ABDULAH SIDRAN
Početna - - Početna
SAFVET BEG BASAGIC-REDZEPASIC


(1870. - 1934.)

SAFVET BEG BASAGIC REDZEPASIC



• A Short Instruction in the Past of B & H, (Kratka Uputa u proslost B & H) 1463-1850 (Engl.)


Biografija

Safvet-beg Basagic rodio se 6. maja 1870. Godine u Nevesinju. 1882. Godine porodica mu se preselila u Sarajevo, gdje je zavrsio ruzdiju, a od 1885. Do 1895. pohadjao je sarajevsku gimnaziju. Od 1895. Do 1899. slusao je orijentalne jezike i historiju na Beckom univerzitetu. Poeziju je poceo pisati jos kao ucenik sarajevske gimnazije, a na studiju u Becu priredio je za stampu prvu zbirku pjesama (Trofanda iz hercegovacke dubrave), a tada pise i prve znanstvene radove i prikuplja gradju za historiju Bosne. 1. maja 1900. godine pokrece zajedno sa Edhemom Mulabdicem i Osmanom Nuri Hadzicem list Behar.

Od 1900. do 1906. radi kao profesor arapskog jezika na sarajevskoj Velikoj gimnaziji. 1903.g. osniva drustvo Gajret, a potom i drustva El-Kamer i Muslimanski klub. 1907. pokrece list Ogledalo, a godinu dana kasnije odlazi u Bec i pristupa izradi disertacije Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur koju je odbranio 1910. godine.

Iste godine izabran je za zastupnika u Bosanski sabor i odmah potom, poslije smrti Ali-hodzabega Firdusa, imenovan je za predsjednika Sabora. Na tom polozaju ga je zatekao i slom Monarhije.

Nakon rata, od 1919. godine radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927. godine kada je umirovljen.

Umro je 9. aprila 1934.g. u Sarajevu i sahranjen u haremu Begove dzamije.

Lijepa djela nam je ostavio u amanet,a samo jedna poput ove “Kratka uputa u proslost Bosne i Hercegovine je pravi biser i mehlem za zednu dusu. U predzadnjem dijelu svoje knjige nudi nam izvornu gradju o poeziji nastaloj od nasih ljudi u vrijeme vladavine Osmanlija,pa zelim te dijelove pribliziti svima onima koji osjecaju zedj i potrebu da se napiju sa ovog izvora, jer knjiga je stampana u samo 3000 primjeraka:

Ta smiluj se na te suze -
Drobni biser moga oka
Znas,da zenski soluf pada
Od pogleda - od uroka?

Znam ja,duso,sto skrivas
svoga lica krase;
Jer na vjetru bez zastora
svijece se gase.

Dok god gledam anber - soluf
Sto se po tvom gjulu svija
Mislim,da se,sto misk sipa
Po has-basci seta zmija.

Ja sam prosac dragoj,koju
Danicino lice krasi,
Sto no,kad pred sunce stane,
Mjesecevo svjetlo gasi.

Sevdalije

Stoj, i ne plasi se,
moj idole p'jani,
Da jedan cas
od te casovite noci
Prozivimo
ovdje s mirom –
na tenhani.
Nestalan je svijet,
sve ce bit i proci.
Ko zna,
mozda sad smo
na raskrscu puta!
Ko zna hocemo l' se vise
igda sresti
U svijetu,
kud kob
i po noci luta
Trazec gdje ce koga
u sreci pomesti.
Veleban je azil
u prirode krilu,
Kad se u njem' dusa
mahmurna odmara!
A ljubav u tome
tihome azilu
Casak rajske srece
i uzitka stvara.
Stoj,
i ne zapaj se!
Vrijeme ce doci
Kada ces se kajat
sto nijesi htjela
Slusati me;
jer ce sve biti i proci:
Ti, i ja,
i mladost,
zar i radost c'jela;

