Ukraden drugi BH izlaz na more - Sutorina

Bosna i Hercegovina je država sa još uvijek neriješenim okvirnim granicama. Njene granice su iskrivljene posebno jos za vrijeme  Jugoslavije.

Sutorina, teritorijalno je područje dva manja zaljeva: unutrašnji Risansko-morinjsko-metrički, s trgom i lukom Risan, te selima Strp,Lipci, Moranj, Kostajnica, Kamenari, Bijela, Baošići, Đenovići, Verige, Kumbor, Zelenika i Meljinje i vanjski Hercegnovsko-toplanski,, selima Igalo, Njivice,Topla, te selom i lukom Sutorina.

Do 1947. godine BiH je imala dva izlaza na more. Takve su bile priznate avnojske granice naše zemlje. U tim granicama je BiH međunarodno priznata 1992. godine. No, davne 1947. jednim telefonskim pozivom šef KPBiH (Komunističke partije Bosne i Hercegovine) je poklonio Crnoj Gori ovaj vrijedan drugi izlaz na more. Zauzvrat smo dobili neki vrh planine na granici BiH-Crna Gora. S obzirom da smo priznati u avnojskim granicama iz 1943. a ovo se desilo 1947, logično je zahtjevati:

VRATITE NAM SUTORINU!!! VRATITE NAM DIO NASE BOSNE I HERCEGOVINE!!!

U odnosu na Neum gdje mi nemamo pristup medjunarodnim vodama direktno vec preko Hrvatskih voda , izlazom na nase granice u Boki Kotorskoj mi imamo direktno izlaz na medjunarodne vode .

Koliko je to bitno pokazuje trazenje Slovenije od Hrvatske da im da direktan izlaz sto Hrvatska odbija i evo 18 godina su u sukobu.

 

Bosni i Hercegovini prije više od 60 godina oduzeto je sedam kilometara dug izlaz na Jadransko more kod Sutorine u Bokokotorskom zalivu, područje koje danas pripada Crnoj Gori.Sutorina je naselje u općini Herceg Novi u Crnoj Gori. Nakon raspada Jugoslavije naselje Sutorina i okolna teritorija, koja uključuje izlaz na Jadransko more u dužini obale od 7 km na sjevernom dijelu zaljeva Boka Kotorska, gdje utiče rijeka Sutorina, je u sporu između Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

 

 

I površnim poznavateljima povijesti poznato je da je BiH, nakon Berlinskoga kongresa 1878. godine, zadržala dva izlaza na obalu Jadrana, utvrđena mirovnim pregovorima u Požarevcu 1718. godine: jedan kod naselja Neum i drugi, na ulazu u Bokokotorski zaljev, u predjelu zvanom Sutorina. Klek i Sutorina pripali su od 1918. godine Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To je trajalo do 1921. godine, kada je Vidovdanskim ustavom Jugoslavija podijeljena na 33 oblasti. Enklava Klek i Sutorina pripale su Mostarskoj oblasti.

 

Nakon toga 1929. godine Sutorina se našla u sastavu Zetske banovine, ali ipak u sklopu Trebinjskoga kotara. Partizanske vlasti nisu na zasjedanju AVNOJ-a raspravljale o granicama. To pitanje otvoreno je u veljači 1945. godine. tajnik Predsjedništva AVNOJ-a Mile Peruničić predložio je kao kriterij za granice BiH stanje određeno Berlinskim kongresom 1878. godine. Po tom kriteriju Neum i Sutorina pripale bi BiH.

 

U maju 1946. godine tajnik Skupštine FNRJ uputio je dopis federalnim jedinicama da mogu izvršiti korekcije granica i o tome Skupštini dostaviti prijedloge i dokumentaciju. Međutim, o eventualnim pregovorima o razgraničenju između BiH i Crne Gore od 1945. do 1947. nema pismenih tragova. Neposredno nakon II. svjetskoga rata, BiH je na zemljovidima prikazivana s izlazom na more u Boki kotorskoj kod Sutorine.

 

Granica BiH i Crne Gore u predjelu Sutorine najvjerojatnije je utvrđena usmenim dogovorima tadašnjih komunističkih moćnika. Ako je suditi po političkoj piramidi moći u Sarajevu i Podgorici, Đuro Pucar i Avdo Humo, u ime BiH, dogovorili su trampu s Blažom Jovanovićem, uz blagoslov Josipa Broza i Vladimira Bakarića.

Bosanskohercegovački teritorij Sutorine, Igala i Njivica ustupljen je Crnoj Gori, a zauzvrat BiH je dobila crnogorski teritorij istočno od rijeke Sutjeske - Maglić, Kruševo i Vučevo.

Prvi dokumentirani zapis o Sutorini u sastavu Crne Gore pojavio se u svibnju 1947. godine, Zakonom o administrativno- teritorijalnoj podjeli Crne Gore.

Tada je Hercegnovskom kotaru pripala općina Igalo, u koju su ušla naselja Sutorina, Sušćepan, Prijevor i Ratiševina.

 

 

Bosna sa svojim drugim izlazom na more.