Tekstovi
Početna - - Početna

BANOVINA BOSNA

Banovina Bosna

Kulin ban






BANOVINA BOSNA



Banovina Bosna. Ugarski dokument o Bosni iz 1137. potvrdjuje da je Bosna pocetkom XII st. samostalna drzava. Bosna se u tom dokumentu spominje kao "bosnensis ducatus" (3). Prvi poznati drzavni oblik vlasti u Bosni bio je banovina, koji naziv ima svoje porijeklo jos iz vremena vladavine Avara na ovim prostorima (bani zupan su rijeci avarskog, a ne slavenskog porijekla). Ban Boric prvi je po imenu poznati bosanski vladar. O Bosni ili Boricu postoje dva odlomka iz Cinamova djela (Epitome): "Bosna nije potcinjena arhizupanu Srba, nego narod u njoj ima poseban nacin zivota i upravljanja" (4). U vrijeme bana Kulina historijski izvori potvrdjuju da postoji "vec izgradjen drzavni aparat u Bosni", da ban ima svoju "dvorsku kancelariju" i "prilicno velike prihode", a Bosna dozivljava zavidan "kulturni napredak" (5).

Izdavanje poznate povelje Dubrovcanima iz 1189. potvrdjuje da je Bosna samostalna drzava koja dubrovackim trgovcima garantuje slobodu kretanja i trgovanja u njoj. Kulinovo gospodstvo nad Bosnom bilo je jace nego sto u sebi sadrzi naslov ban. Papinski izvori Kulina nazivaju gospodarem Bosne za vrijeme njegovog prisustva zboru na Bilinom polju 1203. "presente bano Culino domino Bosnae" (6).

U vrijeme banskog oblika vlasti u Bosni, izvor podataka, da je Bosna samostaln, a ne vazalna drzava, jesu papina pisma vladarima susjednih zemalja i povelje koje su izdavali bosanski banovi, najcesce Dubrovcanima, jer je Dubrovnik bio najbolja veza Bosne sa svijetom. Tako ban Ninoslav svojom poveljom (1234) garantuje Dubrovcanima slobodu kretanja, oslobadja ih poreza i daje im zastituu slucaju rata s raskim odnosno srpskim vladarom (7).

Pomanjkanje izvora o Bosni u drugoj polovini XII st. ne moze biti dokaz da Bosna u to doba nema samostalan politicki polozaj, vec da je toboze, osvojena od Ugarske. Moglo bi se reci obrnuto, buduci da Arpadovici nisu Bosnu ucinili podloznom svojoj vlasti, u bogatom diplomatskom materijalu nije se sacuvao trag o Bosni osim u ispraznim titulama (8). Ova ocjena se odnosi i na zvucne vladarske naslove Bribiraca (brace Subic), koji nisu znacili i ostvarenu vlast nad bosanskim zemljama. Hrvatin, velikas Donjih Krajeva je jedini priznavao Pavla, bana Hrvatske. Ali je on smatran od ostalih bosanskih velikasa izdajicom, koji nije priznavao vlast bosanskog bana Stjepana I (9).

Historijski je utvrdjena jedino vlast "hrvatskog gospodina" u dvije zupe Donjih krajeva: Banici i Vrbanji, dakle, u oblasti koju je kontrolirao Hrvatin (10). Mladinova titula bosanskog bana je prazan naslov. Za svoje vladavine Stjepan II je Humsku zemlju sa Krajinom izmedju Neretve i Cetine i Zavrsja stavio pod bosanski suverenitet (11). Poglavari bosanske crkve su stajali cvrsto uz bosanske vladare, podupiruci njihovu politiku.

U tu skladnu zajednicu bosanskih vladara i predstavnika bosanske crkve nisu izvana mogli prodrijeti niti Bribirci (Subici), niti Arpadovici ili Anzuvinci. Tu je bila njihova zajednicka snaga koja je branila Bosnu (12). U tom duhovnom dvojstvu bosanskih vladara u XIII i XIV st. lezi, po svoj prilici, jedna od tajni njihovog uspjeha. Sudeci prema podacima jedne isprave (13), vladari su kod kuce cvrsto stajali uz crkvu bosansku, ali su prema vani, izvan svoje zemlje, uvijek djelovali i nastupali kao pravovjernici (14). Clanovi bosanske crkve nisu ulazili u drzavno vijece, a bosanski (katolicki) biskupi su bili daleko od Bosne (u Djakovu, u Slavoniji). Bosna je tada bila u usponu svoje najvece moci, kada je porazila i srpskog cara Dusana "silnog" 1350, kada je bio udario na Bosnu (15). Taj uspon Bosna je nastavila dolaskom Tvrtka I na bansko prijestolje.

U tadasnjoj Bosni postoje dva sudska i politicka tijela: dvor i vladanje (kraljevstvo ili rusag, orsag, drzavno vijece), koji jednako odlucuju o raznim pravnim poslovima (16). Zatim, postojevrlo zanimljive sankcije, prijetnje onima koji bi porekli svoju zakletvu. U Bosni je bila uobicajena skupnovlada, kakva je bila, naprimjer, u vrijeme bana Stjepana II, sa bratom Vladislavom. Napocetku Tvrtkove vladavine bilo je cetvero skupnovladara: Vladislav (otac), Jelena (majka) i oba sina Tvrtko i Vukac. Ona se mijenjala. Poslije Vladislavove smrti, na djelu je trojstvo (majke i oba njena sina). To se narocito ogledalo u potpisivanju raznih povelja, darovnica, potvrdnica i sl. (17).

Poslije pobjede nad Ludovikom 1363. Tvrtko oduzima bratu Vukcu bansku cast i sam se proglasava "banom citave Bosne" (18). Tim cinom u Bosni definitivno prestaje u upravljanju drzavnim poslovima svaki oblik skupnovlade, prelazeci tako iz porodicnog oblika upravljanja drzavom, kao nekom vrstom privatne bastine, iz privatnopravne sfere u javnopravnu sferu. Upravljanje drzavom u Bosni postaje javnopravni cin u okviru tadasnjih drustvenih, odnosno obicajnih pravila vladanja i upravljanja javnim poslovima.


Autor: Prof. Dr. Omer Ibrahimagic
"DRZAVNO PRAVNI RAZVITAK BIH"



Vezano za temu:

SPISAK BOSANSKIH VLADARA
SLIKE BOSANSKIH VLADARA
GRBOVI BH VLASTELE
TABELA VLADARA

BANOVINA BOSNA
SULTANI OSMANSKOG CARSTVA
BOSANSKO-HERCEGOVACKI PREDSJEDNICI 1990-2002


© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved