Bogumilstvo u BiH

BOGUMILI I CRKVA BOSANSKA

Vec vise od jednog stoljeca problem "Crkve bosanske" pobuduje nesmanjeni interes kako medu znanstvenicima tako i medu sirim slojevima obrazovanih ljudi. Postoji citav niz znanstvenih i neznanstvenih djela i clanaka u kojima se iznose najrazlicitiji pogledi na njeno ucenje, ustrojstvo i ulogu koju je imala u srednjovjekovnoj Bosni. Nazalost, granicni polozaj koji Bosna ima izmedju istocne i zapadne Europe razlog je pojavi mnogih subjektivnih "razjasnjenja" ucenja "Crkve bosanske" koja je uvlace i u danas aktualne sukobe i time joj oduzimaju njena osnovna obiljezja: autohtonost i povijesnu ovisnost o vremenu i tlu na kojem je nastala.

"Crkva bosanska" bila je hereticka kako sa stajalista rimokatolicke crkve, tako i sa stajalista pravoslavne crkve, a njene vjernike razliciti izvori nazivaju patarenima, bogumilima, babunima, manihejcima, katarima i kutugerima. Oni sami nazivaju se krstjani i krstjanke, te cemo ih i mi tako zvati u daljnjem tekstu.

Kronoloski najstarija vijest o pojavi krstjana potjece od dukljanskog kneza Vukana koji izmedju 22. februara 1199. i 21. februara 1200. godine javlja papi Inocentu III da se u Bosni pojavilo krivovjerje uz koje su pristali bosanski ban Kulin, njegova obitelj i vise od 10.000 krscana. U to vrijeme, kako se iz ovog i ostalih tekstova vidi, red "crkve bosanske" pokazuje sve znacajke starinom vec posvecenog i dobro uredenog reda koji uziva dobar glas u narodu i povjerenje vladara i velikasa bosanskih. Jasno je da do toga nije doslo preko noci, te da je tomu prethodio duzi period nastajanja, sirenja i dokazivanja kroz "ilegalu", odnosno u okviru tajnih bratstava.

ERROR: Content Element type "fdfx_2cols_pi1" has no rendering definition!