Hasbihal

Sjecas li se joste,
Mirza,
kad si bio d'jete malo,
kako bi ti mirno
srce od miline zaigralo,
kad s' iz usta svoga oca
"Kaside-i Burde" slus'o
i poletnim mislima se
do zanosa dizat' kus'o?
Sjecas li se:
kako pjesnik
u visokoj pjesmi zbori,
kad mu dusa u ljubavi
pram ljubljenom Bicu gori?
Ja se svega dobro sjecam
kao da je juce bilo!
Kako ne bih sjecao se,
kad s' o Bicu govorilo,
koje moju dusu hvata,
k'o sto brsljan hvata granje,
i ta moja uspomena
Najvise je moje znanje.
Eto tako od djetinjstva
moj duh
Njega vjecno prati
i kusa Ga opjevati,
al' ne moze da Ga shvati.
Ko ce shvatit' ono Bice,
kome Bog "Levlake..." rece,
kad Ga pozva
u posjetu - na mubarec-
Miradz vece.
Ko ce shvatit' Bice,
koje citat', pisat' nije znalo,
a nama je u Objavi
uzvisenu vjeru dalo.
Kol'ko god je moja masta
uzdizala laka krila, -
do Njegova dostojanstva
nije nikad doletila.
Volja mi je bila jaka;
da su mogle slabe sile,
sve bi cv'jece zemne srece –
u taj Mevlud ukitile.
Hodi, srce,
da u dvoje danas
slozno zapjevamo –
i oduska svom veselju
na ovome mjestu damo.
Sto da vise
razbijamo glavu: s biti i ne biti?
kada cemo,
kud sve ide,
morat' ici - i ja i ti.
Sermija je mog zivota:
kao sunce svjetlo celo,
a uz gr'jehe naci ce se –
i gdjekoje dobro djelo.
Osim toga u Svemilost
izgubio nisam nade;
a na Sudnjem danu znadem,
Zagovornik da imade,
koji ce i gr'jesnog Mirzu
pod okrilje uzet svoje;
jer nikada nisam rek'o:
jedno - moze biti - dvoje.

Izvod iz Mevluda

Proljetno vece na zemlji sniva;
po nebu plavu zvijezdje pliva.
Lahoric nocni lagano puse
i hladi zegom umorne duse.
K'o iza rosne proljetne kise
sve nekim svjezim zivotom dise,
sve neSto tiho sapuce i veli,
sve nesto tajno trazi i zeli,
sve nesto rado gleda i slusa,
sve nesto novo saznati kusa,
jer tako divne proljetne noci
vidjele nisu nicije oci.
To vam je bilo prvog rebi-a,
dvan'est noci –
kad Arabija najljepse dane
u dnevnik pise
i svjezeg cv'jeca mirisom dise,
U Arabiji nasred Hidzaza
imade jedna mala oaza,
koja se zove Batha-u-Mece;
u toj oazi, u kuci srece,
jedna lijepa i mlada zena
lagano hoda k'o da je sjena.
Zastane casak,
pa opet podje,
dok tajni glas joj do uha dodje:
"Amina! de se na silte spusti
i ove rijeci odmah izusti:
"Boze! moj porod predajem Tebi,
da zloduh njemu skodio ne bi!"
Kada to rece, nasloni glavu
da gleda mirno daljinu plavu,
da se na carim' prirode topi,
dok sanak slatki oci joj sklopi.
Kad je zaspala, sanak je snila –
i lijep prizor na snu vidila.
Snila je: kako meleca jata na zemlju slaze –
i oko vrata njezine kuce gledaju,
vire i tihim glasom uce tekbire.
U to od sobe zid se rastupi,
iz koga kolo hurija hrupi,
pa je sa sviju strana okruze –
i pred nju pocnu sipati ruze.
Lagano kolo okolo krecu,
pjevaju radost, pjevaju srecu:
koja ce tminu sa zemlje dici,
pa cak i do nas u Bosnu stici.
Dok se najednom otvore vrata –
na ruci drzec casu od zlata –
hurija jedna dodje i stade
i sretnoj majci casu dodade.
To vam je casa serbeta bila
sa rajskog vrela –
sa Selsebila.
Kad popi casu blazena mati,
iz njene kuce zapoce sjati
svjetlo poput bozanskog nura,
kakono sjase sa Sina Tura.
U tome casu hazret-Amina
rodi ko zlatnu jabuku sina.


