerirati?
Mjesec maj je svakako "crveni", nekako se tako namjestilo, i vrijeme svodenja novinarskih racuna. U zanatskom, i u socijalnom miljeu. Dodjeljuju se nagrade, odrzavaju konferencije, ali sve nekako prolazi u sjeni proslonedjeljnih dogadaja za koje imam ozbiljna saznanja ali necu da vjerujem da iza njih stoji, upravo, novinar. Bivsi kolega i prijatelj. Ali, hajdemo vise ne misliti o tome: hajdemo misliti da su u Ljubuskom dodijeljene novinarske nagrade kolegama i prijateljima u prijatnoj, ljudskoj, toploj sjajnoj atmosferi. Dobili su ih Hasan Fazlic (zivotno djelo), Dragan Marijanovic (printani mediji), Dzevad Kucukalic (radio) Avdo Avdic (TV istrazivacko novinarstvo), Aleksandar Hrsum (TV projekt godine) i Senad Avdic (novinar godine).
I neka im je sretno. Zasluzili su ih. I neka, barem, imaju sto manje neprijatelja. Barem medju bivsim kolegama.
Pise: Ahmed Buric
(Sarajevo-x.com)
|