Poljubac

Ja ne pojmim istocnu uljudbu,
Koja brani poljubiti luce,
Ako znade sta golub zahtijeva
Kada pokraj golubice guce.
Poljubac je neduzno uzdarje,
Sto ga golub golubici dade,
Da gukanjem otkrivenu ljubav,
Pred prirodom svecano priznade.
Ja se u tom s istokom ne slazem,
Vec za pjesme poljupce zahtijevam,
To i tebi evo, Zlato, kazem,
Ako zelis da te ja opijevam.
Daj poljubac, vise ga ne stedi,
Da ti pjesmu u zanosu pojem,
Sto iz duse zarke se cijedi,
Kad zadrsce na poljupcu tvojem.


Safvet-beg Basagic

Moje srce nije ogledalo
Po kojemu prasina se hvata
Moje srce Dzemova je casa
Kroza nj vidis sliku Harabata.
Kada vino iz Dzemove case
Kroz vijekove toci se i pije,
Zasto ne bi moje srce bilo,
Na godine vrelo poezije


Bibliografija

1.Trofanda iz hercegovacke dubrave (1890 - 1894).
2. Kratka uputa u proslost Bosne i Hercegovine (1463 - 1850), Sarajevo, 1900.
3. Abdullah - Pasa , Sarajevo, 1900.
4. Pod ozijom ili krvava nagrada. Sarajevo, 1905.
5. Misli i cuvstva (Nove pjesme). Sarajevo, 1905.
6. Gazi Husrevbeg (U spomen cetiristogodisnjice u Bosnu).Sarajevo, 1907.
7. Uzgredne biljeske I . Pricice i dosjetke za mladez pribrao, Sarajevo,1907.
8. Najstariji ferman begova Cengica. Sarajevo, 1907.
9. Bosnjaci i Hercegovci u Islamskoj knjizevnosti I. Sarajevo, 1912.
10. Izabrane pjesme. Sarajevo, 1913.
11.Opis orijentalnih rukopisa moje biblioteke. Sarajevo, 1917.
12. Najstarija Turska vijest o Kosovskom boju. Sarajevo, 1924.
13. Mevlud. Po muteber citabima spjevao, Sarajevo, 1924.
14. Znameniti Hrvati, Bosnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Zagreb,1931.
15. Odabrane pjesme. Sarajevo, 1944.
16. Izabrana djela. Priredio Muhsin Rizvic, Sarajevo, 1971. Bosnjaci i Hercegovci u Islamskoj knjizevnosti. Prvi dio priredio Dzemal Cehajic. Drugi dio priredio i napomene Amir Ljubovic, Sarajevo, 1986.
17. Nizamul-Alem. Prevod Safvet-bega Basagica, a napisao Hasan Cafi Pruscak., Sarajevo, 1919.
18. Omer Chayyam: Rubaije. Prevod, Sarajevo, 1928.


Kratka biografija Safvet-bega Basagica



Ovo je kompilacija tekstova koji mogu biti od koristi djacima i studentima
a zele na jednom mjestu imati nesto o bosnjackoj knjizevnosti.

© 1999-2006 by prof. Hamdo Camo & Mirzet Hamzic, nastavnik u GHM

Vezano za temu:

• BH Knjizevnost
• Alhamijado Knjizevnost


• Abdulvehab Ilhamija
• Abdurahman Sirrija
• Abogovic-Adni
• Ahmed Ruzdi
• Ahmed Talib
• Alaudin Sabit Uzicanin
• Arif Hikmet
• Avdo Karabegovic Hasanbegov
• Dervis Bajezidagic
• Fadil-pasa Serifovic
• Fevzija Mostarac
• Habiba Stocevic
• Hasan Kaimija
• Hasan Kafi Pruscak
• Hasan Zijajija
• Husejn Lamekanija

• Poezija
• Divan


• Ibrahim Zikrija
• Mehmed-aga Pruscanin
• Mehmed Mejlija
• Medzazi Sanija Mostarac
• Mustafa Firaki
• Mustafa Muhibbi
• Muhamed Nerkesija
• Muhamed Hevaji Uskufi
• Mustafa Baseskija
• Sulejman Hamza Puzic
• Rahmi
• Resid, Odgovor
• Riza-beg Kapetanovic Ljubuski
• Safvet beg Basagic
• Sejh Jujo
• Sulejman Mezaki





© 1999-2006 by Camo, All Rights Reserved